Trideset godina fra Serafin Sabol služio je u Trsatskom svetištu / Foto Silvano JEŽINA
Lice Trsatskog svetišta danas uvelike je zasluga fra Serafina Sabola i plod njegovog suradničkog rada sa svojom braćom franjevcima i drugim ljudima dobre volje
RIJEKA – Svaki čovjek je Božje stvorenje. U svakome sam nastojao otkriti Božju blizinu, Božju dobrotu i ljubav. U dvije riječi, kako nas je učio moj profesor Biblije fra Bonaventura Duda, može se sažeti sve: čovjekoljublje i bogoljublje. Čovjekoljublje jednako je bogoljublju i bogoljublje jednako je čvjekoljublju. Tako je zapisano u Kristovom evanđelju i u duhu sv. Franje Asiškog. Zato sam postao franjevac. Franjin duh znači poput Krista voljeti ljude, u svakom čovjeku vidjeti dijete Božje. Prva rečenica Pravila sv. Franje govori sve: »Pravilo i život Manje braće jest hodati stopama Isusa Krista.«
Moglo bi se reći da su te riječi fra Serafina Sabola misli vodilje cijelog njegovog života i rada. Ostajući mu zahvalni za toliko dobra, za prijateljstvo, za to što je obogatio živote tisuća svojih suvremenika, možemo reći da nas je fra Serafin sve izuzetno zadužio.
Brojna priznanja
Legendarni trsatski franjevac i gvardijan fra Serafin Franjo Sabol, preminuo je u Rijeci nakon duge i teške bolesti, u subotu 21. siječnja. Fra Serafin je rođen 30. kolovoza 1946. u Ivanovcu kod Čakovca, franjevac, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda postao je 1963., a za svećenika je zaređen 1972. u Zagrebu. Na Trsatu je prvi put boravio u ljeti 1962. godine kao sjemeništarac Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda i gimnazijalac Franjevačke klasične gimnazije. Trsatskom samostanskom bratstvu kasnije je pripadao kao student teologije polazeći prve dvije godine studija na Filozofskom učilištu na Trsatu od 1967. do 1969., zatim dok je bio kapelan u župi sv. Terezije na Vežici, od 1975. do 1978., a potom na Trsat dolazi 1990. godine.
– Sve nas je iznenadila njegova smrt koliko god je zbog teške bolesti bila za očekivati. Na ljudskoj i prijateljskoj razini posebno me potresa sudbina koja ga je pratila, najprije oči koje su zakazale, a onda teška bolest koja ga je sasjekla onako poletnog, punog ideja i ljudskih i svećeničkih planova. S druge strane, kao provincijal osjećam ponos na njega kao čovjeka koji je tolika vrata otvorio, čiju veličinu sagledavamo sada kada je umro. U susretima s mnogima s kojima se u životu povezao otkrivamo koliko je bio velik čovjek, koliko je ljude povezivao i koliko će nam na svim razinama nedostajati – nama franjevcima, Trsatskom svetištu, Gradu Rijeci koji je toliko volio, Crkvi u tom gradu, Crkvi u Hrvatskoj, rekao je među ostalim fra Ilija Vrdoljak.
U Trsatskom svetištu je fra Serafin služio tri desetljeća, a u kontinuitetu od kolovoza 1990. do kraja svoga životnog vijeka. Isto tako, bio je kapelan i vjeroučitelj u Virovitici (1972-1975) i u Požegi (1987-1990) i voditelj uređenja nove crkve Sv. križa u zagrebačkom naselju Siget te tamošnji gvardijan od 1978. do 1987. godine.
Lice Trsatskog svetišta danas uvelike je njegova zasluga i plod njegovog suradničkog rada sa svojom braćom franjevcima i drugim ljudima dobre volje. Odavno je fra Serafin prepoznat kao izvanredan čovjek i franjevac – zato je dobitnik više crkvenih i državnih priznanja, među kojima su i Nagrada Grada Rijeke i Nagrada za životno djelo koju mu je 2015. dodijelila Županija Primorsko-goranska. U plejadu velikih čuvara Svetišta Majke Božje Trsatske – promicatelja, obnovitelja i graditelja – upisan je i gvardijan fra Serafin Sabol, legenda Trsata – fra Serafin Trsatski.
Iskreno pobožan
– Fra Serafin je svojim radom ostavio veliki trag u Trsatskom svetištu. Bio je voditelj svetišta, bio je među ostalim zadužen i za organizaciju hodočašća. U njegovoj naravi bilo je da organizira i predvodi hodočašća tako da ga se mnogi sjećaju kako je sa srcem dočekivao, vodio i ispraćao hodočasnike. Jako će nedostajati našoj franjevačkoj zajednici, ali mi vjerujemo da ne idemo u ništa nego da idemo Gospodinu u susret, za ono za što smo živjeli, rekao je jučer sažeto trsatski gvardijan fra Antun Jesenović.
I primorsko-goranski župan Zlatko Komadina prijateljevao je s fra Serafinom i kaže da je uvijek bilo zadovoljstvo družiti se i surađivati s njim, da je u sve što je činio davao cijeloga sebe, i da je uvjeren da će fra Serafin uvijek biti nadahnuće mnogima.
– Fra Serafin je bio čovjek vedrog duha, veliki intelektualac i humanist. Često smo se smijali njegovim šalama s kojima je uvijek znao postići cilj, oraspoložiti sugovornika, dogovoriti projekt, riješiti bilo koji problem, kaže župan Komadina podsjećajući da je fra Serafin dobitnik županijske nagrade za životno djelo.
– Odali smo mu priznanje za izniman doprinos religijskom, duhovnom, kulturnom i civilizacijskom značenju Trsatskog svetišta, ali i za njegovo ukupno svećeničko, kulturno i civilizacijsko djelovanje u multikonfesionalnoj i multinacionalnoj riječkoj sredini. Fra Serafin je svojim iskazivanjem poštovanja prema sredini i vremenu u kojem je djelovao dao važan doprinos jačanju i širenju tolerancije te poštovanja među ljudima različitih svjetonazora, nacionalne i vjerske pripadnosti. Kao čovjek ideja i vizija pokrenuo je i ostvario niz uspješnih projekata te postao naš prijatelj, s kojim je svaki susret bio radost i nadahnuće. Svojom jednostavnošću, dobroćudnošću i toplinom, fra Serafin je cijeli svoj život posvetio nesebičnom pomaganju ljudima. Hvala mu na svemu. Neka mu je laka hrvatska zemlja, poručuje župan Komadina.
Riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić u svojoj riječi o fra Serafinu izdvaja da je njegova smrt sve iznenadila, iako je dugo bolovao od teške i neizlječive bolesti.
– Ali fra Serafina sigurno nije iznenadila, on je za nju bio pripreman, iako je istovremeno razmišljao i planirao kao da će ozdraviti. Najteže ga je pogađala sljepoća. Fra Serafina ćemo pamtiti kao vjernog svećenika i redovnika, ali i kao velikog čovjeka. Bio je Bogo – i čovjekoljubac. Iskreno pobožan, posebno Majci Božjoj, a svoju je pobožnost potvrđivao ljubavlju prema svakom čovjeku, bez obzira na naciju, vjeru ili svjetonazor. Lako je uspostavljao prijateljstvo i zatim ga ustrajno njegovao. Samo Bog zna kolikima je pomogao u njihovim potrebama. Kod njega je sve bilo prirodno, neusiljeno. Pravi sin sv. Franje!, poručuje nadbiskup Devčić.
Isto tako kaže da ćemo pamtiti njegov angažman za vrijeme Domovinskog rata, kada je uspostavio prisan kontakt s hrvatskom vojskom i policijom, da ćemo ga pamtiti i po nezaboravnom hodočašću brodom u Loreto u povodu 700. obljetnice svetišta.
Čovjek dijaloga
– Pamtit ćemo ga kao izvrsnog organizatora Nacionalnog euharistijskog kongresa na Mariji Bistrici, kao i dolaska i boravka pape Ivana Pavla II. u Rijeci. Uvijek je bio pun ideja i planova, kako za Trsatsko svetište, tako i šire, za Riječku nadbiskupiju i domovinsku Crkvu. Ako je tko znao pastoralno planirati i po tome bio poznat na području Grada Rijeke, Riječke nadbiskupije i šire, to je bio fra Serafin. Sebe je uložio i ugradio u poboljšanje i osmišljavanje samoga Svetišta. U vrijeme dok je bio gvardijan uređena je Kapela zavjetnih darova i Kapela svijeća, Aula pape Ivana Pavla II. i Marijin perivoj sa križnim putem na Fortici. Njegov pastoralni rad sa hodočasnicima i njegov žar bio je poput sv. Pavla: „Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.“ (1 Kor 9, 22-23)
Iako sam znao da je fra Serafin teško bolestan, jako me je pogodila vijest da je preminuo. Nažalost, zadnjih mjesec dana opraštamo se od puno poznatih Riječana, ali jedno je kad se opraštate od nekog koga poznajete, a drugo kada se opraštate od prijatelja. Fra Serafin mi je zaista bio prijatelj. Dobro smo se razumjeli, a tijekom 17 godina vrlo smo se često nalazili i planirali niz događanja i projekata. Uvijek me je fascinirala njegova energija – kad bi završio s jednim projektom već je razmišljao o drugome, uvijek u interesu prije svega Trsatskog svetišta i Rijeke, a onda i cijele Hrvatske. Ostavio je neizbrisiv trag na svom i našem Trsatu, ali isto tako u cijeloj Rijeci, u svojoj franjevačkoj provinciji. Zaista je bio čovjek koji je gradio mostove među ljudima i kojemu nikada ništa nije bilo teško. Jako će nam nedostajati, rekao je mr. Vojko Obersnel.
Zato je on neumorno dočekivao hodočasnike, upućivao im poticaje, predvodio liturgijskog pjevanje, obilazio i pazio da svako hodočasničko okupljanje savršeno protekne. Kada bi fra Serafin nešto prihvatio, mogli smo biti sigurni da će to biti riješeno, jer je bio čovjek od riječi. Njegova sposobnost komunikacije sa svima, lijevima i desnima, vjernicima i nevjernicima, crvenima i crnima bila je izvanredna. Bio je po tome čovjek dijaloga i upravo zato su se svi rado odazivali fra Serafinovim pozivima. Bio je čovjek koji je prijateljevao s biskupima, kardinalima, predsjednicima Republike, županima, načelnicima i gradonačelnicima, ljudima znanosti i kulture. Možemo reći da nije bilo područja društvenog života gdje Serafin nije imao poznanike i prijatelje kojima se u svakoj potrebi mogao obratiti. Dočekao je on da i najveći hodočasnik, jedan Papa, biskup Grada Rima i Vrhovni svećenik cijele Crkve pohodi Gospino Svetište i da se pokloni Njoj i iskaže tako priznanje nebrojenom mnoštvu hodočasnika koji neprestano hrle na Trsat. Bio je to Ivan Pavao II., u međuvremenu proglašen svetim, koji je na Duhove, 8. lipnja 2003. pohodio Trsatsko svetište da zahvali Majci Crkve za dar pohoda našoj Rijeci i našoj Domovini, kaže nadbiskup Devčić.
Učenik Bonaventure
Isto tako sumira da je odlazak fra Serafina velik gubitak za Svetište, za Crkvu u Rijeci, za Rijeku i PGŽ, za cijelu Hrvatsku.
– Kažu da čovjek odlazi s ovoga svijeta, a prate ga djela njegova. Serafinova brojna duhovna djela ostat će skrivena jer nije volio sebe isticati. Ali materijalna djela, ono što je izgradio, potaknuo ili planirao ostat će vidljiva generacijama nakon nas. Pamtit ćemo ga kao Serafina Trsatskog, jer je pokrenuo i sa svojom redovničkom subraćom ostvario renesansu Svetišta Majke Božje Trsatske. Izražavam kršćansku sućut njegovoj obitelji, rodbini, kao i subraći franjevcima u samostanu na Trsatu i cijeloj Franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda. Neka Gospodin svima podari utjehu, poručuje nadbiskup Devčić.
U nedjelju, 29. siječnja Novi list donosi opsežnu priču o fra Serafinu Sabolu, u kojoj će se govoriti o životu ovog franjevca, kao i onom što je on značio za Rijeku i Svetište Majke Božje Trsatske.
Fra Serafinov dugogodišnji prijatelj i suradnik trsatski franjevac dr. fra Emanuel Hoško podsjeća da je fra Serafinu župan Zlatko Komadina 2015. dodijelio nagradu za životno djelo naznačivši u njoj da mu je dodjeluje za doprinos kulturi koji je ostvario svojim djelovanjem u Trsatskom svetištu.
– Naravno, diploma ne može spominjati Serafinov doprinos vjeri i pobožnosti, ali svatko zna da je upravo taj doprinos začetnik i uporište doprinosu kulturi. Fra Serafin je primio dodijeljenu nagradu bez ikakvog prigovora jer je bio učenik Drugog vatikanskog koncila, svećenik u duhu koncilske uredbe o Crkvi u suvremenom svijetu i zato otvoren i pristupačan i ljudima koji su jedva vjernici ili nisu vjernici. Prijateljevao je s njima poštujući njihove ljudske vrijednosti. Uvijek je držao do Isusove rečenice: »Što ste učinili kojemu od moje najmanje braće, meni ste učinili.« Isus, dakle govori o pobožnosti i vjeri koja se očituje u odnosu među ljudima. Fra Serafin je mnogo poštovao i naučio od bibličara fra Bonaventure Dude koji je u suradnji s književnicima koji nisu bili vjernici priredio 1966. izdanje Svetoga Pisma, tzv. Zagrebačku Bibliju.
Bilo je to u vrijeme kada je fra Serafin postao svećenik. Stoga je fra Serafin, kad je došao na Trsat, bio spreman surađivati sa svakim koji je htio nešto učiniti za dobro Svetišta Gospe Trsatske ili za trsatski franjevački samostan. U toj suradnji fra Serafin nije bio manje vjernik, franjevac i svećenik od ostalih svećenika. Naprotiv, pokazao je da je drukčiji od tradicionalnih vjernika, franjevaca i svećenika, vezanih uz prošlost i nepovjerljivih u društvene promjene koje su nastale u Hrvatskoj, državi demokratskoj i okrenutoj prema budućnosti. Bio je u naše vrijeme čovjek budućnosti, izdvaja dr. Hoško.
