Najveće uzbuđenje

Pričali smo s budućim riječkim prvašićima: ‘Najvažnije da učiteljica bude dobra i ne viče na nas’

Ingrid Šestan Kučić

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Na prvi dan škole znamo da ćemo imati neku svečanost i da će tada biti prozivka, i saznat ćemo hoćemo li biti u istom razredu. Ne znamo tko će nam biti učiteljica, ali mislim da bi učiteljica trebala biti dobra. Mislim da je za učiteljicu najvažnije da je dobra i da ne viče na nas, objašnjava Klara Šimunović



Sve je spremno i jedva čekamo! – kažu Franka Lagator, Klara Šimunović, Stella Karakoleva i Ivano Pejaković čim im se spomene škola. Oni su dio ovogodišnje generacije prvašića koja će u ponedjeljak prvi put sjesti u školske klupe i zakoračiti u svijet obrazovanja, a u školama Primorsko-goranske županije takvih je ove godine 2.306.


Franka, Klara i Stella nove su učenice Osnovne škole Zamet. Imaju, kažu, jako puno toga zajedničkog: one su najbolje prijateljice, žive u istoj ulici, njihove su majke išle u zametsku školu, a tri prvašice dodaju i da se poznaju od svojih najranijih dana te vole jednake stvari.


Među tim stvarima koje se nalaze na njihovoj listi omiljenih aktivnosti je i želja za novim znanjima, a po njih, kažu, idu spremne. Jedino što ih još malo zabrinjava je hoće li im se ispuniti želja da budu u istom razredu te da nastave učiti engleski jezik kojim su počele ovladavati još u vrtićkim danima. Ispune li im se te želje, a to će saznati već danas, onda će, kažu, sve biti savršeno.




– Na prvi dan škole znamo da ćemo imati neku svečanost i da će tada biti prozivka, i saznat ćemo hoćemo li biti u istom razredu. Ne znamo tko će nam biti učiteljica, ali mislim da bi učiteljica trebala biti dobra. Mislim da je za učiteljicu najvažnije da je dobra i da ne viče na nas. Onda je to to. Može biti sve samo da ne bude zločesta, objašnjava Klara.



Stella dodaje da nije na odmet ako će učiteljica uz vrlinu dobrote imati i ljepotu, dok Ivana izgled učiteljice previše ne zamara. Za razliku od tri zametske prijateljice, on je novi učenik Osnovne waldorfske škole koji se najviše od svih predmeta veseli – likovnom.


U lovu na petice


– Znam brojiti do sto, znam slova, ali najviše me veseli likovni. Volim crtati dinosaure. Kupio sam torbu na dinosaure, a pernicu na čudovišta, kaže Ivano.


Iako se novim izazovima koji su pred njim veseli, Ivano ipak za razliku od zametskih prvašica koje teško obuzdavaju veselje zbog polaska u školu početak obrazovanja doživljava više “cool”. Rado bih, kaže, odmah završio svih osam razreda i krenuo dalje, a na pitanje kakav ima stav o tome da na nastavi mora sjediti i biti tiho, Ivano kaže da to nije nikakav problem.



Disciplina na nastavi, tvrde Franka, Klara i Stella, ni za njih apsolutno ne predstavlja problem, jer one od početka kreću u osvajanje petica.


– Sigurno ću imati sve petice. Jako volim engleski. Učila sam ga u vrtiću, a i likovni mi je jako drag. Najviše volim izrađivati stvari. Bilo što. Samo je bitno da napravim nešto, a ove sam godine napravila puno toga sa školjkama koje sam sama izronila. Inače, jako volim roniti i mogu zaroniti do tri metra, a to me tata naučio. I ne treba mi za to ništa osim maske, otkriva Franka.


Ona se, dodaje, već godinama bavi plivanjem i kad krenu školske obaveze, nema namjeru odustati od te aktivnosti, a pohađa i radionice za poticanje darovitosti. Franka zna i sva slova, zna čitati, a i svijet brojeva je odavno upoznala. Plivanje je i Klarina omiljena aktivnost s kojom će nastaviti dalje, a kako otkriva, i ona je poput Franke otkrila čari čitanja.


– Najviše volim čitati Garfielda, a znam pisati velika i mala slova. Eh, sad matematiku znam do pola. Znam oduzimati i zbrajati. To je polovina koju znam, ali ne znam onu drugu polovinu, ono što se uči u drugom razredu, ono s “x” i tako dalje, objašnjava Klara.


Na pitanje misli li na množenje i dijeljenje, Klara potvrdno odgovara te nastavlja dalje objašnjavati kakav je to školski sustav ocjenjivanja.



– Ako napraviš dobro, dobiješ 5, a ako loše napraviš, dobiješ 1. Kada napraviš nešto tako-tako, onda dobiješ 3 ili 2 ili 4, tumači Klara.


Torbe najvažnije


No, Stella dodaje da je i četvorka dobra ocjena, ali petica je ipak najbolja. Iako s formalnim obrazovanjem tek kreće, Stella vlada već s tri jezika, jer uz hrvatski govori makedonski i engleski, i to od svoje druge godine. Kaže da slova zna, brojke također, no i njoj je likovni jedan od favorita, a u slobodno vrijeme bavi se plesom koji će ostati i buduća aktivnost. Ivano pak trenira atletiku i tako će, kaže, ostati i u budućnosti.


Za prvi školski dan i početak nove životne avanture svi su se oni počeli već odavno pripremati, jer prve su školske torbe kupljene već na proljeće, a na pitanje što im je u toj predškolskoj kupovini bilo najvažnije, svi se slažu da su to upravo torbe. Franka se u duhu svoje ljubavi prema morskom plavetnilu odlučila za torbu na dupina, dok će Stella i Klara na svojim leđima nositi zvjezdice.


– S torbom sam dobila i pernicu pa imam sve u kompletu, a kupila sam i puno bilježnica. Sada još čekam da mi se preuredi soba. Imat ću na zidu plavu morsku boju s dupinima, ponosno otkriva Franka.



Klara i Stella pak dodaju da su njihove sobe spremne, radni stolovi su na svom mjestu, a kod predškolskog kupovanja najvažnije je bilo da se kroz školski pribor protežu motivi srca, roza boja, a ni šljokice nisu naodmet.


Koliko će im te školske torbe biti teške, ne zamaraju se, kao što ih ne zamara kurikularna reforma, Škola za život, hoće li biti štrajka ili neće, i sve ono što odraslima zadaje glavobolju.


One su ponose jer, kažu, od danas su velike. Napokon postaju školarke, a to je ono što već dugo čekaju. Jedva čekaju čuti prvo školsko zvono, naučiti nešto novo, upoznati nove prijatelje, steći nova iskustva i uploviti u svijet obrazovanja u kojem će, uvjerene su, biti itekako uspješne.


Roditelji informirani o Školi za život


Ovogodišnja generacija prvašića specifična je po tome što u svim školama počinje frontalna primjena kurikularne reforme Škola za život koja bi u učionicama trebala omogućiti razvoj kompetencija potrebnih u 21. stoljeću, jednake prilike za sve učenike te cjeloviti razvoj učenika.


Kurikulumi se temelje na ishodima učenja, a nastavne metode mijenjaju se tako da se veći naglasak stavlja na rješavanje problema i kritičko mišljenje te poticanje kreativnosti i inovativnosti. Roditelji riječkih prvašića informirali su se o tome što im Škola za život donosi.



– Nadam se da će biti onako kako najavljuju i da će učenicima biti jednostavnije i lakše, kaže Frankina mama Smiljana.


Klarina mama pak dodaje da nije samo stvar u količini gradiva, koliko je važan pristup učiteljice, dok Stellina mama ističe da je za dijete najgore ako mu se u startu nešto zamjeri.


Veselje i trema


S veseljem, ali razumljivo i s mrvom strepnje, ovaj dan iščekuju i roditelji, a za roditelje Franke, Klare, Stelle i Ivana to je iščekivanje još i veće, jer svima je ovo prvi polazak djeteta u školu. Klarina mama Ana kaže da je Klara još prošle godine silno željela ići u školu, a taj dan nikako ne može dočekati.


– Klara jedva čeka da škola počne i svi smo uzbuđeni. Klara ima još dva brata, no oni su mlađi pa nam je to prvo dijete koje kreće u školu. Ono čemu se nadam je da kroz vrijeme želja za znanjem neće splasnuti te da će dobiti pristupačnu učiteljicu koja će ih znati zainteresirati, kaže mama Ana.


Stellina majka Ana kaže pak da Stella školu doživljava kao jednu veliku avanturu.



– Stella ima brata koji je mlađi od nje tako da je i kod nas ista situacija. Ona prva kreće u školu. Za nju je to sve velika avantura, a najviše je veseli društvo vršnjaka, dok nas zanima kakva će biti učiteljica. Pokušala sam se sjetiti svog prvog dana škole i iskreno, malo toga se sjećam. Jedino što mi je ostalo u pamćenju je rezanje i podjela torte, priča Stellina mama.


Frankina mama Smiljana kaže da u obitelji zbog polaska u školu vlada veliko uzbuđenje, ali i mala trema.


– Ono što nas najviše okupira je kako će se život cijele obitelji promijeniti, jer Franka je prvo dijete koje kreće u školu. Ima mlađu sestru, a do sada je sve bilo ležerno, bez obaveza. Ono što slijedi su obaveze koje će promijeniti život cijeloj obitelji, navodi mama Smiljana.


Činjenicu da u svakoj obitelji prije polaska u školu ima pitanja i strahova potvrđuje i Ivanova mama Morana.


– Normalno je da ima strahova i pitanja poput može li dijete to, hoće li biti stresno. Može biti svašta, jer ipak nas čeka neki novi život, zaključuje mama Morana.


I stresno i skupo


Početak svake školske godine udar je na kućni budžet, ali ove godine taj je trošak ipak malo ublažen besplatnim udžbenicima koji su osigurani za sve generacije učenika. No, ipak najveći rujanski izdatak imaju roditelji prvašića, jer njima je potrebno baš sve, a samo za torbu, pernicu i sav ostali popratni materijal, kažu roditelji riječkih prvašića, iz kućnog su budžeta morali izdvojiti oko tisuću kuna.


– Besplatni udžbenici veliko su olakšanje, no ipak ima troškova jer trebalo je kupiti radne bilježnice, torbu, pernicu i pisanke. Onda je tu još i oprema za tjelesni, kaže Frankina mama Smiljana.


Stellina mama, kao i Klarina, kaže pak da su se na kraju u zbrajanju troškova pogubili, jer školske potrepštine su davno počele kupovati.


– Školsku smo torbu kupili na proljeće i dok smo došli do nabavke ostalog pribora, na torbu smo već zaboravili. Kupovali smo malo po malo i na kraju više nismo zbrajali, navodi Klarina mama.


Slično iskustvo iznosi i Stellina mama, jer kaže, kupuje se već mjesecima i ne zbraja se više.