Foto I. Tomić
Na poziv Aramisa Naglića, predsjednika Kluba riječkih olimpijaca, svi do jednog u gradskoj vijećnici su ustali, nakon čega se čuo topli pljesak koji je govorio više od brojnih riječi upućenih u čast Kovačića
RIJEKA Takve su životne koincidencije, baš na Veliki petak održan je ispraćaj slavnog Riječanina Zdravka Ćire Kovačića, sportske i društvene legende grada s obala Rječine, koji je nedavno preminuo u 90. godini života. Na prigodnoj komemoraciji u Gradskoj vijećnici, na kojoj su se okupili brojni riječki i hrvatski uglednici, uz ostalo je blještalo od olimpijskih medalja.
Misli se na doajena riječkih osvajača odličja na Igrama, Franu Nonkovića, »srebrnjaka« iz Tokija 1964. godine i ostale vaterpoliste koji su došli odati počast nezaboravnom »šjor Ćiri«. Tu su bili prijatelji i suigrači, zlatnici iz Los Angelesa 1984. godine, kapetan Zoran Roje te Milivoj Bebić i Perica Bukić, Samir Barać, kapetan olimpijskih pobjednika iz Londona prije nepune tri godine, te Damir Glavan, srebrni iz Atlante 1996. godine, kao i košarkaš Aramis Naglić, finalist Olimpijskih igara 1992. godine.
Svi oni i razni brojni uglednici na čelu s riječkim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom jučer su se došli oprostiti od slavnog sportaša, sportskog radnika i uglednog privrednika koji je ušao u riječku i hrvatsku povijest. Upravo je najdojmljivija bila gesta s parketa, ona Aramisa Naglića, čovjeka koji je u Barceloni igrao nezaboravni finale nasuprot NBA zvijezdi kakve su Magic Johnson i Air Jordan.
Riječi utjehe
– Pozivam sve da odamo počast Zdravku Ćiri Kovačiću – rekao je na kraju svojega govora Naglić, inače predsjednik Kluba olimpijaca Rijeke.
Na njegov poziv, dvorana napunjena ljudima sve do galerije je ustala i čuo se topli pljesak koji je govorio puno više od brojnih toplih riječi izrečenih na jučerašnjoj komemoraciji. Naglić je uz ostalo istaknuo da je Klub riječkih olimpijaca izgubio utemeljitelja i prijatelja te da je on osobno imao čast i privilegij biti uz Kovačića u proteklih sedam-osam godina.
– Ponosan sam što me zvao prijateljem – rekao je Naglić i ispričao anegdotu kada su Zdravka Ćiru Kovačića zvali iz Kluba Sušačana da napiše oproštajni govor za jednog njihova preminulog člana jer on to najbolje radi. Na kraju govora nastavio je diktirati s »Dragi Ćiro«, našalivši se da ako on to već najbolje radi, onda može pisati govor i za sebe.
Na skupu koji je moderirao Henrik Grubiša, itekako je bio dojmljiv govor gradonačelnika Vojka Obersnela, čovjeka koji je godinama surađivao, bolje reći, prijateljevao s Kovačićem, praktički do njegovih posljednjih trenutaka.
– Teško je pronaći riječi utjehe u trenucima praznine na oproštaju od ovoga velikoga sportaša, prijatelja i u prvom redu čovjeka – rekao je Obersnel izražavajući sućut obitelji Zdravka Ćire Kovačića, osvajača srebrnih medalja na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju i 1956. u Melbourneu kada je ovaj sudionik Narodnooslobodilačkog rata od 1943. godine nosio i zastavu bivše Jugoslavije. Branio je i na Igrama 1948. g. u Londonu, osvajao je srebrne medalje na Europskim prvenstvima 1950. i 1954. godine.
Moralna vertikala
Tomislav Paškvalin je označio Kovačića kao »moralnu vertikalu i možda jednog od najvećih humanista na ovim prostorima«, a Samir Barać se sjetio kako mu je ovaj izrekao pouku legendarnog atletičara Emila Zatopeka: »Nemoj imati figu u džepu. S novcima se ne trči nego sa srcem«. Tamara Morić, predsjednica Kluba Sušačana, je uz ino podsjetila kako je Kovačić svoj životni credo izrekao u knjizi »Brže, više, jače«, a što se tiče njegove djelatnosti u »Jugoliniji«, označila ga je »pionirom nadolazeće ere kontejnera«.
Dok su se prisutni razilazili, mnogima je u ušima zvonila poruka Željka Vidana, predsjednika Sportskog društva »Primorje 08«, da »smrt ne postoji nego je to put od gnijezda do zvijezda. Sada imamo zvijezdu na nebu«.