Nefarmakološke metode

Novi program u KBC Rijeka: Protiv srčanih aritmija efikasno i bez lijekova

Barbara Čalušić

Foto R. Brmalj

Foto R. Brmalj

Radi se o intrakardijalnoj elektrofiziologiji i ablaciji srčanih aritmija, postupcima koji su danas sastavni dio vrhunske kardiologije i s kojima u većini slučajeva nestaje potreba za daljnjim liječenjem i uzimanjem terapije



Nakon KBC-a Zagreb, KBC-a Sestara milosrdnica, Opće bolnice Zadar i Specijalne bolnice »Magdalena« u Krapinskim toplicama, Klinički bolnički centar Rijeka uveo je novi program dijagnosticiranja i liječenja poremećaja srčanog ritma nefarmakološkim metodama. Radi se o intrakardijalnoj elektrofiziologiji i ablaciji srčanih aritmija, postupcima koji su danas sastavni dio vrhunske kardiologije i s kojima u većini slučajeva nestaje potreba za daljnjim liječenjem i uzimanjem terapije.


Zahvaljujući napretku tehnologije i novim materijalima, suvremena kardiologija već nekoliko desetljeća radi velike korake u smanjenju smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti, a kako stvari danas stoje, vrhunska kardiologija danas je dostupna i pacijentima u Hrvatskoj.


– Bolesnici nam se svakodnevno obraćaju zbog aritimija odnosno poremećaja srčanog ritma. Povijesno gledano, aritmije su ranije dominantno liječene lijekovima, no farmakološka terapija ima više slabosti: lijekovi se moraju stalno uzimati, mogu izazivati različite nuspojave od kojih neke remete kvalitetu života, dok neki antiaritmici mogu biti toksični. Primjerice, neki od najsnažnijih antiaritmika u kroničnoj upotrebi mogu izazvati oštećenje organa poput pluća, jetre, štitnjače ili očiju. Drugi problem kod takvog liječenja poremećaja srčanog ritma leži u činjenici da su ti lijekovi često nedovoljno učinkoviti ili nisu uopće učinkoviti pa nemamo odgovarajući rezultat u liječenju aritmija, objašnjava prof. dr. Luka Zaputović, pročelnik Zavoda za kardiovaskularne bolesti Klinike za internu medicinu u KBC Rijeka.


Intrakardijalna dijagnostika




U razvijenim zemljama poremećaji srčanog ritma više od dva desetljeća liječe se invazivnim intervencijskim zahvatima u srcu, posebnom tehnologijom i materijalima koji podrazumijevaju korištenje katetera i posebnih tehnika rada. Tako intrakardijalna dijagnostika pomoću katetera u srcu otkriva izvore i putove širenja srčanih aritmija, a cilj same intervencije na srcu je ugasiti izvore i presjeći putove aritmije.


– Naš Zavod u zadnjih se nekoliko godina intenzivno uključio u ovaj projekt. Naime, ovaj projekt zahtijeva dugotrajnu i vrlo ozbiljnu edukaciju budući da su ovi postupci dio vrhunske kardiologije. Uključili smo se najprije edukacijom naših liječnika – tu je dr. Zlatko Čubranić koji je voditelj Odjel za aritmije i elektrostimulaciju srca i dr. Sandro Brusich koji je voditelj cjelokupnog programa intrakardijalne elektrofiziologije i ablacije srčanih aritmija. Oni su vrhunski kardiolozi i znanstvenici, a njihova je edukacije vrlo specifično bila usmjerena prema razvoju ovog programa u Hrvatskoj kroz suradnju s KBC-om Sestara milosrdnica u Zagrebu, kao i s inozemstvom gdje su boravili u vodećim kardiološkim centrima u Europi i SAD-u, dodaje prof. dr. Zaputović.


Na Odjelu za srčane aritmije i elektrostimulaciju srca u riječkom KBC-u rade četiri liječnika i dvadesetak medicinskih sestara, a godišnje se na ovom Odjelu hospitalizira oko tisuću bolesnika. Najveći dio bolesnika ima probleme upravo s poremećajem srčanog ritma. Već niz godina na Odjelu se ugrađuju elektrostimulatori srca te se poremećaji srčanog ritma, osim primjenom lijekova, liječe i ovom metodom.


U zadnjih nekoliko godina, kako kaže pročelnik Odjela dr. Zlatko Čubranić, na tom su području postignuti jako dobri rezultati te se uz jednostavne srčane elektrostimulatore, ugrađuju i sve složeniji uređaji. Ipak, dio bolesnika godinama je zahtijevao drugačiju metodu liječenja poremećaja srčanog ritma.


– Praktički svi najsuvremeniji uređaji koji se ugrađuju u svijetu danas se ugrađuju i na našem Odjelu i ta se brojka danas penje pa ćemo tako ovu godinu zaključiti s preko 500 uređaja, s približno 100 složenijih uređaja koji mogu spasiti život pacijenta isporučivanjem električnog šoka i primjenom različitih oblika stimulacije srca. Brojkom od 500 uređaja mi smo praktički među vodećim bolnicima u zemlji. Također, brojka od 500 ugrađenih uređaja zahtijeva velik rad i tu surađujemo i s ostalim kolegama koji sudjeluju u programu interventne kardiologije. No, svi bolesnici koji dođu na na Odjel, ne mogu biti liječeni samo ugradnjom elektrostimulatora, nego se tijekom godina ukazala potreba da ih se liječi drugim metodama, primjenom eletrofiziološkog ispitivanja i ablacije srca, ističe dr. Čubranić.

Efikasna metoda


Elektrostimulator je uređaj koji u sebi ima bateriju i stimulira srce koje se odašiljanjem električnog impulsa vraća u zadovoljavajuću frekvenciju za bolesnika, a kompliciraniji uređaji mogu pratiti rad srca i isporučiti električni šok, odnosno defibrilaciju u slučaju iznenadne srčane smrti. Liječenje elektrofiziološkim ispitivanjem i ablacijom, s druge strane, sastoji se od toga se kateterima intervenira na drugačiji način i kod drugačijih poremećaja srčanog ritma.


– Elektrofiziološki postupci služe za liječenje brzih poremećaja srčanog ritma. Tako elektrostimulatore koristimo za sporije poremećaje ritma, a elektrofiziološke metode za brze i nepravilne poremećaje srčanog ritma koje najčešće naglo nastaju. Takav brzi rad srca izrazito smanjuje kvalitetu života, izaziva tjeskobu, a može izazvati gubitak svijesti i zastoj srca. Ranije se uglavnom djelomično uspješno liječilo lijekovima, a sada se liječi zahvatima koji se obavljaju jednom do dva puta i u potpunosti uspiju riješiti aritmiju. Takvi bolesnici najčešće više ne trebaju uzimati lijekove i smatraju se izliječenima. Ovo je efikasna metoda u kojoj možemo izazvati aritmiju u kontroliranim uvjetima u laboratoriju, kako bismo dokazali o kojoj se vrsti aritmije radi. Potom metodama radiofrekventne ablacije odnosno spaljivanja povišenom temperaturom ili pak krioablacijom odnosno smrzavanjem uništimo mjesto koje je odgovorno za izazivanje aritmije, kaže dr. Sandro Brusich, voditelj cjelokupnog programa intrakardijalne elektrofiziologije i ablacije srčanih aritmija.


Ovaj srčani poremećaj uglavnom muči mlade ljudi koji su radno sposobni i kojima ovaj poremećaj smanjuje kvalitetu života. Dr. Brusich kaže da je riječ o idealnoj metodi za takvu populaciju budući da njezina uspješnost iznosi 95 posto i pacijent nakon zahvata ne treba uzimati lijekove. I dok su dosad bolesnici bili osuđeni na uzimanje lijekova koji često nisu bili uspješni, primjenom ove metode, takvi se pacijenti mogu smatrati izliječenima, ne trebaju uzimati lijekove, a nakon pola godina nisu im više potrebne ni kontrole kardiologa. Konkretno, ova se metoda primjenjuje u slučaju kad pacijent ima puno ekstrasistola koje čine više od 15 do 20 posto ukupnih otkucaja srca kao i kod supraventrikularnih aritmija, koje karakterizira brzi nastanak i kod kojih srce lupa između 180 i 200 otkucaja u minuti.


Zahvat za ostale artimije


– Ovom metodom liječimo i druge aritmije, poput fibrilacije atrija koja se javlja u srednjoj i starijoj dobi, te aritmije koje mogu biti opasne po život poput ventrikularnih tahikardija koje dovode do zastoja srca. Određeni dio takvih artimija može se riješti ovim zahvatom. Pri samom zahvatu ulazimo kroz vene u preponi s tri do četiri katetera kojima dolazimo do srca gdje snimamo srčane električne potencijale, potom izazivamo aritmiju, nastojimo otkriti žarište i putove širenja aritmije. Kada kateterom uništimo žarište, ponovno pokušamo izazvati aritmiju. Smatramo da smo izliječili bolesnika ako je više ne možemo izazvati, opisuje dr. Brusich.


Ovaj program u riječkoj se bolnici provodi od srpnja i dosad je obavljeno 50 zahvata. S obzirom na to da se radi o čestim poremećajima srčanog ritma riječki kardiolozi računaju da će već iduće godine napraviti oko 250 takvih procedura, a da bi u budućnosti prosječno godišnje trebali obaviti više od 300.


– Oporavak nakon zahvata je brz jer se radi malim ubodima u preponi kao kod koronarografije. Bolesnik je tijekom procedure budan, drugi dan već može ustati iz kreveta, a nakon dva dana pacijent već može ići kući. Naravno, postoji mogućnost recidiva, a on ovisi o vrsti aritmije. Supraventrikularne tahikardije uspješno se liječe u preko 95 posto bolesnika dok je liječenje fibrilacije atrija nešto manje uspješno i kreće se oko 70 posto. No, većina bolesnika, čak i ako se aritmija u potpunosti ne riješi, imaju manje tegoba, zaključuje dr. Brusich.