Neizbrisiv trag Miše Cvijanovića

Ostala su djela: Riječanin čuva Cvijine karikature nogometnih asova iz davne ’65. godine

Igor Duvnjak



RIJEKA I to se događa. Po onoj kako »život piše romane, donosi zaplete i rasplete«, jednu takvu neobičnu epizodu nam je servirao nekoliko sati nakon što je sahranjen naš kolega Mišo Cvijanović. Tužna priredba na kozalskom groblju, zalijevanom kišom i šibanom našim toliko spominjanim kvarnerskim jugom na kojem je bilo kišobrana više nego gljiva poslije kiše da »ni žigica na pod ne bi pala«, s toliko znanih i manje znanih lica, sve redom Cvijinih obožavateljica i obožavatelja, odavno je bila okončana. Završila je i nezaobilazna »čašica ćakule« u obližnjem lokalu, za mnoge Riječanke i Riječanke samo na »Radio stanici« gdje su se prepričavale zgode iz prošlosti, koje su prolazile pred očima kao da su se jučer dogodile.


Pao je već i mrak, ostala je samo još obitelj i oni najuporniji, tko bi rekao da se samo »preko ceste« sprema još jedno iznenađenje, kao da je sve u tonu s veljačom, ćudljivim mjesecom koji je započeo baš tog dana. Ne volim prepričavati svoje doživljaje ali ovog puta činim izuzetak jer mi se tako nešto još nije dogodilo. Pozdravivši se s društvom i obitelji, pošao sam u susjedni »Cappy« potražiti starog prijatelja, a kad tamo, prišao mi je jedan stari znanac, ozbiljni gospodin, izvadio novčanik i iz njega jednu za drugom počeo vaditi Cvijine karikature i to one iz njegovih mladenačkih dana, stare više od pola stoljeća.


Čovjek, istinski Cvijin obožavatelj, jedan iz reda publike za koju je ovaj umjetnik pera i riječi i stvarao, pružao mi je sačuvane njegove radove, karikature tadašnjih slavnih nogometaša. Prvu onu »Dinamovca« Zdenka Kobešćaka, na čijoj je poleđini pisalo da je nacrtana 1965. godine. Došao je tada red na asove »Partizana«, koji je samo godinu dana kasnije igrao finale Kupa šampiona u kojem ga je »Real Madrid« spretno i sretno pobijedio 2:1. Šjor mi je pružio karikaturu golmana te momčadi Milutina Šoškića, strijelca u tom finalu Velibora Vasovića, koji je kasnije kao kapetan »Ajaxa« postao prvak Europe te Milana Galića i Miodraga Petrovića. Sva ta desetljeća je čuvao te radove a na moj upit »što sada«, jednostavno mi je kazao da mi ih daruje. Preostalo mi je samo brže bolje potražiti obitelj nezaboravnog kolege i dragog prijatelja i dati im te radove njihova supruga, oca, tasta.

Danas je nedjelja, dan u kojem je nekada u našem listu redovno izlazio nezaobilazni Cvijin »Đir po Korzu«, neka samo ova crtica, koja je, kako je on volio reći, »iz života«, podsjeti na njega i njegov bogati život i rad.