Odlukom Uprave Novog lista d.d., nakon što je dosadašnjem v.d. glavnog urednika Robertu Franku istekao mandat, za novog v.d. glavnog urednika izabran je Edi Prodan, dosadašnji zamjenik glavnog urednika Novog lista, koji je inače urednik priloga Auto te je u zadnjih 20-ak godina obnašao sve značajnije funkcije u redakciji Novog lista.

Povijesni procesi

Ja pak još od 1988. godine imam zvanje profesora hrvatskog jezika i književnosti te diplomiranog organizatora kulturnih djelatnosti pa sam valjda priležniji redakcijskom statutu. K tome, u trenutku kad Frankov mandat više nije bio u skladu sa statutom, ja sam bio njegov prvi zamjenik, tako da je tranzicija v.d. glavnoga urednika bila samorazumljiva. Vlasnici, naime, drže da je Frank pokrenuo jako dobre procese kako u uređivanju novina, dinamičnosti u prijelomu i sadržaju, tako i u procesima prema web portalu, pa je odluka, logično, bila da se unutar istog uredničkog tima mora nastaviti u istom ritmu.

Kako je, naime, poznato, tisak je u velikim problemima. Ne zbog svoje kvalitete, već zbog nezaustavljivih povijesnih procesa koji polako ali sigurno čitatelje s papira sele na web portale. Srećom, Novi list su cijenjene dnevne novine na općehrvatskom prostoru, s jako dobrim referencama i u susjednim državama, tako da su njegove prodajne brojke ipak stabilnije. Kad pak govorimo o dominantnom području Rijeke, Primorsko-goranske županije i šire regije, Novi list je neprijeporni medijski uglednik.

Jedni hvale, drugi kude

Osobno mi je pak iskustvo takvo da sam prve tekstove u Novom listu objavljivao još sredinom osamdesetih. Potom slijedi razdoblje ratnog izvještavanja, kada sam u najtežim danima po opstojnost Hrvatske, 1991./1992. godine, prošao brojne ratne opasnosti, uključujući mjesece stacioniranog izvješćivanja iz Gospića. A krajem 1992. godine postao sam pomoćnikom glavnog urednika Veljka Vičevića.

Fascinantno iskustvo, kako u samom dnevnom radu unutarnjopolitičke rubrike, tako i u poimanju modernog, slobodnog, otvorenog novinarstva. Bez predrasuda prema ikome, ni lijevima ni desnima, ni bogatima ni siromašnima. Samo činjenice pa nek’ čitatelji zaključuju. Jer čitatelji Novog lista su inteligentni ljudi koji sami znaju donositi zaključke.

Nakon mijena u prvom desetljeću aktualnog tisućljeća, i okretanja sasvim drugim temama i sadržajima, primjerice ovih će dana izaći 1000. broj autopriloga koji upravo po ideji Veljka Vičevića – »sinko moj to tebe zanima, a i veli broj naših čitatelji pa ti to lipo delaj« – uređujem još od 1997., zamjenikom glavnog urednika postajem opet 2009., u mandatu Branka Mijića. Sasvim sigurno jednog od najvećih novinarskih znalaca u Hrvatskoj i šire, sjajnog novinskog pisca i jednako takvog kolumnista. Uloga mi je bila integriranje redakcijskih gibanja s ostalim službama koje čine dnevne novine, marketingom ponajviše.

Zamjenikom glavnog urednika ostao sam i u mandatu Nenada Hlače te Roberta Franka. S obzirom na njihovu različitost, posebno u pristupu oblikovanja sadržaja, dio kolega je moju opstojnost definirao kao profesionalizam u pristupu poslu, dio kao prilagodljivost, dio i kao – beskarakternost i poltronstvo. No, to je sudbina novinara – jedni ih hvale, drugi kude, jedni glorificiraju, drugi difamiraju.

Sada kad je na red došla i glavnourednička pozicija, s v.d. dodatkom, ni u kom slučaju nije vrijeme za hvaljenje i trijumfalizam jer se mediji, pa tako i Novi list, nalaze u nikad težoj poziciji dualizma i jako teškog definiranja smjera kojim se treba kretati u budućnosti. Tisak, a Novi list je u svakom slučaju sinonim za tiskani medij, u prodajnim brojkama iz godine u godinu posustaje. Srećom, utjecaj i doseg, broj ljudi koji pročita ili barem prolista pojedini primjerak, je velik tako da novinari ipak mogu biti zadovoljni. Jer pravom je novinaru uvijek najvažnije da se njegov tekst pročita, da prođe kroz što je moguće više ruku i očiju, dok su im materijalna primanja ipak u drugom planu. Onom kome je stalo do novinarstva, jasno je da će mu račun biti više u minusu nego u plusu.

Na dva kolosijeka

Ono što je pak velika šansa Novog lista u budućim vremenima je njegovo digitalno, web izdanje. Ono je sasvim sigurno naš priključak budućnosti, što su uostalom i pokazale brojke: od dolaska Roberta Franka na čelo redakcije, koji ga je svojom energijom, znanjem i idejom jako pokrenuo, posebno u travnju i svibnju došlo je do nevjerojatnih skokova u konzumaciji web portala Novog lista, a ta se tendencija zadržala i u lipnju. Na dva kolosijeka, sa sve manjim brojem ljudi i jednom željom – opstati, biti kvalitetan i sadržajan. Zanimljiv i dinamičan. Pomaci koje smo doživjeli unutar šest mjeseci ove godine su u svakom slučaju razlog za optimizam, razlog da se i u mojem mandatu nastavi u jednakom ritmu. To jamči tim koji nastavlja – od Roberta Franka koji je uz posao unutar redakcije Novog lista dobio još i dodatna zaduženja kojima mora anticipirati razvoj medija grupe u kojoj se, uz Novi list, nalaze još i Glas Istre te Zadarski list, ali i transformacija uređivanja i distribuiranja sadržaja na najmanje dvije platforme – tiskanu i digitalnu, preko zamjenika Gorana Drenjaka, izvršnog urednika Dražena Herljevića, pomoćnika za razvoj digitalnih platformi Jasmina Đečevića, već dokazane Danijele Bauk i svih ostalih urednika, te dakako novinara koji su baza svih baza u stvaranju medijske zanimljivosti te intrigantnosti.

Misao vodilja

I sve u okvirima koje je davno postavio upravo Veljko Vičević – svaka informacija mora ugledati svjetlo dana, svaka politička opcija i misao, stav svake udruge moraju biti dio Novog lista. Tko smo mi da sudimo, da odbacujemo, da cenzuriramo – vrijeme cenzure je srećom iza nas, novine moraju biti demokratične, otvorene, pluralne u svakom smislu, posebice u trenucima kad se nečija misao ne podudara s našim privatnim, osobnim stavovima – naglašavao je Veljko. Smjer je to koji je značajnije bio potaknuo Mijić, a prije nekoliko mjeseci opet probudio i do krajnjih granica forsirao upravo Frank. Sasvim sigurno i meni je to – jedina smjernica, jedina misao vodilja.

Regionalno gledano, jer ma kako nas doživljavali i ma što o sebi samima mislili, dominantno smo list našega kraja i naših ljudi. Dodatno će tako na značaju dobiti Rijeka, Liburnija, Grobnik, svi naši otoci, Kirija i Gorski kotar, Halubje, »riječki prsten« kako se danas definira nekadašnji prostor općine Rijeka. Jer kuda god se kretao i kamo god odlazio, nikad ne treba zaboraviti tko si, tko te hrani i – najviše voli.

I na kraju, dopuštam si i jedan izuzetak. Što god tko govorio i upozoravao, mislio i pisao, Novi list će i unutar mojeg »v.d. polugodišta« biti apsolutno uz HNK Rijeku i posebno uz – njezine navijače.