Da, Europa je ove godine u Rijeci prepoznala upravo ono što smo kroz sedam desetljeća čuvali i razvijali, prostor otvorenosti koji smo lako pretočili i u viziju budućnosti. No ta ista Europa sagrađena na temeljima antifašističkih načela, dok pruža ruku Rijeci, istovremeno osuđuje smjer u kojem se u posljednje vrijeme kreće Hrvatska. Nažalost, što zbog zaborava, što zbog neznanja, što zbog bahatog nerazumijevanja povijesti, predstavnici pojedinih institucija naše zemlje danas nam kao nove vrijednosti podastiru najmračnije, davno poražene ideje, poručio je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel na Svečanoj akademiji u povodu 3. svibnja, Dana oslobođenja Rijeke. Dodao je da ako nastavimo tolerirati neofašizam, nastavimo li se praviti da ga ne vidimo, i nastavimo li šutjeti pred mladim ljudima o tome, da se uskoro nećemo znati vratiti na jedinu ispravnu stazu, a pogled u ogledalo izazivat će u nama sram.

– Već 70 godina ponavljamo da nikada ne smijemo zaboraviti što se događalo u 2. svjetskom ratu i na koji način su ljudi stradavali u provođenju okrutnih rasnih zakona. Ponavljamo da se takvo što više nikada ne smije ponoviti. Ali izgleda da usprkos svim godinama ponavljanja, duhovi zla žive i dalje.

Nametanje straha

Svjedoci smo rastućeg profašističkog raspoloženja i oživljavanja ustaške simbolike. Zastrašujuće je da smo tako malo naučili iz svoje povijesti. U 2016. godini bismo bezuvjetno trebali slaviti pobjedu nad fašizmom, a ne dvojiti o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a ne raspravljati je li Jasenovac bio koncentracijski logor ili izletište – upozorio je Obersnel, naglasivši da je antifašizam upisan u ustave europskih država, te da Hrvatska u tome nije iznimka. »Čak je i prvi hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, jasno izrekao svoj stav o ustaškom znakovlju i imao dovoljno mudrosti da u Ustav RH unese antifašizam kao tekovinu i temelj na kojem je nastala Hrvatska. On je i Titovu bistu držao na Pantovčaku. No danas to, gle čuda, njegovi politički nasljednici nekako ne spominju«, primijetio je Obersnel.

Riječki gradonačelnik ocijenio je da suvremeni antifašizam nema nikakve veze niti s komunizmom, niti s totalitarnim režimom bilo koje bivše ili sadašnje zemlje, te da obuhvaća vrijednosti slobode, miroljubivosti i tolerancije, borbu protiv svih predrasuda i protiv mržnje prema različitostima.

– I zbog toga je naša obaveza prenositi tu istinu djeci i mladima. A ne prljati suvremeni antifašizam pričama o povratku totalitarnih režima. Strah koji se pokušava usaditi od nepostojećeg bauka komunizma, zapravo je samo premosnica za uvođenje novih oblika fašizama. Oni koji danas plaše mlade ljude govoreći im o povratku totalitarizma pod okriljem antifašizma, imaju cilj držati u pokornosti te iste mlade ljude. Zato smatram da građanski odgoj u školama koji će isticati vrijednosti slobode mišljenja i djelovanja može imati najveću ulogu u promjeni ove paradigme. Samo povijesnim činjenicama se možemo boriti protiv iskrivljenog tumačenja povijesti i protiv nametanja straha. Našu djecu moramo naučiti da ne smiju okrenuti glavu kad vide nasilje, da moraju reagirati na grafite s kukastim križevima ili ustaškim znakovima, da im ne smije biti svejedno jer ti simboli su simboli ugnjetavanja i smrti. Ova odgovornost leži na svima nama, to je odgovornost obitelji, društva, vrtića i škola kao ustanova, ali i ministarstava i Vlade, rekao je Obersnel.

Negiranje žrtava

Predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Primorsko-goranske županije Dinko Tamarut podsjetio je da je Rijeka već 20-ih godina prošloga stoljeća osjetila talijanski fašizam koji je donio teror, odnarođivanje, progone i ekonomsku propast.

– Završne operacije za oslobođenje dogovorio je maršal Tito sa savezničkim zapovjednicima, a za izvršenje toga zadatka, određena je 4. armija osnovana 2. ožujka 1945. godine sa svojih 70.000 vojnika. Uvidjevši da je Rijeka jako uporište, dio snaga 4. armije zaobilazi Rijeku i napreduje prema Trstu, dio ostaje na području Rijeke, a ostatak nakon oslobođenja otoka Krka, desantom na istarsku obalu, preko Istre napreduje prema zapadnoj granici. Bitka za Rijeku bila je odlučujuća, a borbe su počele 21. travnja 1945. godine kada je oslobođen Sušak. Borbe će trajati do 3. svibnja 1945. godine kada su oko 13 sati borci 3. bataljuna 19. dalmatinske divizije slomili posljednji obruč, uz goleme žrtve. Rat je završio, porušeno je ponovo izgrađeno, naša Rijeka od 1948. godine, sada kao jedinstven grad, razvija se i postaje moderna i ugodna za život. Rječina postaje simbol spajanja i slobode, kazao je Tamarut. On je izrazio zabrinutost za budućnost.

– Zar Podhum, Kampor, Lipa, naš razoreni i podijeljeni grad, naša Rijeka i mnoga druga mjesta naše okolice, ti pečati fašizma i nacizma, nisu dovoljna opomena. Revizori povijesti negiraju te žrtve, antifašizam i borbu za slobodu nazivaju floskulom, vraćaju nas u ratnu prošlost, poražene proglašavaju pobjednicima, antifašiste gubitnicima. Poučeni događajem iz naše antifašističke prošlosti, poručujemo svima koji nastoje revidirati povijest da to neće proći. Antifašizam je naša prošlost, pobjeda i budućnost – zaključio je Tamarut.