In memoriam

Posljednji pozdrav Josipu Srdoču: Kad je Josip v ruku zel harmoniku…

Tomislav Srdoč

Josip Srdoč učio je svirati »trieštinku« od Frane Jurića, a zatim od Zrleca Celeste. Vještinom sviranja harmonike stekao je brojne prijatelje iz područja muzike, a njegove sposobnosti uočili su i profesionalni muzičari, pa je tako godinama svirao u sastavu kluba Circolo di cultura italiana u Rijeci



Piše: Tomislav Srdoč


KASTAV Nedavno smo se oprostili zauvijek od našeg mještanina, 94-godišnjeg Josipa Srdoča, vrlo poznatog harmonikaša, poznatog u cijeloj okolici Rijeke, a posebno u Kastavštini. Josip je svoje muzičke sklonosti pokazao u ranoj mladosti, što je zapazio i najstariji harmonikaš još iz doba Austro-Ugarske monarhije zvani Frane Jurić, koji je svirao harmoniku »trieštinku« po sluhu, znači bez nota. S obzirom da su između dva svjetska rata došle u modu harmonike klavirke, Josip je počeo učiti harmoniku po notama, čemu ga je podučavao poznati riječki harmonikaš i majstor za popravak harmonika gospodin Zrelc Celeste.


Pred početak Drugog svjetskog rata Josip je svirao harmoniku u raznim muzičkim sastavima koji su svirali na pučkim plesnim zabavama diljem Kvarnera. Godine 1943., kao i svi mještani Srdoča i okolnih mjesta, bio je interniran, najprije u logor Kampor na otoku Rabu, a kasnije u logor u Italiji. Po kapitulaciji Italije priključio se NOP-u te je kao priznati harmonikaš ubrzo ušao u sastav Kulturno-umjetničkog odsjeka pri ZAVNOH-u u Otočcu. Do kraja Drugog svjetskog rata i oslobođenja priređivani su razni kulturno-prosvjetni događaji na slobodnom teritoriju Hrvatske, koji su lokalnom narodu svojim programima donosili malo veselja i zabave.




Poslije Drugog svjetskog rata Josip je završio trgovačku školu te je radio u ondašnjem Opće trgovačkom poduzeću u Rijeci, a kasnije sve do umirovljenja u Domu zdravlja u Rijeci. Uz svoj redovan posao Josip je bio vrlo aktivan u kulturnom životu Kastavštine na mnogim zabavama i društvenim događajima koji su u to vrijeme bili popularni, naročito u vrijeme karnevalskih fešti. Vještinom sviranja harmonike stekao je velik broj prijatelja iz područja muzike, a njegove sposobnosti uočili su i profesionalni muzičari, pa je tako godinama svirao u sastavu kluba Circolo di cultura italiana u Rijeci.


Kako je muziciranje na harmonici nakon Drugog svjetskog rata bilo popularno, tako su mnogi mladi ljubitelji harmonike za učenje sviranja na harmonici došli kod Josipa, a mnogi od njih koji i danas sviraju harmoniku prve su taktove naučili kod našeg Josipa.


Dragi Josipe, nasvirao si se harmonike u kojoj su uživali mještani našega kraja i uvijek se znalo, da kad Josip »zame v ruku harmoniku« da će to bit prava veselica. Sa žalošću smo se oprostili od tebe, dragi Josipe, svi mi koji smo te poznavali, sa željom da svoj vječni mir nađeš u našoj kastavskoj zemljici.