Maksimilijan Peč / Foto I. TOMIĆ
Barba Maks, kako su ga zvali svi koji ga vole, bio je hodajuća riječka enciklopedija, projektant i graditelj mostova od Senja do Trsta, pranećak sv. Leopolda Bogdana Mandića, cijenjeni katolički laik, najstariji aktivni novinar u riječkim »Zvonima«, a prije i u Novom listu, La Voce del Popolu i Panorami
RIJEKA Na dan kad je navršio 102 godine, u Rijeci je umro Maksimilijan Peč, rođen 13. siječnja 1914. godin u Dugom Ratu, koji je još za života postao legenda Sušaka i Rijeke.
Barba Maks, kako su ga zvali svi koji ga vole, bio je hodajuća riječka enciklopedija, projektant i graditelj mostova od Senja do Trsta, pranećak sv. Leopolda Bogdana Mandića, cijenjeni katolički laik, najstariji aktivni novinar u riječkim »Zvonima«, a prije i u Novom listu, La Voce del Popolu i Panorami, zaljubljenik u fotografiju iza kojeg stoji deset samostalnih izložbi, filatelist, spisatelj, sportaš, nekadašnji profesor u Građevinskoj školi u Rijeci, tajnik Plivačkog kluba Primorje, zapovjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sušak, zaposlenik Ministarstva pomorstva i u riječkoj gradskoj upravi.
Odrastanjem i životom bio je pravi Sušačanin, što je uvijek i isticao te nosio svoj Sušak u srcu. Maks Peč, čovjek-institucija, svojim je zapisima, brojnim intervjuima, a najviše djelima, na najbolji mogući način svojim suvremenicima prikazao povijest Rijeke i Sušaka u posljednjih stotinu godina. Možda ga je jednom prilikom najbolje opisao Zdravko Ćiro Kovačić, još jedna riječko-sušačka legenda, riječima: »Kada sretnete ovog čovjeka u najboljim godinama kako veselo prolazi gradom, onda s njim prolazi i značajan dio povijesti Rijeke i Sušaka. Bez njega bi grad, a i svi mi, bio siromašniji.«
