Snimio Marko GRACIN
Neki zbog gužvi koje vikendom vladaju na plažama, neki zbog nesnosnih gradskih vrućina, a neki stoga što ga jednako vole tijekom sva četiri godišnja doba proteklog su vikenda dobrano zaposjeli hladovinu Platka. Puna igrališta, roštilji u pogonu, smijeh na svakom koraku i zadovoljna lica izletnika siže je onog s čime nas je Platak dočekao i ispratio
Predzadnja srpanjska subota 2016. godine zagrijala je Rijeku na više od 30 celzija, a Riječane prikovala za klimatizirane prostore, potjerala na more ili odaslala u šume. Put gorja krenusmo i mi. A gdje drugdje ako ne na Platak, omiljeno riječko izletište. Zimi je on raj za skijaše, a ljeti za sve one koji znaju da niti jedan klima uređaj ne može rashladiti uzavrelo ljeto koliko onaj prirodni. Krošnjasti. Platku takvih ne nedostaje, baš kao što mu tog dana nije nedostajalo niti posjetitelja.
Neki od njih odabraše Platak zato što uvijek ispred mora stavljaju gorje, neki čisto da bi razbili rutinu, a neke su osim duboke hladovine privukli dodatni sadržaji kojih na Platku ima ohoho. Razgovor započesmo s onima kojima je Platak jednako drag tijekom sva četiri godišnja doba – planinarima, tj. planinarkama. Elinka Barišić Razić i Nada Petrović Host, ranim su jutrom s Platka krenule Snježniku u pohode.
– Ma, taj se đir ne može riječima opisati. Priroda je prekrasna. I onda dođemo na vrh i ljepotu zamijeni užas. Užas zvan Dom na Snježniku. On ne samo da je ruševan, on je i opasan. Već je vrijeme da netko promisli o tome i konačno pokrene obnovu tog, planinarima ali i svim ostalim rekreativcima izuzetno dragog utočišta, kaže Elinka.
Snimio Marko GRACIN
Sve pet
Nada se u potpunosti slaže s njom i spominje inicijativu za obnovu Doma koja je bila pokrenuta 2009. godine ali je »zapelo«.
– Da zanimanje za Snježnik postoji, im to veliko svjedoči »brdo« ljudi koje smo na stazi srele. Nikakvo čudo, dan je prelijep za hodanje, zaključuje Nada i otkriva da će sad na ručak u Veliki dom, za čiju ponudu i uslugu ima samo riječi hvale.
Oni koji su Platak izabrali radi sportskih aktivnosti u istima su i uživali, pa su svi sportski tereni bili puni. Neki su igrali nogomet, neki odbojku, jog je bio u funkciji, badminton se »prašio sve u šesnaest«, a o »dječjim radostima« da ni ne govorimo. Pravo malo bogatstvo sprava i vozila za klince. Upravo to bi jedan od glavnih razloga zašto je put Platka s Pećina potegla obitelj Šepić. I dok nam Maripi i Davide objašnjavaju kako im je Platak draži ljeti nego zimi, te kako često na Platku roštiljaju, ali postoje i posjete tijekom kojih samo šeću, njihova dva sina Leon i Daniel guštali su na trampulinu.
– Ma, za klince je ovdje raj, kao i za nas odrasle, konstatira Davide, dok s trampulina stiže i potvrda uobličena u sretno »jooooš«!
Dvije mlade dame, imena Irena i Erin dobro su se zabavljale u pješčaniku. Na upit zašto Platak, a ne neka od kvarnerskih plaža Irena odgovara:
Sretno Sara
Ona koja je na Platku tog dana imala najveće društvo je osmogodišnja Sara Čargonja. Za našeg upada na njezin rođendanski party oko roštilja ih se naguralo dvadesetak, a kad zabava »zahukta«, reče Sara, bit će ih duplo više, a možda i još više od toga.
– S kuda smo? A od sakud. Z cele Grobnišćine. Svilno, Grad Grobnik, Čavja, Dražice, pa Banderovo… Ćete po prezimenih – Čargonja, Butigan, Babajko, Simčić, Licul… Ćete ča pojist, ćete more bit popit? Imamo anguriju. Ćete? I još tisuću ćete ovo, ćete ono dobismo s »veselog stola« za kojim je sjedilo more žena i djece. Muški dio ekipe ili Danilo, Danis, Dario, Neven, Karlo i Stelio vrtjeli su se oko roštilja, rashlađenih pića i sami oko sebe. Sve skupa beskrajno vesela i živahna ekipa što je Platku tog dana odaslala mnoštvo pozitivne energije. Bogme i Platak njima! Ma, vesela i dobronamjerna je bila i njihova četveronožna ljubimica imena Felina. I nju je »puko« na volim cijeli svijet. A svi oni, skupa sa svijetom, trebali bi voljeti, maziti i paziti nonu Lili Andrijan koja potpisuje autorstvo za već samo na pogled fantastičnu Sarinu rođendansku tortu. Sara, ako rentaš nonu, javi nam – zainteresirani smo.
Ma koliko s grobničkom ekipom bi zabavno, nama je bilo krenut’ dalje. Provlačeći se između malih biciklista i vozača »spidi autića« upadosmo u obitelj Krneta. Dagmar, Šimun i njihova »lajavica« Gea osvajali su dvorac i igrali neku samo sebi znanu igru, dok su Jelena i Perino pričali kako već dugo nisu bili na Platku, te kako su ugodno iznenađeni onim što ih je dočekalo. Možda još koja spravica za klince, poželješe na kraju.
Kraj našeg nedjeljnog đira Platkom, kao i mnogima bi u Velikom domu, u kojem nas ponajprije iznenadi gužva, onda i radno vrijeme. E, pa dragi naši čitatelji, za sve one koji ne znaju kud sami sa sobom kad nalegne teška riječka noć obavijest – Veliki dom na Platku radnim danima i nedjeljom nudi čuda toga, a najvažnije – hladovinu od 8 do 22 sata. Petkom to čini od 8 do ponoći, a subotom od 7 do 2 ujutro. Istina Bog kuhinja radi do 21 sat, no ionako kasno nije zdravo jesti.
– Zadovoljni smo ljetnom posjetom. Vikendom je velika fluktuacija gostiju, kroz tjedan nešto manje. Znaju nam doći i veće grupe koje odsjedaju po nekoliko dana. Primjerice, danas očekujemo grupu Talijana. Najčešće kod nas odsjedaju planinari i biciklisti. Sve u svemu, ne žalimo se, kaže Branka Barbalić koju smo zatekli na recepciji Doma i doznali kako se riječka nesanica prouzročena s 29 Celzijusa za samo 120 kuna, koliko košta noćenje s doručkom može zamijeniti s »dekicom pokrivenom« noći na Platku.
