Paolo Palminteri, generalni konzul Italije u Rijeci, dužnost je preuzeo 24. kolovoza 2015. godine. Rođen u Tarantu 2. veljače 1975. godine, diplomirao je pravo u Perugiji 1999., a nedugo za tim u Milanu je magistrirao na području međunarodnih odnosa. Vrlo brzo započela je i njegova diplomatska karijera, već 2001. godine. Radio je u veleposlanstvima Italije u Helsinkiju, od 2004. do 2008. godine te u Zagrebu do 2012. godine.

U Rijeci se pak nalazi točno na polovici mandata, a s obzirom da 13. listopada počinju Dani talijanske kulture, koji će s obiljem zanimljivih događanja potrajati puna dva tjedna, dobili smo savršen okvir za razgovor s talijanskim diplomatom. Otvoren i razgovorljiv – unatoč činjenici da je jedna strana koristila kombinaciju talijansko-engleskog jezika dok druga talijanski razumije ali ga jako teško govori – pokazao je čitav niz osobina koje karakteriziraju dobre diplomate, prvenstveno poznavanje osobina kraja u kojem radi.

S obzirom da je po očevoj liniji sa Sardinije, iz mjesta Arbatax odakle mu je djed doselio u Pugliju, dakle na krajnji jug »čizme«, dok mu je majka iz Milana, može se zaključiti kako na neki način – objedinjava čitavu Italiju.

Dinamičan život

Iako nam dolaze Dani talijanske kulture, posvetimo se mi najprije nogometu. Odigrala se naime povijesna utakmica između »Milana« i »Rijeke«. S obzirom da ste bili na San Siru, koji vam je kao »interistu« i domaći stadion, kako ste se osjećali u 94. minuti utakmice?

– Jako razočarano! Radije bih pamtio 90. minutu, kada smo dotaknuli izjednačenje, nadoknadili minus od dva zgoditka. Nažalost, »Milanu« nisu nepoznanica takvi poduhvati, posljednji derbi s »Interom« izjednačili su  u 97. minuti…

Prošle su dvije godine od kako se nalazite na čelu riječkog konzulata. S kojom biste ocjenom definirali svoj rad u proteklom periodu?

– Jako je teško ocijeniti samog sebe, trebalo bi upitati sunarodnjake što misle o tome. Recimo da nam osim ponekog rijetkog prigovora, uglavnom upućuju mnogo pohvala. Ako moram napraviti procjenu polovice mandata, mogu reći da sam, zahvaljujući zalaganju mojih djelatnika, pokušao poboljšati administrativne usluge konzulata i učiniti ih učinkovitijima. Ujedno, aktivno sam pratio i izuzetno stimulativan te dinamičan život brojnih zajednica Talijana u Istri, Primorsko-goranskoj županiji i Dalmaciji. Posebnu sam pažnju posvetio aktivnostima u domeni kulture te smo, zahvaljujući suradnji s hrvatskim vlastima, bili u mogućnosti organizirati kvalitetne događaje.

Uvjeren sam također, da je i za autohtonu talijansku manjinu dodatni razvoj gospodarstva i ekonomske suradnje temeljno sredstvo razvoja, te sam stoga puno napora uložio i u tom smjeru, ostvarivši pritom nekoliko pozitivnih rezultata. Na kraju bih dodao da tijekom ljeta pružamo pomoć i podršku talijanskim turistima, čiji je broj svake sezone sve veći. To je nekad iznimno težak posao, pa i bolan, jer se ponekad na žalost znaju dogoditi i tragedije.

Riječki orao

Koliko ste pak zadovoljni  uvjetima u kojima živi i radi brojna talijanska manjinska zajednica u Hrvatskoj?

– Jako sam zadovoljan, iako uvijek postoje mogućnosti za poboljšanje. Talijanska manjina, u područjima autohtone prisutnosti, ima dobar ugled i zauzima značajno mjesto, neovisno od njene brojnosti. U mnogim mjestima manjina ima svoje predstavnike unutar jedinica lokalne i područne samouprave, postoje vijeća nacionalnih manjina, a nemojmo zaboraviti da u ovom trenutku predsjednik Talijanske unije obnaša i dužnost potpredsjednika Sabora.

Posebice bih istaknuo Grad Rijeku, gdje su nedavno učinjeni važni koraci prema naprijed. Mislim pritom na jednu nadasve simboličku gestu za identitet ovoga grada, a to je obnova orla na Gradskom tornju, ali mislim i na nagradu koju je Gradsko vijeće, na prijedlog Zajednice Talijana, dodijelilo Amletu Ballariniju, predsjedniku Društva za riječke studije u Rimu. Ma najkraće rečeno, status talijanske manjine je kao iz udžbenika: zadržala je svoju samobitnost i posebitost, a u cijelosti je integrirana u većinsko nacionalno biće. Da, k tome je i potpuno jedinstvena u golemoj većini stavova.

Kako definirate Rijeku i njezinu regiju u odnosu na ostatak Hrvatske?

– Rijeka i njena regija su poput kaleidoskopa, posjeduju mnoštvo nijansi boja. Obala, koja oduzima dah svojom ljepotom, planine, turistička razvijenost te istovremeno industrijski značaj. Rijeka ima jednu vrlo živahnu i avangardnu kulturnu scenu. Ovdje sam gledao kazališne predstave koje bih zbog njihovog inovativnog karaktera očekivao  tek u najrazvijenijim europskim prijestolnicama. Obožavam riječko kazalište, a osim produkcije na talijanskom jeziku, redovni sam gost i predstava na hrvatskom jeziku, uživam i u najmanje 80 posto te produkcije.

Vanjska politika

Rijeku karakterizira i  velik broj ustanova koje pomažu održanju talijanskog identiteta. Od vrtića, škola do kulturnih ili medijskih ustanova. S kojim se njihovim pitanjima najčešće susrećete?

– Istina je, u Rijeci su koncentrirane ustanove koje imaju temeljni značaj za cijelu talijansku zajednicu u Hrvatskoj. Glede EDIT-a i Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca, glavno pitanje mislim da je ono isto koje se u ovom trenutku tiče svih ustanova u kulturi diljem Europe, odnosno pitanje financiranja. EDIT je uspješno prebrodio vrlo teško razdoblje, zahvaljujući izvanrednoj podršci talijanske vlade i mudroj politici sanacije koju je proveo Erol Superina, direktor izdavačke kuće. Što se škola tiče, vrlo sam zadovoljan njihovom kvalitetom, o čemu svjedoći rastući broj upisanih učenika.

Vaša diplomatska karijera zašla je u već respektabilni niz godina. Koliko je ovisna o promjenama političke strukture vlasti u Italiji?

– Talijanski diplomatski zbor čine profesionalci, a diplomatskom zboru pristupa se putem jednog vrlo zahtjevnog javnog natječaja i o napredovanju u karijeri odlučuje se isključivo temeljem procjene ostvarenih rezultata. Izbor šefova misija ne ovisi o politici. Italija je zemlja koju karakterizira određeni stupanj političke konfliktnosti po pitanju mnogih tematika, ali na sreću strateške interese vanjske politike dijeli većina političkih snaga.

Italija je jedan od najvećih investitora u Hrvatskoj. Hoće li se taj trend nastaviti? Koji su elementi naše privrede u središtu zanimanja vaše, talijanske strane?

– Ne samo da je Italija jedan od najvećih investitora, već je i podcijenjena u statistikama s obzirom da su neke  od investicija ostvarene iz inozemstva te stoga nisu uračunate u talijanske investicije. Nadam se, naravno, da će ta pozicija ojačati te da će nova ekspanzivna  etapa europske ekonomije pomoći u tom smislu. Općenito govoreći, povijesno su hrvatska i talijanska dvije vrlo komplementarne ekonomije, stoga je suradnja od zajedničkog interesa.

Znate li koje su vam potencijalne adrese nakon Rijeke?– Nakon Rijeke … Rijeka! Moj mandat bi trebao završiti 2019. godine, ali cijelim srcem nadam se da ću moći ostati duže, između ostalog kako bih bio ovdje 2020. godine, kada Rijeka bude u središtu europske kulturne scene. Brojni će biti talijanski partneri, između ostalih Talijanska unija i Zajednica Talijana Rijeka, te se stoga nadam da ću uspjeti vidjeti realizirane one projekte, čijoj će organizaciji dati vlastiti doprinos. U ovom trenutku doista ne želim niti misliti o idućoj misiji, ali znam da će biti jako bolno napustiti Rijeku koja za mene, kako s profesionalnog tako i osobnog aspekta, predstavlja jedno predivno iskustvo.

Primjer Infobipa

Nama se pak čini kako Rijeka i Istra, posebno zbog povijesti koja definira ove krajeve, nešto lošije prolaze po pitanju talijanskih investicija?

– Ne slažem se, možda nedostaju investicije veće medijske eksponiranosti, međutim postoje različita područja gdje je prisustvo talijanskih srednjih poduzetnika i velikog broja malih poduzetnika vrlo značajno te imaju brojne interese u Istri i na Kvarneru. U Hrvatskoj već neko vrijeme djeluje udruženje AIIC-UTPUH, koje ujedinjuje veći dio talijanskih investitora. Sjedište udruženja je u Zagrebu, ali od mog dolaska pokazali su posebni interes za Rijeku i Istru. U Rijeci su do sada održana dva operativna sastanka i započeo je dijalog s vašom gospodarskom komorom. Ove godine prvi put su i pokrovitelji Dana talijanske kulture Generalnog konzulata u Rijeci, što svjedoči o postojanju njihovog interesa.

Moram spomenuti da i pri Talijanskoj uniji djeluje jedno udruženje poduzetnika pripadnika talijanske nacionalne manjine, koje se može pohvaliti brojnim uspješnim pričama. Najpoznatiji primjer svakako je onaj braće Kutić iz Vodnjana i njihove tvrtke Infobip, čije je novo sjedište Uprave u Vodnjanu nedavno inaugurirao premijer Plenković, a može se usporediti s najvećim modernim strukturama Silicijske doline. Znate, kriza je prije nekoliko godina snažno zahvatila i Italiju, danas svjedočimo oporavku tako da sm uvjeren kako će se to odraziti i na investicije moje u vašu zemlju, pa tako i u Rijeku i njezinu širu regiju.

Živite u Opatiji, radite u Rijeci, nerijetko obilazite jadranske destinacije, vrlo ste često u Istri. Koji je dio jadranske obale po vašem mišljenju najpotentniji za turistička ulaganja?

– Ma ja sam vam zaljubljen u čitavu Hrvatsku, teško mi je napraviti izbor, posljednji lokalitet koji sam vidim uvijek mi se čini najljepšim. Ne govorim to da bih dao kompliment, već sam u to doista čvrsto uvjeren. S druge strane, za diplomata je vrlo neuobičajeno provesti dva mandata u istoj zemlji. Ako baš moram navesti jedno mjesto, izuzetno podložno za razvoj u turističkom sektoru, pada mi na pamet obala istočno od Rijeke, Kostrena.

Što nas sve očekuje na Danima talijanske kulture?– Program je iznimno bogat i zanimljivo, raznovrsno strukturiran. Cilj manifestacije je širenje talijanskog jezika i kulture izvan granica Italije, a ovogodišnja tema je »Talijanski jezik i film« promišljajući pritom na način da je u današnje vrijeme upravo film jedan od najboljih medija u promicanju melodije talijanskog jezika.Izdvajam i koncert »Glazba Piera Piccionija i talijanski film« koji izvode  vokalistica Valentina Piccioni i Nicoletta Olivieri na klaviru dok je video djelo vašeg umjetnika Igora Modrića. Tu je multimedijalna izložba Ignacio Maria Coccia  – Matteo Tacconi: Mare corto, a koja je svojevrsni tematski nastavak priče koja je započela izložbom »Michelangelo Pistoletto i  Moio &Sivelli Coast to coast« koju je riječka publika imala prilike vidjeti 2015. godine. Središna tema je i ovaj put Jadransko more, a  autori su u dvije godine proputovali više od  deset tisuća kilometara po obalnim i otočkim cestama, s obje strane Jadranskog mora. Upravo su te obale i luke različitosti stvorile bogat kulturni i prije svega kozmopolitski svijet koji poziva na dijalog. U vremenima kada upravo naše luke i obale mnogima znače slobodu i spas, autori i umjetnici ove izložbe pozivaju na promišljanje o moru koje spaja narode i luke te premošćuje barijere. Ima na Danima još velik broj događanja,  a naglašavam da je ulaz na sve programe  besplatan, dakako uz simultane prijevode.

Pomalo neobično s obzirom da živite u Opatiji.

– Ma ne, i Opatija je krasna, no nekako je preizgrađena. K tome, s obzirom da do kasna radim, smeta me što u njoj sunce zalazi mnogo ranije nego u Kostreni.

Kvalitetna vina

Hrvatska gastronomija je vrlo privlačna talijanskim gostima? Kako je vi doživljavate?

– Talijanska i hrvatska kulinarska tradicija, barem ona mediteranska, razvile su se polazeći od istih sastojaka tako da imaju brojne sličnosti, pa i zbog toga nailaze na naklonost talijanskih gostiju. I ovdje kuhinja ima značajnu kulturološku vrijednost, kao i u Italiji. Često vikendima obilazim područja koja nastanjuju i naši ljudi, pripadnici talijnske manjine tako da i na taj način dolazim u kontakt s vašom gastronomijom. Da, obožavam hrvatsku kuhinju i ma koliko vam to možda bilo neobično jako su mi drage i – sarme.

A hrvatska vinska scena? Primjerice vaš »primitivo« iz Puglije ima podrijetlo u Dalmaciji.

– Evo, »primitivo« je odličan primjer kakve vrhunske rezultate može iznjedriti suradnja Hrvatske i Italije! Hrvatska vinska scena za mene je izvor ponosa, jer mnogi među najvećim istarskim proizvođačima pripadaju talijanskoj nacionalnoj manjini. Da, vina su vam definitivno iznimno kvalitetna i raznolika.

S obzirom na dugogodišnje hrvatsko iskustvo, je li vam se javila želja za investiranjem u neki posao ili nekretninu na našem području?

– Nakon mnogo godina provedenih radeći u Hrvatskoj, jako će mi jednog dana biti teško posve se rastati od nje. Volio bih u najmanju ruku nastaviti dolaziti u Rijeku, barem na godišnji odmor. Priznajem da bih rado ovdje kupio jedan manji stan s lijepim pogledom na Kvarnerski zaljev.