Slučaj Rijekaprojekt

Novi dokumenti o nadzoru izgradnje Kampusa: Radulići upozoravali Lučina o nedostacima

Ingrid Šestan Kučić

Zgrada Sveučilišnih odjela / S. DRECHSLER

Zgrada Sveučilišnih odjela / S. DRECHSLER

Rektor Pero Lučin tvrdi da je Rijekaprojekt posao obavljao neodgovorno, za što je dokaz raspadnuta fasada na zgradama, te da nakon dvije godine osnovnog ugovora više nije obavljao posao. Radulići su dostavili dokumente iz kojih je vidljivo da su Rektorat obavještavali o propustima izvođača, a time i da su i nakon isteka ugovora i dalje nadzirali objekte u građenju



 Obitelj Radulić, u čijem je vlasništvu tvrtka Rijekaprojekt inženjering koja je obavljala poslove nadzora nad izgradnjom objekata Filozofskog fakulteta i Sveučilišnih odjela u Kampusu na Trsatu, dostavila nam je nove dokumente, kojima žele dokazati da su savjesno obavljali svoj posao i upozoravali na nedostatke u izgradnji te da su posao obavljali i nakon prve dvije godine.


Naime, kako je pisao Novi list, za svoju ugroženu egzistenciju i bankrot tvrtke Rijekaprojekt inženjering, Radulići prozivaju Sveučilište u Rijeci i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Prema pričanju Šime Radulića, osnivača tvrtke, i njegove kćeri Sanje, direktorice Rijekaprojekt inženjeringa, Sveučilište im je ostalo dužno za poslove nadzora 2,3 milijuna kuna, što ih je dovelo u financijske probleme.


Rektor Sveučilišta u Rijeci prof.dr. Pero Lučin tvrdi pak kako to nije istina te da Radulići svoj posao nakon isteka dvije godine osnovnog ugovora više nisu obavljali jer je tvrtka zapala u dugove i na gradilištima nisu bili, kao i da Rijekaprojekt svoj posao nije obavio sukladno ugovoru. Posao je, prema mišljenju rektora, obavljan neodgovorno i neprofesionalno, a dokaz tome je, ističe, raspadnuta fasada na zgradama.


Niz dopisa




Međutim, nakon takve rektorove izjave, Radulići su nam dostavili niz dopisa koje su u dužem vremenskom periodu slali na adresu Rektorata i samog rektora. Tako je iz dopisa iz 2010. godine, što je već novo, produženo razdoblje izgradnje, vidljivo da je rektor tvrtku Rijekaprojekt prozivao za nerad, a oni mu odgovaraju da se smatraju neopravdano prozvanima.


– Naši nadzorni inženjeri svakodnevno su prisutni na gradilištu i to kako zahtijeva izvođenje i dinamika radova, sukladno određenim područjima i prirodi poslova koji prate tijek obavljanja aktivnosti nad predmetnim građevinama. Zbog gore navedenog molim za hitan sastanak sa svim našim nadzornim inženjerima angažiranim nad ugovorenim objektima, kako bismo razjasnili nastale nesporazume, priveli radove nad objektima kraju te definirali međusobne obveze, stoji u jednom od dopisa iz 2010. godine.


Radulići su dostavili i cijeli niz dokumenata iz kojih je vidljivo da su sustavno u nekoliko navrata Rektorat obavještavali o propustima izvođača radova, a time i da su i nakon isteka ugovora o nadzoru i dalje nadzirali objekte u građenju. U jednom od dopisa očituju se i na »namjeravani zahvat zaptivanja fuga među panelima koje izvoditelj namjerava poduzeti.«


»Fasada opterećena«


– Apsolutno je potrebno da spoj bude vodonepropustan, ali i da ima mogudćnost ispuštanja eventualno kondenzirane vlage između panela i vanjskog zida, jer bi zaleđivanje kondenzata moglo prouzročiti daleko veću štetu po objekt i pogibelj po uporabnike nego oštećenja vjetrom! Također smatramo da su neki dijelovi fasade opterećeni dodatnim vrtloženjem vjetra oko volumena zgrade, te da tako nastali vlak može deformirati pojedinačne panele i bez da se »zavlači« u fuge, što je jasno vidljivo na obliku deformacije (ispupčenju), navode Radulići u dopisu starom sedam godina. U svojim dopisima ukazali su na još cijeli niz propusta prilikom građenja.


Problemi su počeli kada su izvođači radova, tvrtke Lavčević i Konstruktor inženjering, prvotno ugovoreni rok izgradnje »probili« za više od dvije godine. Sveučilište je zbog toga s izvođačima radova, nakon isteka prvog ugovora, potpisalo četiri aneksa o produljenju, a kada je to isto zatražila obitelj Radulić, odbijeni su s objašnjenjem da su potpisali ugovor po principu »ključ u ruke«. Dakle, do završetka izgradnje, bez obzira na rok. Međutim, Radulići tvrde da u nadzoru takvo nešto ne postoji.


Deset posto


– Forma »ključ u ruke« nije mjerodavna za nadzor te ugovor kao takav ne može biti prihvaćen za tip usluge koju nadzor kao tehničko osoblje naručitelja prema zakonu pruža. Znači da smo mi kao nadzor po tehničkoj prirodi posla vezani isključivo i samo za trajanje izvođenja radova. Ugovor o nadzoru uvijek se sklapa i veže za rok dogovoren s izvođačem, a u našem slučaju odradili smo dvije ugovorene godine i još dvije godine produljenja radova. Ono što smo tražili je mjesečna naknada iz osnovnog ugovora koja bi trajala koliko i produženi rok gradnje. Unatoč nemogućnosti dogovora, naša obiteljska tvrtka nastavila je više od dvije godine obavljati nadzor, kažu Radulići.


Priča oko propasti obiteljske tvrtke koja je nekada zapošljavala 14 inženjera trebala bi dobiti i sudski epilog, jer imali su do sada četiri ročišta sa Sveučilištem.


Pozadina svega, prema tvrdnji Radulića, krije se u samom početku suradnje sa Sveučilištem kada je jedna od osoba iz ondašnje uprave Rektorata prilikom sklapanja ugovora zatražila 10 posto vrijednosti ugovora, što Šime Radulić, kao vlasnik Rijekaprojekta, nije želio prihvatiti. Njegovo je mišljenje da je to glavni razlog neprodužavanja ugovora Rijekaprojektu i neisplaćenih 2,3 milijuna kuna, čime je cijelu obitelj doveo pred bankrot te je izgubio sve što je cijeli život stvarao.