RIJEKA U pravoj poplavi »adventskih sajmova« u oči najčešće upada problem privremenih objekata. Kako bi se osiguralo da se i u zimskim mjesecima posluje na pozicijama, gdje se inače ne nalaze ma kakve nastambe, »privremeno« se postavlja čitav niz objekata koji s arhitekturom pojedine urbane sredine, jer takva se događanja u pravilu smještaju u stroge centre gradova, nemaju baš nikakve veze. Kad se postigne visoki stupanj unificiranosti, čemu prethode stručne rasprave o izgledu takvih objekata, može se doći i do zadovoljavajućih rezultata.

Istina, »vašarski« je sindrom nemoguće izbjeći, no barem se štetu može ublažiti. Takav visoki stupanj kooperativnosti s prostorom postigli su, primjerice, Zagreb i Ljubljana, Rijeka znatno manje. Istina, »adventski val« Rijeku i nije tako snažno zapljusnuo pa je situacija ipak podnošljivija. Ono čemu bi Rijeka, posebno u svom turističkom zaokretu, morala posvetiti znatno više pažnje su nastambe koje se postavljaju – uz morsku obalu.

Tragedija iz 2007.

Okrenemo li se najznačajnijem riječkom plažnom resursu, obali od Kantride do Preluka, uočava se nedostatak ikakve strategije. Naprosto, svi oni koji uspiju doći do dozvole za postavljanje ugostiteljskog objekta rade što žele. Neki od njih uspijevaju postići visoki stupanj estetike i funkcionalnosti, primjerice poput »Morskog prasca« koji je prostor na kojem se nalazi obogatio u svakom smislu, no više je onih za koje se čovjek s pravom upita koja im je komisija uopće dozvolila rad. Pa u toj zoni imamo raspon od sklepanih daščara do modificiranih kamp-kućica.

To ne samo da nije lijepo i krajnje poražavajuće po kreiranje slike o turističkom proizvodu nekog grada, to može biti i vrlo opasno. Sjećamo se nažalost situacije, upravo na najljepšem obalnom dijelu Grada Rijeke, na Preluku, kad je u srpnju 2007. godine strujni udar ubio vlasnika jednog takvog, improviziranog, objekta. Nedovoljni nadzor i manjkavi propisi doveli su do strašne tragedije, a više je no izvjesno da je taj objekt bio silno opasan i po sve ostale korisnike kojih za vrelih ljetnih dana ne nedostaje.

Kako je tada izvijestio Novi list: »Kiosk s osvježavajućim pićima i sladoledom smješten je uz samu plažu, a prema onome što smo doznali na licu mjesta, vlasnik se netom prije pogibije sunčao na ležaljci. U jednom je trenutku ustao i krenuo prema kiosku kako bi poslužio gosta koji je sjeo na jednu od klupica. No, čim je nogom stao na prag montažnog kafića, srušio se na tlo. Ljudi pretpostavljaju da je, budući da je bio bos, najvjerojatnije stao na nešto što je bilo pod naponom.«. Prestravljeni kupači pogođeni užasom koji su vidjeli bili su dodatno šokirani činjenicom da se to moglo dogoditi i njima ili njihovoj djeci.

Održivi razvoj

Što je dakle činiti? Iako je iza nas tek zadnja adventska nedjelja, a vrhunac događanja nas za Božić, bolje rečeno Badnjak kad je na Korzu prava »ludnica«, i Silvestrovo kao i novogodišnju noć tek očekuje, valja krenuti u detaljnu analizu priče o tome kakvu obalu želimo, kakvi na njoj objekti smiju odnosno moraju biti. Neophodno je u tu analizu uvesti i arhitekte, kao i ljude koji se bave parkovnom arhitekturom. Na taj bi se način došlo do optimalnih rezultata.

Jer ma koliko ni jedna privremenost nije sretno rješenje, na mnogim je pozicijama neizbježna. K tome, a tim više što je 2017. godina od strane UN-a proglašena Međunarodnom godinom održivog razvoja turizma, takvi bi objekti morali maksimalno skrbiti i o ekologiji, a ne zapravo devastirati prostor. Da o sigurnosti i ne govorimo. Tragedije poput prelučke, kojoj će idućeg ljeta biti tužna deseta obljetnica, sasvim sigurno nitko ne želi.