Zajedno

Potpisan sporazum o suradnji riječkog Medicinskog fakulteta i vukovarske bolnice

Barbara Čalušić

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Predstavljena knjiga »Vukovarska bolnica – svjetionik u povijesnim olujama istoka«, čiji je autor Ivo Lučić, a koju su zajedno objavili Hrvatska liječnička komora i Hrvatski institut za povijest



RIJEKA Dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci prof. dr. Tomislav Rukavina i ravnateljica Opće županijske bolnice Vukovar dr. Vesna Bosanac jučer su potpisali sporazum o zajedničkoj suradnji između ove dvije ustanove. Radi se, kako je kazao Rukavina, o suradnji koja nije samo poslovna već nešto što ovaj fakultet duguje svima koji su tijekom i nakon agresije na Vukovara i Hrvatsku ostali na tragu humanosti koju je važno pokazati studentima svih profila, a posebice studentima medicine.


– Uvjeren sam da će studenti makar i kroz kratak boravak moći svjedočiti humanosti ove bolnice u kojoj u samo jedan dan mogu naučiti više nego mjesecima na fakultetu, ustvrdio je Rukavina dok je dr. Bosanac dodala da će terenska nastava za studente biti baza daljnje suradnje.


Svjedočanstva liječnika


Uoči potpisivanja sporazuma na fakultetu je održano predstavljanje knjige »Vukovarska bolnica – svjetionik u povijesnim olujama istoka«, čiji je autor Ivo Lučić, a koju su zajedno objavili Hrvatska liječnička komora i Hrvatski institut za povijest.




Na predstavljanju su svoja svjedočanstva o radu u vukovarskoj bolnici u 1991. godini ispričali dr. Vesna Bosanac i dr. Zoran Aleksijević koji se tada kao mladi liječnik, pola godine od završetka specijalizacije, suočio s vukovarskim stradanjima.


– Kad se dogodio Pakrac, svi smo bili iznenađeni, kad su se dogodile Plitvice, bili smo preneraženi, a onda se dogodio 2. svibnja i Borovo selo. U bolnici se najprije počelo pričati da se nešto dešava, a onda su počeli stizati ranjenici. U to je vrijeme u bolnici radilo tisuću ljudi, no svakog je dana netko otišao na bolovanje, godišnji i više se nije vratio, kazao je Aleksijević dodajući kako u bolnici tada nije bilo vanjskog fiksatora. Formirao je operacijski tim koji su uz njega činili još dr. Borislav Spajić i njegova supruga Agneza Aleksijević koja je bila instrumentarka. Ranjenika je bilo sve više, a od 25. kolovoza 1991. vukovarska bolnica postaje njihov dom.


Život s ranjenicima


– Više nije bilo radnog vremena, nismo više izlazili iz bolnice i dijelili smo život s ranjenicima. Ljudi su bježali i tražili utočište. Svi su oni išli prema bolnici koja je bila srce grada. Iako je pomoć u početku dolazila, na kraju je ostao samo kukuruzni put, pa je pomoć bolnici često pljačkana. Nestalo je antibiotika, krvi i fiksatora, a onda hrane i vode. Na kraju smo dobivali dva decilitra vode dnevno, puštali smo vodu iz radijatora i dodavali joj tablete. Od atomskog skloništa napravili smo intenzivnu njegu i rađaonicu u kojoj je rođeno deset beba. Kada bismo završili s operacijama popili bismo vode i išli na previjanje ranjenika.



Predsjednik HLK dr. Trpimir Goluža na jučerašnjem je predstavljanju knjige objasnio interes komore za objavu knjige »Vukovarska bolnica – svjetionik u povijesnim olujama istoka«.


– To je logično pitanje za svakoga tko Komoru shvaća staromodno. Danas Komoru vodi ekipa koja njezinu odgovornost vidi šire od zdravstvenog sustava i svjesni smo da je liječništvo progresivna snaga Hrvatske. U svakodnevnom radu upražnjavamo naših pet temeljnih vrijednosti, a to su rad, znanje, odgovornost, poštenje i domoljublje, poručio je Goluža dok je recenzent knjige Nino Raspudić ovu knjigu nazvao sretnim spojem HLK i Hrvatskoga instituta za povijest. Autor knjige Ivo Lučić izjavio je da zaboravljanje znači i ponavljanje.


– Zločinci su najčešće kukavice, a oni koji daju svoj život za zajednicu, nisu ni kukavice, ni zločinci, zaključio je Lučić.



Od četiri previjanja dnevno došli smo na jedno previjanje u dva dana. O plinskoj gangreni nismo znali gotovo ništa, cjepiva nismo imali i naš je jedini način liječenja bio amputacijama. Živjeli smo s našim ranjenicima i te odluke donosili stvarno kada nije bilo drugog rješenja. U bolnici su svi neprijateljski vojnici imali jednaku skrb i dočekali su predaju neprijateljskoj vojsci, ispričao je u svom prisjećanju na ratne dana vukovarske bolnice dr. Aleksijević.


Dr. Vesna Bosanac smatra da ova knjiga predstavlja istinu u Vukovaru o kojoj treba učiti buduće generacije. – Mi znamo da smo činili dobro, no i ova knjiga pokazuje da pravo i pravda nisu isto u što smo se uvjerili ovih dana u Haagu. Mi nećemo oprostiti, pogotovo zato jer taj netko nikad nije zatražio oprost i ne možemo ni zaboraviti ni oprostiti ono što smo doživjeli, istaknula je dr. Bosanac.