Snimio Marko GRACIN
Pacijent se nalazi u ordinaciji u nekom od otočnih domova zdravlja na Cresu, Lošinju i Krku, u kojoj je veliki ekran s kamerom. U ambulanti se s njim nalazi medicinska sestra koja asistira liječniku u KBC-u Rijeka koji, osim razgovora s pacijentom, može napraviti standardni neurološki pregled
RIJEKA Čak trećina zdravstvenih usluga putem sustava telemedicine u Hrvatskoj pruža se u Primorsko-goranskoj županiji, a nedavno se taj spektar usluga proširio i neurološkim pregledima koje neurolozi iz Kliničkog bolničkog centra Rijeka, uz pomoć kamera i ekrana obavljaju na pacijentima koji dolaze u ambulante za telemedicinu ispostava Doma zdravlja na Krku, Cresu i Lošinju.
U manje od tri mjeseca zahvaljujući telemedicinskim uslugama riječki su neurolozi, prema riječima predstojnika Klinike za neurologiju prof. dr. Igora Antončića, obavili preko 50 neuroloških pregleda na kvarnerskim otocima.
– Telemedicina na otocima već postoji u radiologiji, kardiologiji, kad je u pitanju očitovanje holtera, a sad govorimo o telemedicini u neurologiji koja ima tri različita dijela. Jedan dio podrazumijeva redovne telemedicinske usluge, drugi je edukacija putem telemedicine, a treće su hitne usluge i telestroke odnosno zbrinjavanje moždanog udara putem telemedicine. U redovnim telemedicinskim uslugama pokrivamo tri kvanerska otoka – Cres, Lošinj i Krk. Oni imaju dvaput mjesečno svoje termine za telemedicinske usluge i u tim terminima obavljamo preglede. Pritom se obavi kompletan neurološki pregled nakon kojeg se izda medicinski nalaz koji praktički odmah stiže faksom na otok, objašnjava Antončić.
Vizualni kontakt
Pacijent se pritom nalazi u ordinaciji u nekom od otočnih domova zdravlja u kojoj je veliki ekran s kamerom. U ambulanti se s pacijentom nalazi medicinska sestra koja asistira, a ekran je podijeljen u dva dijela – veliki ekran i mali kvadrat na kojem pacijent može vidjeti sebe, a na velikom ekranu liječnika. Uz pomoć tog neposrednog kontakta, liječnik osim razgovora s pacijentom i uzimanja anamneze, pacijenta može pregledati na način da mu kaže da ustane, ispruži ruke, stisne ih ili raširi šake, ukratko, učini sve što spada u standardni neurološki pregled. Kamere kojima se služi vrlo su sofisticirane, te pomoću njih može sedam puta uvećati područje koje se pregledava, poput lica ili pokreta očiju, što znači da pregled može biti potpuno detaljan.
– Prednost ovakvog pregleda je znatno pojeftinjenje, a tu je i činjenica da danas imamo šest subspecijalizacija u neurologiji. Naime, bilo koje slanje jednog neurologa na teren, ne samo da je skuplje, nego mi u bolnici ostajemo bez tog subspecijalista cijeli dan. Uz šest subspecijalizacija u neurologiji, ne možemo osigurati da jedan liječnik koji odlazi na teren kvalitetno obavi sve preglede. No, kad je riječ o telemedicini, dan ranije faksom s otoka dobijemo uputnice i vidimo dijagnoze te se shodno tome dogovori da pregled na otoku obave, primjerice, tri subspecijalista, tako da pacijent koji je tamo dobije kompletnu subspecijalističku zaštitu kao da je u Rijeci, dodaje Antončić.
Kanada i Australija
Neurološki pregledi na otocima zajednički su projekt Klinike za neurologiju KBC-a Rijeka, Doma zdravlja PGŽ-a i Hrvatskog zavoda za telemedicinu. Kako kaže ravnatelj Hrvatskog zavoda za telemedicinu Mladen Novosel, Dom zdravlja PGŽ-a već godinama telemedicinom pokriva radiologiju, a prošle je godine na ovaj način obavljeno 5.000 pregleda. Pritom radiolog na Malom Lošinju pokriva potrebe Raba i Krka.
– Već šest godina s dr. Antončićem pokušavamo na nacionalnoj razini uspostaviti projekt tzv. telestrokea, a radi se o zbrinjavanju moždanog udara. To je područje na kojem telemedicina najviše dolazi do izražaja jer objedinjava sve više struka, zahtijevajući pritom suradnju neurologije, radiologije, neurokirurgije, a po novom i intervencijske radiologije. S obzirom da je cijeli svijet krenuo tim smjerom, formirali smo taj projekt prije šest godina kad su Kanada i Australija bile jedine zemlje koje su koristile taj projekt i dokazale njegovu isplativost, točnost i kvalitetu tako dobivene dijagnoze. Zbog nemogućnosti plasiranja tog projekta na nacionalnoj razini krenuli smo lokalno, a najpozitivniji odjek imamo u Primorsko-goranskoj županiji gdje smo naišli na otvorena vrata kod liječnika. Primjerice, stanovnici Lošinja ne trebaju dolaziti u Rijeku da bi obavili holter. Telemedicinom se prenese i dobije nalaz i mišljenje te sam pacijent uštedi nekoliko dolazaka u Rijeku. Upravo sada razgovoramo da istu mogućnost uvedemo i u Čabru i u Vrbovskom te da uz neurologiju krenemo s telestrokeom, ističe Novosel.
Telestroke metoda
Plan Hrvatskog zavoda za telemedicinu, Doma zdravlja PGŽ-a i KBC-a Rijeka je širiti ove usluge jer, kako naglašavaju, daju korist i stvaraju uštede u sustavu. Antončić tu ponajprije ističe upravo hitne usluge dodajući da se na udaljenim lokacijama često puta hitnoćom proglašava ono što nije hitnoća dok se s druge strane može dogoditi da se hitnoća ne prepozna.
– U stacionaru u Malom Lošinju možemo jako dobro zbrinuti kronične pacijente koji ne trebaju transport u Rijeku, »dizanje« trajekta ili helikoptera, a da otok pritom cijelo to vrijeme bude bez tima hitne medicine. To se sve može riješiti telemedicinom. Treće područje neurologije na koje možemo primijeniti uslugu telemedicne je telestroke. U prvom se redu to odnosi na ustanove koje imaju CT uređaj, a na otocima ga zasad ima samo Hvar. To je specifično zbrinjavanje moždanog udara gdje liječnik procjenjuje stupanj hitnoće i započinjanje terapije te donosi odluku. U Australiji koja je taj oblik zbrinjavanja provela, pokazalo se da je uspješnost zbrinjavanja moždanog udara telemedicinom 98 posto, što je jednako kao da je pacijent u bolnici. U slučaju liječenja moždanog udara telemedicinom terapija započinje u manjem centru, a pacijent se potom premješta u veliki centar koji ima jedinicu za liječenje moždanih udara, govori Antončić.
Kako kažu u Hrvatskom zavodu za telemedicinu, hitna medicina uključena je u tetra-sustav MUP-a, a uz pomoć europskih fondova pokušat će se taj sustav podignuti na razinu da prenosi i podatke o pacijentu tijekom transporta. Na taj bi način liječnik pacijenta s moždanim udarom mogao nadzirati i tijekom prijevoza do bolnice te tijekom transporta korigirati parametre liječenja moždanog.
