Imamo nedovoljan broj ljudi, premalo su obučeni, opremljeni i potplaćeni su i njih se doslovce baca u vatru, a sve radi uštede u poslovanju, odnosno izravne koristi menadžmenta koji ubire bonuse nauštrb sigurnosti radnika, ističe Ivica Perinić, povjerenik Sindikata EKN-a
RIJEKA Nemamo dovoljno ljudi ni opreme, a dobar dio vatrogasaca u Rafineriji nema odgovarajuće radno iskustvo za tako zahtjevne intervencije – riječi su jednoga od vatrogasaca iz Rafinerije nafte Rijeka koji se odlučio javno iznijeti probleme protupožarne zaštite u rafineriji, nakon nedavnog požara u kojemu su ozlijeđena dvojica njegovih kolega, a u pomoć u savladavanju vatrene stihije moralo im je priskočiti čak šest ekipa Javne vatrogasne postrojbe iz Rijeke.
Oko protupožarne zaštite i sigurnosti radnika rafinerije, kao i okolnog stanovništva već se godinama lome koplja između sindikata i radnika Ine te građanskih udruga s područja Kostrene s jedne i uprave Ine s druge strane. Uprava Ine prije više od desetljeća poslove protupožarne zaštite odlučila je najvećim dijelom povjeriti outsourcing tvrtkama, a od konca prošle godine tu su zadaću preuzeli djelatnici poznate zaštitarske tvrtke Sokol Marić.
Zaštitarskoj tvrtki Sokol Marić uputili smo upit o broju djelatnika na poslovima vatrogasca u Rafineriji nafte Rijeka, njihovoj obučenosti i opremljenosti te o popunjenosti smjena, na koji je član uprave Sokol Marića Ante Perčin odgovorio kako je »Ugovor sklopljen između INA d.d. i društva Sokol Marić d.o.o. za pružanje navedenih usluga poslovna tajna«.
– Izvršenim inspekcijskim nadzorom od strane nadležne inspekcije utvrđeno je da nema nepravilnosti u provođenu navedene usluge sukladno ugovoru i pozitivnim zakonskim propisima, opovrgava bilo kakve nepravilnosti u radu vatrogasaca u rafineriji Perčin.
Jedan od vatrogasaca, koji je je u strahu od gubitka radnog mjesta želio ostati anoniman, nakon požara je kontaktirao našu redakciju iznijevši niz primjedbi na račun rada i opremljenosti vatrogasne postrojbe, a u prvi plan stavlja konstatnu fluktuaciju kadrova, nedostatak ljudstva i adekvatne opreme za rad u postrojenju poput rafinerije, koja spada u prvu kategoriju opasnosti od požara.
Nepopunjene smjene
– Od kad smo ušli u rafineriju, u studenom prošle godine, promijenila se gotovo cijela ekipa. Većina ljudi ima malo ili ništa iskustva u radu u rafineriji, iako svi formalno imaju zakonom propisane kvalifikacije, što je veliki potencijalni problem ako dođe do potrebe za intervencijom, jer slabo poznaju postojenja. Povrh toga nerijetko se događa da u smjeni nije prisutan propisani broj vatrogasaca, a imamo i problema s opremom koje nema dovoljno pa se događa da dva vatrogasca koriste isto zaštitno odijelo i drugu zaštitnu opremu. Ta je oprema isto tako u okvirima zakonom propisanog minimuma, ali teško da može biti u potpunosti adekvatna za gašenje požara u rafineriji, kazao nam je ogorčeni vatrogasac.
Na naš upit o stanju, brojnosti i opremljenosti vatrogasne postrojbe na Urinju, iz Ine odgovaraju kako ona raspolaže propisanom opremom i brojem vatrogasaca, u skladu s kategorizacijom objekta te važećom i od nadležnih tijela prihvaćenom procjenom požarne ugroženosti.
– Vatrogasna postrojba se sastoji od iskusnih zaposlenika Ine koji su na svim zapovjednim položajima te unajmljenih vatrogasaca vanjskog dobavljača, angažiranog putem javnog natječaja. Vanjska usluga se koristi po potrebi sukladno procjeni i potrebi, a odabrani su temeljem transparentnog procesa nabave, temeljem koje je odabran i trenutni dobavljač. Svi vatrogasci u PVP Urinj imaju tražene kvalifikacije i zdravstvenu sposobnost, kao i sva propisana osobna zaštitna sredstva koja se koriste u skladu sa zakonskim propisima i pravilima struke. Isto je potvrđeno internim nadzorom i nadzorom nadležnih inspekcija. Svaki procesni incident i vatrogasna intervencija se analiziraju te se rezultati analiza koriste za daljnja poboljšanja sustava i sigurnosti, odgovaraju iz Ine.
Dijeljenje otkaza
Zapovjednik županijskih vatrogasnih postrojbi Mladen Šćulac objasnio je za Novi list da je za uspješno obavljanje vatrogasnih poslova u zahtjevnom okruženju rafinerije bilo idealno da većina vatrogasaca ima barem tri do četiri godine iskustva u radu na konkretnim rafinerijskim postrojenjima.
– Od iznimne je važnosti u slučaju požara u rafineriji da vatrogasci temeljito poznaju tehnološki proces, kazao je Šćulac koji je na pitanje slaže li se s Perinićevim stavom da bi za sigurnost rafinerije bilo najpovoljnije da na mjestu vatrogasca rade stalno zaposlene osobe, umjesto stalne fluktuacije »posuđenih« vatrogasaca, odgovorio potvrdno.
Iznajmljivanje radnika
– Tvrtka koja izajmljuje Ini vatrogasce očito nema, formalno barem, status Agencije za privremeno zapošljavanje – jer bi onda sukladno odredbama zakona o radu, svojim radnicima trebala dati plaću i druge uvjete rada, iste onakve kakve imaju i radnici kod korisnika na istim poslovima. Naravno da to ne primjenjuje pa imamo paradoksalnu situaciju da na intervenciji i u svakodnevnom poslu u istoj tvrtki, dva industrijska vatrogasca svoje poslove obavljaju uz različitu plaću. Inini vatrogasci, naime, imaju gotovo dvostruko veća primanja od onih iz tvrtki koje ih iznajmljuju Ini. S druge pak strane, Ina svoju zakonsku obvezu za držanjem propisanog broja vatrogasaca ispunjava ne zapošljavanjem, već iznajmljivanjem. No, ne iznajmljivanjem temeljem formalnog ugovora s agencijom za zapošljavanje. Zašto? Zato što preko agencije, osnovom Kolektivnog ugovora na istom radnom mjestu radnike može angažirati najduže do šest mjeseci. Pa su se zato u Ini dosjetili poslovnih ugovora i dogovora izvan konteksta Zakona o radu. Možda to jest legalno, ali sigurno nije moralno, zaključuje Perinić.
