Bučna kakofonija

Ni tiha, ni sveta noć: Tko je Rijeci ukrao Božić?

Slavica Mrkić Modrić

Trenutak Issssssusova rođenja slavili su mnogi  / Foto Marko GRACIN

Trenutak Issssssusova rođenja slavili su mnogi / Foto Marko GRACIN

Blagdan mira i ljubavi Rijeka je dočekala poprilično bučno. Na Korzu kao žili kucavici kakofonija loših nota i loših stihova. A usred tog kolopleta neprimjerenosti, instant sreća. Od tihe i svete noći ni traga, ni glasa



RIJEKA – U riječkim crkvama i ovih božićnih blagdana dominirale su poruke o zajedništvu i nadi u bolje. Od politike ni »p«, kao što to treba i biti, jer miješati kruške i jabuke, ma koliko obje voćke bile sastavni dio života, nije dobro. Trenutak Isusova rođenja slavili su mnogi. Neki pred oltarom, neki pred šankom, kako to obično i biva. Blagdan mira i ljubavi Rijeka je dočekala poprilično bučno. Na Korzu kao žili kucavici kakofonija loših nota i loših stihova. A usred tog kolopleta neprimjerenosti, instant sreća.


Od tihe i svete noći ni traga, ni glasa. Takvo skromnije i primjerenije ozračje pobjeglo je pred novokomponiranosti na polnoćku i skrilo se iza crkvenih orgulja. Te su »tihe i svete noći« ugostitelji trljali ruke, a oni koji su u njoj bučili i hučili, drugi dan glave. No, to nije bio razlog da se onako mamurni ne namontiraju za blagdanski stol slaveći obitelj i zajedništvo. A koliko će od svega toga zajedništva ostati za sutra, preksutra i ostale dane u godini, to je sad sasvim drugi par rukava.


Te su »tihe i svete noći« ugostitelji trljali ruke / Foto Marko GRACIN


Te su »tihe i svete noći« ugostitelji trljali ruke / Foto Marko GRACIN





Koliko je nas vilicom zarinutom u puricu i mlince pomislilo na one koji nemaju? Vjerojatno je mnogima češće pala na pamet misao o onima koji imaju previše. A jedino čega svima treba i čega svima kronično nedostaje je ljubav. Ona istinska, a ne licemjerna u kojoj susjed susjedu čestita Božić ne zato što to želi, nego reda radi. I ne samo susjed susjedu, već se ta ista ljubav kupuje lažnim osmijesima i skupim darovima i unutar obitelji, i unutar prijateljstva.


Na one koji su pobrkali lončiće i pirotehnikom od grada na Rječini pokušali napraviti najbučnije ratište na svijetu, ne treba trošiti puno riječi. Njima puca u glavi i bez pomoćnih praskavih sredstava. No, budala je bilo i bit će. Ipak sve nabrojano na stranu, jer ima nas svakakvih, no postoji i ona posebna kategorija, a ta se zove licemjeri na kub. To su oni koji uredno odlaze pred oltar, slave blagdan života i svjetla, nade i solidarnosti, a nakon onog »pođite u miru« odlaze u nemir, u agresiju, u sve ono što se krši po svih deset Božjih zapovijedi. Koji je tu klik u glavi? Komu lažu? Svemiru ili nemiru? Ponajprije sebi.


No, tako je kako je. Bilo je i lani, bit će i iduće godine. Uvijek će biti onih koji znaju što je sveta i tiha noć i onih koji im je žele ukrasti i pretvoriti u neutaživ vašar taštine, licemjerja, površnosti, agresije i bahatosti. Srećom, ona se nosi u srcu, a srce je najbolji čuvar svega vrijednog. Što se tiče grada na Rječini, e, on treba pomoć, jer ono što se u njegovom srcu zbivalo ove Badnje noći nije se vjerojatno zbivalo ni u sredinama za koje volimo reći da su »Bogu iza nogu«. Rijeka je te noći bila Bogu ne iza nogu, nego daleko i od njega i od titule koju će 2020. godine ponijeti. Vremena za popravni ima, samo je pitanje ima li pameti.