Neizvjesnost trećemajaca

OPASNA SANACIJA Strah se uvukao među škverane. U “3. maju” čak 350 radnika viška

Orjana Antešić

U Uljanik holdingu 47 posto udjela drže njegovi radnici, sadašnji i bivši / Foto Sergej DRECHSLER

U Uljanik holdingu 47 posto udjela drže njegovi radnici, sadašnji i bivši / Foto Sergej DRECHSLER

U sindikatima i među radnicima strahuju da bi broj mogao biti i veći. Iz Uljanikovog holdinga zasad se izjašnjavaju o potencijalnom višku od 1.100 radnika na obje lokacije, pulskoj i riječkoj



RIJEKA – U pokušaju sanacije pulskog brodogradilišta i cijelog Uljanik holdinga, val viška zaposlenih sprema se zapljusnuti i riječko brodogradilište, i to najveći dosad jer se govori o 350 ljudi manje na riječkom lokalitetu. Strah i neizvjesnost ponovno se uvukao među trećemajce, pogotovo među one koji su u sklopu inkorporiranja »3. maja« u Uljanikov holding prije četiri godine izdvojeni iz matičnog riječkog brodogradilišta u novoosnovano društvo unutar grupe, kao što su Poslovno-informacijski sustavi, ili su prešli u Uljanik d.d., poput tehničkog, projektnog ureda i službe nabave.


Sondiranje terena


U Brodogradilištu »3. maj« danas je zaposleno 1.368 radnika, dok se njih oko 400 u Rijeci »vodi« po drugim društvima unutar Uljanik holdinga, među kojima su i radnici bivše tvornice Motori i dizalice, koja sada posluje kao Uljanik Strojogradnja Diesel.


U sindikatima i među radnicima postoji bojazan da će cijena sanacije posrnulog pulskog Uljanika, koja će se morati platiti kroz višak radnika, biti i veća od one brojke koja se sada spominje. Iz Uljanikovog holdinga zasad se izjašnjavaju o potencijalnom višku od 1.100 radnika na obje lokacije. Članovi Uprave Uljanika, naime, s ovom su brojkom »izašli« na prošlotjednim skupovima radnika u Puli, organiziranih u sklopu priprema i »sondiranja terena« za vrlo važnu izvanrednu Skupštinu Uljanika, zakazanu za ovaj petak, na kojoj bi se se morala donijeti odluka o dokapitalizaciji. Podsjetimo, gotovo 47 posto udjela u Uljanik holdingu drže njegovi radnici, sadašnji i bivši.





Pitali smo gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela vjeruje li Upravi Uljanika.


– Imam li alternativu da ne vjerujem? Upravu Uljanika postavili su njegovi vlasnici. Moram priznati da me čudi da su se unutar zadnjih godinu i pol dana dogodile stvari koje su dovele do svega ovog, pogotovo nakon godina hvaljenja koncepta razvoja brodogradnje koju provodi Uljanik. Međutim, sada smo tu gdje jesmo. Činjenica je i da je Uljanik bio taj koji je pružio ruku »3. maju« kada mu je 2013. godine prijetilo zatvaranje, kada se do određenog datuma trebao pronaći novi vlasnik. Imajući sve to u vidu, danas tako ne bi pričali o višku od njih 350, nego o 1.400 radnih mjesta kojih više ne bi bilo u riječkom brodogradilištu, zaključio je Obersnel.



»Projicirani mogući višak od 1.100 radnika, njih 750 u Puli i 350 u Rijeci, ne odnosi se na stručne radnike u brodogradnji, takozvani status 1, niti na kompetentan inženjerski kadar, već na razna prateća zanimanja u proizvodnji i takozvanoj proizvodnoj režiji te posebice na administrativno i pomoćno osoblje. Brodogradilište »3. maj« je s koncem 2017. uspješno restukturirano, pri čemu i u samom brodogradilištu i na cijeloj lokaciji Rijeka radi više radnika nego što je to bila obaveza prema programu restrukturiranja«, stoji u odgovoru koji smo ovih dana dobili iz Uprave Uljanika na naše traženje da se očituju o iznesenim podacima o višku broja zaposlenih u Rijeci.


Do unazad godinu, dvije dana iz Uljanika vapili za radnom snagom za realizaciju ugovorenog programa brodova, međutim, nakon što su kumulirane financijske dubioze pulskih navoza krajem prošle godine zaprijetile potpunim slomom, sada se priča stubokom okrenula. Za razliku od ranije prakse »krcanja« knjiga narudžbi, čelni ljudi Uljanikovog holdinga, predvođeni Giannijem Rossandom, spas za posrnuli brodograđevni koncern sada vide u gradnji tri do četiri novogradnje godišnje.


Održiva budućnost


– Održiva budućnost Uljanik grupe s oba brodogradilišta, u Puli i Rijeci, moguća je pod uvjetom da se unutar Grupe godišnje grade prosječno 3,5 do 4 visokosofisticirana i složena broda ili plovna objekta specijalnih namjena. S obzirom na stanje na svjetskom tržištu te uz činjenicu da je u zadnjih deset godina nestala većina europskih brodogradilišta, to je optimalan model za održivo poslovanje, očuvanje brodogradnje i, što je najvažnije, znanja i vještina koje imaju naši stručni brodograditelji, inženjeri, ukupna prateća industrija, strukovno školstvo i tehnički fakulteti. Jedino takvi brodovi daju dovoljno prihoda potrebnog za održivost dva ozbiljna, ali u budućnosti specijalizirana brodogradilišta, elaboriraju ovih dana iz Uljankove uprave, uz zaključak kako »svaka kompanija koja želi opstati na surovom svjetskom tržištu ne može i ne smije stati sa stalnim manjim ili većim restrukturiranjima, bolje rečeno promjenama i prilagodbama uvjetima tržišta i konkurencije. Sustav koji se ne mijenja, u pravilu ne opstaje«.


U Sindikatu metalaca Hrvatske u »3. maju« ovu najavu o 350 ljudi viška u Rijeci dočekuju »na nož«, ako je suditi po riječima tamošnjeg glavnog povjerenika Juraja Šoljića, ujedno i predsjednika Radničkog vijeća i člana Nadzornog odbora Brodogradilišta »3. maj«.



Nastavlja se intenzivno traganje za strateškim partnerom koji će biti spreman u Uljaniku ozbiljno nastaviti osnovnu djelatnost tvrtke – brodogradnju. Ta je potraga predsjednika Uprave Uljanika Giannija Rossandu i župana Valtera Flegu te gradonačelnika Borisa Miletića prošlog petka dovela kod veleposlanika Republike Koreje u Hrvatskoj Won Sup Parka. Južna Koreja dugo je vremena bila vodeća svjetska brodograđevna sila, no u zadnje vrijeme u toj utrci sve više primat preuzima Kina.


S obzirom na to da je ta utrka na polju izgradnje jednostavnih i jeftinijih brodova očito trajno izgubljena, u Južnoj Koreji su svjesni da će se u cilju zadržavanja pozicija morati i sami preusmjeriti u dodatne vrijednosti u brodogradnji. Te dodatne vrijednosti mogao bi im donijeti put kojim je Uljanik krenuo. Radi se o programu sofisticiranih brodova koji se, usprkos krizi cjelokupne hrvatske brodogradnje, uspješno razvija u Uljaniku što dokazuje i složenost brodova koji se ovih dana dovršavaju u pulskom brodogradilištu, ali i onih koji su upisani u knjigu narudžbi. (M. P.)



– Treći maj je prošao svoje restrukturiranje i protiv smo bilo kakvog viška zaposlenih. Nakon što smo postali dio Uljanik grupe, u 2014. godinu ušli smo sa 219 radnika manje, koji su zbrinuti uz otpremnine, pri čemu valja podsjetiti da smo prethodno, prije te privatizacije, sami riješili još oko stotinu radnika koji su imali uvjete za mirovinu. Uostalom, ne ističu li stalno iz Uljanika kako je »3. maj« uspješno restrukturiran, pa ako je tome tako, odakle onda opet taj višak zaposlenih, pita se Juraj Šoljić.


Prema njegovim navodima, na Glavnoj skupštini »3. maja«, koja je održana prošli petak, objavljeno je kako se iznos od 523 milijuna kuna koje je riječko brodogradilište pozajmilo drugim društvima unutar Uljanik grupe u međuvremenu, s krajem prošle godine, popeo na 600 milijuna kuna.


Prirodni odljev


Upravo je pitanje pozajmnica i njihovog povrata bilo jedno od onih koje je na prošlotjednoj Skupštini postavio gradonačelnik Vojko Obersnel s obzirom na to da je Grad Rijeka jedan od malih dioničara »3. maja«. Na Obersnelovo inzistiranje na dnevni red Skupštine uvrštena je informacija o stanju u Brodogradilištu »3. maj«.


– Dobio sam uvjeravanja da će taj novac »3. maju« biti vraćen, kao i da opstojnost brodogradnje u Rijeci nije upitna, što je apsolutno moj stav i zahtjev kao gradonačelnika ovoga grada. Naravno, pritom sam svjestan činjenice da ta obećanja i uvjeravanja koja sam dobio od predstavnika Uljanika i direktora »3. maja« ovise o predstojećoj uspješnoj dokapitalizaciji i pozitivnom restrukturiranju Uljanika. U svakom slučaju, nakon ove izvanredne Skupštine Uljanika, na kojoj bi se trebala donijeti odluka o dokapitalizaciji, bit će puno jasnije u kojem će se pravcu stvari dalje razvijati – prenio nam je jučer u telefonskom razgovoru Obersnel, koji se trenutno nalazi u Kopenhagenu. Dodaje i da je zatražio radni sastanak s Upravom Uljanik grupe, nakon što »prođe« ova Skupština u petak.


Vezano uz višak od 350 radnika na riječkoj lokaciji, Obersnel je konstatirao kako se daleko veći broj viška zaposlenih odnosi na Pulu te da se, prema onom što je imao prilike čuti od predstavnika Uljanika, veći dio od tih »prekobrojnih« u Rijeci odnosi na one koji će u iduće dvije godine, tijekom 2019. i 2020. godine, stjecati uvjete za odlazak u mirovinu, dakle, kroz prirodni odljev.