Novi list odlučio je u ovo predizborno vrijeme dati priliku svim kandidatima za gradonačelnika Rijeke i ponuditi svojevrsno neizravno sučeljavanje o temama za koje smo procijenili da su važne i zanimljive javnosti u ovome trenutku. Temama o kojima bi, procjenjujemo, građani željeli pročitati stavove kandidata o njima, kao i rješenja koja nude.

Proteklih dana na stranicama novog lista objavljeni su tako stavovi gradonačelničkih kandidata na niz gradskih i komunalnih tema, od demografije, vizije Rijeke budućnosti, preko prostornog i komunalnog razvoja Rijeke do novog autobusnog kolodvora, mnogima zvanog čežnja. Ovo će se neizravno sučeljavanje nastaviti i sljedećih dana, sve do pred same izbore, objavom stavova aspiranata na gradonačelničko mjesto o drugim važnim temama, poput Delte, industrijske baštine, Rijeke na moru, Kantride, i naposljetku, no ne manje važno, tržnice, kao trbuha grada. Kandidati su sada dobili priliku izraziti svoj stav i pokazati i određena ideološka opredjeljenja na druge u javnosti često spominjane teme poput građanskog odgoja i vjeronauka u školama, prava žene na izbor, Galeba, Tita i Tuđmana, ali i djelovanja Olivera Frljića, te pitanja otvaranja arhiva, a mogli su se izraziti i o tome vide li u Rijeci na djelu već famoznu »konzervativnu revoluciju«. 

Opširniji odgovori kandidata objavljeni su u tiskanom izdanju Novog lista, a ovdje prenosimo najbitnije naglaske.

O GRAĐANSKOM ODGOJU

Rijeka je jedinstveni grad u Hrvatskoj po uvođenju građanskog odgoja u škole. Je li to bila dobra gradska odluka i koju je vaš stav po ovom pitanju? Ujedno, je li vjeronauku mjesto u školama?

BRIŠČIK: Uvođenje Građanskog odgoja je korak u dobrom smjeru, korak kojeg treba nadograditi i usavršiti. Što se tiče vjeronauka u školama, smatram da vjeronauku nije mjesto u školi. 

BUKŠA: Razvijene zemlje imaju pravo izbora jednog od ta dva ili pravo izbora na pohađanje oba predmeta. Generalno nisam za te rasprave. 

BURIĆ: Kao otac mogu reći da pozdravljam obrazovanje djece za aktivno građanstvo, no da me zna zasmetati politiziranje te teme. A što se vjeronauka tiče, pozdravio bih kada bi se izborne mogućnosti proširile i na druge vjeroispovijesti.

MANDIĆ: Građanski odgoj nedvojbeno čini dodanu vrijednost u našim školama. Ne postoji zapreka da se uz građanski odgoj u školama podučava i vjeronauk. 

OBERSNEL: Građanski odgoj trebao je odavno biti uveden u sve hrvatske škole. Pošto to nije učinjeno, mi smo ga uveli sami. Što se vjeronauka tiče, Vatikanski ugovori smjestili su ga u škole i time se ne zamaram. 

STANIČIĆ: Građanski odgoj je potreban, ali njegov sadržaj ne smije biti kontaminiran ideologijom i o njemu mora postojati društveni konsenzus. Pitanje vjeronauka u školama je odavno definirano. Naravno, svaki roditelj ima pravo odlučiti da li će njegovo dijete pohađati ili ne vjeronauk.

ŠVORINIĆ: Rijeka po tome ipak nije jedinstvena jer je taj predmet već uveden u programe hrvatskih škola! Što se tiče vjeronauka, njemu je mjesto u crkvi, a ne u školi.

O TITU

Reuters

Jeste li ponosni na to što Rijeka ima Titov trg ili vam ova činjenica iz nekog razloga smeta?

BRIŠČIK: Moramo ostaviti prošlost iza nas kakva god da je i moramo početi gledati u budućnost. Općenito mislim da ne bi trebala imena političara dodijeljivati trgovima i ulicama već bi ih trebali imenovati po: znanstvenicima, književnicima, sportašima…

BUKŠA: Ne smeta mi, to je dio naše povijesti, ali radije razmišljam o budućnosti.

BURIĆ: To nije pitanje kojim bi se trebao baviti gradonačelnik: svi vijećnici u gradskom vijeću mogu predlagati promjene imena trgova i ulica, to se rješava demokratskim dijalogom. 

MANDIĆ: Ne smeta mi da Rijeka ima Titov trg. Iskreno, na tu se činjenicu ne obazirem pa me ni ne čini ponosnom.

OBERSNEL: Za mene je on značajan državnik i vođa antifašističkog partizanskog pokreta koji je oslobodio Rijeku od nacističke okupacije i vratio je u sastav Hrvatske. Tito je dio naše i svjetske suvremene povijesti kao jedan od vođa europskog antifašističkog pokreta i osnivač Pokreta nesvrstanih.

STANIČIĆ: Ni u jednom hrvatskom gradu ne bi trebalo biti obilježja totalitarnih i nedemokratskih režima – obilježja koja dijele hrvatsko društvo. Osobno, ponavljam, protiv sam toga da u bilo kojem hrvatskom gradu postoji obilježje koje štuje totalitarne režime, bez obzira na njihov predznak. 

ŠVORINIĆ: Ne mogu biti ponosan jer ne razvijam emocije prema povijesnim ličnostima nego prema ljudima koje osobno poznajem. Ne bih mijenjao naziv Titovog trga bez obzira na povijesne kontroverze oko Tita.

O TUĐMANU

Ako već ima Titov trg, treba li Rijeka imati i Trg Franje Tuđmana?

BRIŠČIK: Kao što sam već rekao mislim da ne bi trebalo po političarima imenovati gradske prostore.

BUKŠA: Mislim da imena ulica i trgova ne rješavaju problem smeća na istom tom trgu ili ulici. Oni koji nemaju konkretne programe pokreću takve rasprave i veoma rado govore o Titu i Tuđmanu.

BURIĆ: Moj odgovor je isti kao i na prethodno pitanje. No skrenut ću pažnju da Tuđman nije pokušavao poništiti Tita iz hrvatske povijesti, jer to je uostalom i nemoguće. 

MANDIĆ: Mislim da bi neki odgovarajući javni prostor u Gradu Rijeci morao nositi ime prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, ali svakako ne kao opreka postojanju Titova trga. 

OBERSNEL: U Rijeci imena ulica i trgova nismo mijenjali prema modi, ni dekretima, nego ih dodjeljivali prema značaju osoba i prema zaslugama. Može Rijeka imati i Trg Franje Tuđmana ako tako izglasa riječko Gradsko vijeće.

STANIČIĆ: Da! Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman zaslužuje imati trg u svakom većem gradu u RH, pa tako i u Rijeci. 

ŠVORINIĆ: Mislim da ne, jer ne mogu pronaći poveznicu Rijeke i Tuđmana kojem naš grad nije bio osobito simpatičan pa ga je posjećivao samo u svojstvu predsjednika stranke.

O GALEBU

Je li se na koncu pokazala opravdanom gradska odluka o kupovini ruine Titovog broda Galeb? Gledate li na Galeb kao simbol Tita i vremena nesvrstanih ili kao na potencijalnu turističku atrakciju?

BRIŠČIK: Ja nemam ideoloških problema s kupnjom broda Galeb. Osobno imam logičkih problema s tom odlukom. Brod je kupljen bez plana financiranja i u konačnici bez ideje što s tim brodom napraviti te u koju ga svrhu prenamijeniti. 

BUKŠA: Pokretanje turističke energije grada je jako važno. No, ako ljudi dođu posjetiti Galeb iz ovog ili onog razloga, ja se samo pitam gdje će spavati? Gdje će se prošetati, kupati, gdje će imati besplatan internet u javnom prostoru kako bi vidjeli koji još turistički sadržaj nudimo. 

BURIĆ: Sama investicija nije bila opravdana, kao ni troškovi koji su uslijedili. To nije samo moje mišljenje, nego to crno na bijelo piše i u nalazu državne revizije. Sretna je, ali i naknadna okolnost, da je projekt EPK donio mogućnost obnove toga broda kroz EU fondove. 

MANDIĆ: Ne mislim da je kupovina Galeba pogreška. Upravo suprotno! Mislim da Galeb može biti lijepi dodatak turističkoj ponudi Rijeke, ali prije svega treba imati edukativnu funkciju. 

OBERSNEL: Galeb, kao i mnoge investicije u zaštićena kulturna dobra, ulog su s dugoročnim povratom i trajnom vrijednošću. Kao što znate Europska unija je prepoznala projekt i odobrena su nam EU sredstva za obnovu. Dakle, posao je dobro odrađen. Tito je i dan danas svjetski brand, sviđalo se to nekom ili ne.

STANIČIĆ: Galeb uopće nije ideološko pitanje. Ja na brod Galeb gledam kao projekt, kao na turističku i kulturnu atrakciju, kao projekt koji će se financirati sredstvima EU, ali i kao trajni podsjetnik na totalitarne režime. Galeb nije bio samo Titov, kako riječki SDP retušira povijest, nego su ga koristili i talijanski fašisti i njemački nacisti. 

ŠVORINIĆ: Odluka se pokazala promašenom budući da brod ni nakon 11 godina nije stavljen u funkciju. Toplo se nadam da će se u sklopu projekta EPK 2020 skinuti s gradskog proračuna ali sam protiv toga da ga se sagledava kao ideološko svetište zaljubljenika u Titov lik i djelo. 

O FRLJIĆU

Kakav je vaš stav o djelovanju bivšeg intedanta riječkog HNK Ivana pl. Zajca Olivera Frljića?

BRIŠČIK: Ja osobno imam više problema s radom prošle uprave koja je kriminalnim radnjama izvlačila novac iz kazališta i zbog čega su sada pokrenuti kazneni procesi. Osobno smatram da Frljić živi od provokacija i od ljudi koji nasjedaju na te provokacije.

BUKŠA: Frljić je veliki umjetnik. Hrabar čovjek. Fali nam više takvih umjetnika, ali država ili grad moraju ih štititi od politike, a ne dozvoljavati da oni budu glavna politička tema.

BURIĆ: Uvijek je bilo i bit će provokativnih praksi u kojima će neki vidjeti ultimativni doseg demokracije i slobode, a drugi prijetnju stabilnosti života, pa i sigurnosti. No ne znam da u ijednom sistemu takve prakse dobivaju nacionalnu pozornicu kao u Rijeci. A Frljić je zakazao i u svojoj elementarnoj funkciji intendanta budući da je kazalište doveo i do blokade.

MANDIĆ: O djelovanju gospodina Frljića ne mogu govoriti bez određenih ograda jer nisam pogledala nijedan njegov kazališni komad. Neprijeporna je činjenica da je u našoj lokalnoj zajednici njegovo djelovanje rezultiralo stvaranjem ideoloških podjela kakve prije nisam zamjećivala. 

OBERSNEL: Oliver je jedan od zaslužnih što će Rijeka 2020. biti Europska prijestolnica kulture. U doba kada je bio intendant, rezultati riječkog HNK su bili više nego odlični. Umjetnički izričaj Olivera Frljića otvara mnoga pitanja koja malograđanska društva namjerno zatomljuju. A to nekad boli.

STANIČIĆ: Nekoliko sam puta naglasio da smatram rad Olivera Frljića neprimjerenim i neumjesnim. Ne osporavam ničije kulturne slobode, no u funkciji intendanta, on si nije smio dozvoliti da program jedne nacionalne kulturne institucije kao što je HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci bude odraz njegovih osobnih svjetonazorskih stavova, te da na taj način vrijeđa nečije vjerske i nacionalne osjećaje.

ŠVORINIĆ: Frljićev stil je provokacija i to je legitimno. To se nekome može i ne mora sviđati, dio njegovih provokacija za mene je osobno bio plitak. Ali činjenica je da pogađa metu i izaziva reakciju koju želi izazvati. 

O KONZERVATIVNOJ REVOLUCIJI

Je li u Rijeci na djelu konzervativna revolucija? Ako da, gdje je točno vidite?

BRIŠČIK: Po svim pokazateljima Rijeka nazaduje. Vjerujem da je konzervativna revolucija upravo politika koja zadnjih sedamnaest godina upravlja gradom.

BUKŠA: U Rijeci je depresija i apatija koju najviše vidite u tome koliko malo ljudi izlazi na izbore. Revolucije izvode ljudi koji žele promjene. Mi se prvo moramo probuditi.

BURIĆ: Konzervativna i antirevolucionarna je samo SDP-ova uprava koja teži konzerviranju same sebe u foteljama i na pozicijama moći. Ta autokontradiktorna sintagma proizvod je njihove kampanje kojom pokušavaju spriječiti promjene u Rijeci. 

MANDIĆ: Upravo ova sintagma »konzervativna revolucija«, koju je osmislio aktualni gradonačelnik, pokazuje kako on potiče i nameće ideološke sukobe za svoju političku korist. Ako konzervativna revolucija negdje postoji, onda je to samo u glavi gospodina gradonačelnika! »

OBERSNEL: Ona obuhvaća širi kontekst, nacionalni pa i svjetski i tiče se dokidanja ljudskih prava i poruka isključivosti. Rijeka je europski grad, otvoren za sve ljude i takva će ostati. 

STANIČIĆ: Konzervativnu revoluciju vidi samo Obersnel. Mi nećemo nasjesti na takve provokacije, a građani su premudri da bi nasjeli na takve predizborne trikove.

ŠVORINIĆ: U Rijeci je konzervativna revolucija nemoguća jer četiri petine Riječana ne diše konzervativno. Prije će Rječina poteći uzvodno nego što će Rijekom zavladati konzervativci.

O POBAČAJU

Zastupate li pravo žene na izbor kad je riječ o pobačaju?

BRIŠČIK: Smatram da ženama mora biti omogućen vlastiti odabir o svome tijelu na legalan i siguran način. 

BUKŠA: Zastupam svako pravo i štitim prava manjina. Rođen sam i odgajan u duhu tolerancije, zato se dobro osjećam u Rijeci.

BURIĆ: Apsolutno i jednoglasno da. Međutim, kao otac koji uživa u nenadomjestivoj sreći roditeljstva, volio bih poraditi na tome da do potrebe za pobačajem ni ne dolazi.

MANDIĆ: Osobno nisam za pobačaj, ali poštujem mišljenje struke i zalažem se za prevenciju kako do pobačaja uopće ne bi dolazilo.

OBERSNEL: Naravno. Pa živimo u 2017. i to u Rijeci u kojoj dokidanje ljudskih prava nema nikakvu šansu. Podsjećam da je Rijeka jedna od rijetkih sredina u kojoj nije prošao ni referendum U ime obitelji.

STANIČIĆ: Roditeljstvo je najljepša stvar na svijetu i silno sam ponosan što sam otac nestašnog jednogodišnjaka. Osobno sam, a tako i HDZ, za život od začeća, ali zabrane nikad nisu riješile nijedan problem. 

ŠVORINIĆ: Ja sam pro choice, žene moraju imati pravo da same odlučuju o svome tijelu.

O ARHIVIMA

Može li otvaranje svih državnih arhiva dovesti do kraja rasprave o partizanima i ustašama?

BRIŠČIK: Rasprave o ustašama i partizanima drže SDP i HDZ na vlasti u ovoj državi i sve dok ne dođe do promjene u onih koje takve priče drže na političkom životu, neće nam pomoći svi arhivi svijeta.

BUKŠA: Oprostite, mislim da je previše čak i u ovom intervjuu pažnje dano Titu, ustašama i partizanima. Očistit ću ovaj grad čak i od tema koje nas udaljavaju od ključnog cilja.

BURIĆ: Kako nisam saborski zastupnik, ni ne utječem na ovakva pitanja na nacionalnoj razini, nisam konkretno upoznat ni s prijedlogom zakona koji se tek treba donijeti. 

MANDIĆ: Na prijedlog i uz zalaganje Mosta, pa i moje osobno, arhivi su otvoreni. Njihovim otvaranjem stvorili smo pretpostavke za objektivno i pošteno sagledavanje povijesti. 

OBERSNEL: Ne, ali mi u Rijeci znamo tko je Rijeku oslobodio, a tko je njome trgovao. Isto tako spremni smo suočiti se i s razdobljem poslijeratne Rijeke u doba socijalizma, ali i u doba propasti riječke industrije u zlatno Tuđmanovo vrijeme privatizacijske pljačke. 

STANIČIĆ: Otvaranje samo po sebi neće dovesti do kraja ideoloških rasprava, ali bi nas tome moglo približiti. 

ŠVORINIĆ: Ne jer nije problem u nedostatku informacija nego ideološkoj potpali motivacije biračkog tijela HDZ/Mosta i SDP-a.