»3. maj« odvozi iz TIBO-a repromaterijal i opremu, bez obzira bila završena ili ne / Snimio Marin ANIČIĆ
Nakon što se podnese zahtjev, rok u kojem bi sud morao pokrenuti stečaj je 60 dana, ukoliko bude sve u redu s dokumentacijom. Kako zahtjev podnosi direktor društva, moguće je da to bude ranije
MATULJI Čudo se jučer nije dogodilo, nikakav novac nije uplaćen i direktor TIBO-a Matko Pekić jučer poslijepodne najavio je da će u ponedjeljak Trgovačkom sudu u Rijeci podnijeti zahtjev za otvaranjem stečaja nad ovim bivšim trećemajskim društvom koje je u svega tri godine, otkad su pod kapom države i CERP-a, na putu da nakon 38 godina postojanja, na stotine opremljenih brodova i desetak tisuća isporučenih TIBO kućica, zauvijek ugasi proizvodnju.
Otplatni redovi
Loše se vijesti brzo šire, pa su odmah, dan nakon što se saznalo da u CERP-u dižu ruke od TIBO-a, zaključkom da Uprava nema što čekati i odgađati stečaj, iz Uljanik grupe odnosno »3. maja« počeli stizati kamioni na koje se tovari nedavno dopremljeni repromaterijal i oprema, bez obzira bila završena ili ne. Upravo jedan takav kamion zatekla je i naša reporterska ekipa prilikom jučerašnjeg posjeta »tibovcima«.
Čini se da jako malo »tibovaca« barata mjerodavnim informacijama što za sobom povlači stečaj. Pitanje je koliko o tome znaju i u CERP-u. Nakon što se podnese zahtjev za otvaranjem stečajnog postupa, zakonski rok u kojem bi sud morao donijeti rješenje i time formalno pokrenuti stečaj je 60 dana, pod uvjetom da je sve u redu sa pratećom dokumentacijom i obrascima. S obzirom na to da u ovom slučaju zahtjev podnosi direktor društva, moguće je da to bude i u puno kraćem roku.
U Sindikatu metalaca, ali i među radnicima nadaju se da će svoje plaće i otpremnine dobiti od prodaje zemljišta kojima ih je država dokapitalizirala prošle jeseni. U pitanju je 42.000 četvornih metara zemljišta na atraktivnoj lokaciji, građevinskoj zoni koje su u DUUDI-ju i CERP-u procijenili na 30 milijuna kuna.
Premda se uz pomoć tog vrijednog zemljišta moglo štošta, pod uvjetom probitačnog i sposobnog menadžmenta, država je taj kapital TIBO-u vratila tek prije pola godine, i to kao dio paketa za novi pokušaj privatizacije tvornice. Kako doznajemo, to je zemljište bilo podijeljeno na više parcela, međutim, u provedbi upisa vlasništva u zemljišne knjige, od tih je nekoliko formirana samo jedna parcela, veličine 42.000 »kvadrata«.
Založno pravo kao osiguranje za pet milijuna kuna pozajmice, od čega je dosad TIBO-u isplaćeno oko 4,2 milijuna kuna, ima upisana Uljanik grupa odnosno »3. maj«. Zalogom su se krajem prošle godine osigurali i za 3,5 milijuna isplaćenih avansa za brodsku opremu za švedski asfalt-tanker, tako da je založno pravo Uljanik grupe u ovom trenutku »teško« oko 8,5 milijuna kuna. Kao založni vjerovnik, Uljanik grupa, odnosno »3. maj«, ima prioritet u namirenju, a nakon toga slijede radnici, kao vjerovnici višeg isplatnog reda, sa svim svojim nerealiziranim pravima do trenutka otvaranja stečaja – neisplaćenim plaćama, regresima, otpremninama, eventualnim naknadama za ozljede na radu…
Puno pitanja
Nejasno je što će dobiti država, osim u onom dijelu davanja za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te neplaćenih poreza. Jer, država je dala TIBO-u i 26 milijuna kuna u »kešu« koji se vode kao pozajmica, dakle, nešto što je TIBO dužan vratiti državi i CERP-u. Nameće se pitanje koliko u ovoj državnoj agenciji uopće znaju što stečaj matuljske tvornice znači za te državne novce.
S obzirom na to da je država vlasnik i da je pozajmila novac tvrtki koja je u njezinom, 100-postotnom vlasništvu, ova potraživanja vode se, kako su nam objasnili neki stečajni suci i upravitelji, kao tražbine nižeg isplatnog reda. Dakle, pitanje je hoće li država povratiti i kune od tih 26 milijuna kuna tim više što je procijenjena vrijednost nekretnina (zemljišta) jedno, a tržište neka sasvim druga priča.
Radnicima je jasno da je kraj blizu. Očekivali su to. Nakon godine agonije, u kojoj su plaće dobivali »na kapaljku«, s četiri, pa i pet mjeseci zakašnjenja, u stanju su da žele samo da se ova noćna mora prekine. Učiniti ne mogu ništa, nije ih se ništa pitalo ni kad se dijelio novac, a kamoli sada. Većina rezignirano sliježe ramenima, na drugima se vidi da im je beskrajno žao i prisjećaju se onih zlatnih godina kad su platoi u pogonima na Matuljima bili puni TIBO kućica koje su kao na pokretnoj traci izbacivane iz hala. Danas se samo mačke lutalice mogu vidjeti na tim zastrašujuće praznim prostorima.
Sudska praksa prepuna je slučajeva u kojima se imovina stečajnog dužnika prodavala godinama, ma koliko naizgled primamljiva bila, pa se ili još nije ili jedva pronašao kupac. Slučaj je to i sa propalim poslovnim kompleksom Teri-Croteka, od 18.000 četvornih metara u središtu Rijeke, na Mlaci, koje se sa početnih 54 milijuna kuna tek lani uspjelo prodati, i to za 16 milijuna kuna.
U slučaju matuljskog TIBO-a otvara se još jedno pitanje, a to je predstečajna nagodba. Prema onom što smo jučer imali prilike čuti od upućenih u stečajnu tematiku, matuljski pogoni bit će rijedak primjer da je neka tvrtka, nakon postignute predstečajne nagodbe, završila u stečaju tako da ostaje nejasno i tek treba vidjeti da li će ti vjerovnici u stečaju TIBO-a prijavljivati svoje tražbine iz predstečajne, dakle umanjene, ili u punom iznosu.
Svi odlaze
Ako se procijenjena vrijednost zemljišta i nekretnina TIBO-a bude materijalizirala u tržišnoj cijeni u omjeru u kojem je to bio slučaj sa kompleksom Teri-Croteka, za kojeg se uspjelo dobiti nešto više od trećine procijenjene vrijednosti, malo tko od vjerovnika matuljskih pogona može se nadati potpunom namirenju svojih potraživanja. Jedini koji ima relativno sigurnu poziciju je Uljanik grupa i »3. maj«, kao razlučni vjerovnik.
Opet, stečaj ne mora nužno značiti rasprodaju imovine, moguća je opcija i nastavak proizvodnje, pod uvjetom da društvo ima sklopljene poslove. Ali, TIBO ovih dana polako napuštaju svi.
