Neugodni miris politike: Marišćina smetlište za novac

Gradska opozicija inzistira na tome da Rijeka preduhitri ostatak Hrvatske i uspostavi ekološki cjelovit sustav razvrstavanja otpada već u našim domaćinstvima, što je, uostalom, obveza koja proizlazi iz direktiva Europske unije

Neugodni mirisi neodgovorne politike gospodarenja otpadom u Rijeci – na što dugo upozorava udruga Krizni eko stožer Marišćina – postaju toliko intenzivni da ni gradska oporba više ne želi i ne može mirovati. Komunalne teme u ovom gradu pretvaraju se, štoviše, u prikladan alat za političke konfrontacije na relaciji opozicija – pozicija. Akcija mladih, HDZ, Hrvatski laburisti, PGS i Lista za Rijeku, redom dakle oporbene stranke, okupile su se zbog toga u neformalnu koaliciju koja s temom otpada prokazuje lošu politiku vladajućih u Gradskom vijeću Grada Rijeke.

  Problematika otpada poslužila je tako kao dobar razlog za ujedinjenje razjedinjene riječke opozicije (po prvi put?) koja sada ima i svoje vrlo konkretne i logične zahtjeve. Od vladajućih, naime, traži se sazivanje posebne sjednice Gradskog vijeća s jednom, jedinom temom – kako umjesto sadašnjeg, pogrešnog koncepta gospodarenja otpadom, uspostaviti onaj koji će biti napredan, to jest ekološki prihvatljiv.

 Viškovska eko rebelija

  Točnije, zahtijeva se da na toj, tzv. tematskoj sjednici, Vijeće donese odredbu koja će prisiliti komunalno društvo Čistoća da žurno počne s implementiranjem svega onoga što piše u naručenoj i napisanoj studiji koja se zove »Ekološki zasnovan sustav gospodarenja komunalnim otpadom za područje Grada Rijeke i okolice«. Njezini su autori profesori Slaven Dobrović, Hrvoje Juretić i Goran Smoljanić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Naručitelj ovog dokumenta je Čistoća, društvo čiji je 81,23 posto vlasnik Grad Rijeka! 

  Drugim riječima, gradska opozicija inzistira na tome da Rijeka preduhitri ostatak Hrvatske i uspostavi ekološki cjelovit sustav razvrstavanja otpada već u našim domaćinstvima, što je, uostalom, obveza koja proizlazi iz direktiva Europske unije. Ovakve opozicijske zahtjeve, jasno, podržava viškovska eko rebelija, koja se prije dvije godine upravo i okupila u borbi protiv, čini se, uporne lokalne politike zatrpavanja smeća u zemlju, što se nakon zatvorenog Viševca sada događa na njegovom nasljedniku. Na novom gradskom deponiju koje niče blizu dražesnog naselja Marčelji.

  – Studija »Ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom« izrađena je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu te se njom predlaže promjena sadašnjeg načina postupanja s otpadom, tako da se u maksimalnoj mogućoj mjeri komunalne otpadne tvari prikupljaju odvojeno po srodnim skupinama. Time se izbjegava miješanje, što za rezultat ima očuvanje reciklabilnosti tvari. Na koncu i očuvanje pozitivnih tržišnih vrijednosti otpada. Najbolji primjer tomu su papirni i kartonski otpad, čega u komunalnom otpadu ima i preko 20 posto. To znači da se na području grada Rijeke i okolice godišnje odbaci preko 15 tisuća tona papira i kartona, što uz prosječnu vrijednost od 500 kuna po toni čini više od sedam milijuna kuna godišnje. Nasuprot tome, sadašnja praksa odvoza miješanog otpada tu potencijalnu vrijednost zanemaruje. Umjesto toga, nameće čak trošak za odlaganje. Pored toga, ovaj trošak relativno jeftinog odlaganja će se uskoro – izgradnjom MBO centra na Marišćini – bitno povećati, te još više dijametralno udaljiti od najpovoljnijeg recikliranja. Iako se o cijeni zbrinjavanja u budućem centru još uvijek špekulira, za očekivati je da ona neće biti niža od 500 kuna po toni, pa će riječki papir i karton umjesto sedam milijuna dobiti, ovako pomiješan s ostalim otpadom u poznatoj formi smeća, donositi barem sedam milijuna kuna troška. Slično je sa svim reciklabilnim tvarima: tekstilom, plastikom, staklom i metalima – ilustrira Slaven Dobrović sadašnju politiku gospodarenja otpadom u Rijeci, a slično je i u Hrvatskoj.  

 Zaštita okoliša i čovjeka

  Autor studije ističe da bi ovako ostvarena dobit javne komunalne ustanove mogla rasteretiti građane, odnosno korisnike usluge, baš jednako kao što će ih novi, nepotrebni trošak, dodatno koštati. Međutim, put do primjene ekonomične i ekološke studije Dobrovića, Juretića i Smoljanića kao da je posut nevidljivim, ali sputavajućim trnjem. Čak se može reći da je riječko putovanje u ovakvu ekološku budućnost krajnje neizvjesno. Naime, ova ukoričena promišljanja trojice istaknutih znanstvenika, predugo već skupljaju prašinu u ladicama gradskih institucija. Pitanje se, dakle, nameće samo – što je razlog tome da se gradska vlast ne želi ponašati u skladu s onim što piše u studiji koju je, k tome, sama naručila. A primjena studije Rijeku bi učinila prvim većim gradom u Hrvatskoj koji se može pohvaliti time da razvija sustav gospodarenja otpadom koji nije u posvemašnjoj koliziji s europskim direktivama. Pritom je zaštita okoliša i čovjeka, naravno, elementarna komponenta.

  Odgovarajući na ovu ekološku dilemu u Eko stožeru ne dvoje; primjena studije dovela bi u pitanje zamišljeni koncept MBO pogona na Županijskom centru za gospodarenje otpadom Marišćina. Dakle, golemi novac koji ide u izgradnju deponija ne bi više imao svoje opravdanje. To nam potvrđuje i profesor Dobrović!

  – Studija narušava ovakav koncept MBO pogona, ali svakako u korist svih riječkih korisnika komunalne usluge. Naime, moramo znati da je MBO postrojenje na Marišćini, po kapacitetu i konceptu, definirano državnim Planom gospodarenja otpadom iz 2007. U tom dokumentu je zamišljeno da se velika većina komunalnog otpada obrađuje u centrima, dakle uz vrlo skromno prethodno odvojeno prikupljanje reciklabilnih tvari. To je svakako loš, štetan i nazadan koncept te je neobično kako se i danas ustraje na njegovoj provedbi. Jedino razumno rješenje je njihova temeljita revizija – i koncepta i kapaciteta. Ovi centri bi mogli imati specijaliziranu namjenu za mehaničku obradu glomaznog i građevinskog otpada, a mogli bi uključivati postrojenja za rekuperaciju materijala i pogone za recikliranje pojedinih polimera. Prilike za argumentiranu stručnu raspravu po ovom pitanju nema, jasan je Slaven Dobrović. 

   Prekid komunikacije

  S obzirom na to koliku važnost ovom konceptu deponija pridaje gradska vlast, te količinu novca koja se u Marišćinu namjerava prosuti iz fondova Europske unije, postaje jasnije zbog čega se studija trojice autora svjesno zaboravlja. Slaven Dobrović nam pak pojašnjava formalni status ove studije i što o njoj misli sam naručitelj, riječka Čistoća.

  – Po mom uvjerenju studija je završena, ali to nije potvrđeno od naručitelja. Naime, naručitelj je odbio prihvatiti je kao konačnu, ali nije niti dao primjedbe na nju. Zanimljivo je da je posljednja rasprava o ponekim detaljima studije bila u lipnju prošle godine, kada su bile zatražene još neke dopune. Nakon toga su bile najavljene još neke primjedbe koje do sada nismo primili. Od tada nismo bili pozvani na sastanak, niti smo dobili odgovore na naše pozive da se sastanemo. Jednostavno rečeno – nastao je potpuni prekid komunikacije. To je, svakako, štetna situacija, jer moramo znati da je studija nastala između ostaloga i trudom ljudi iz Čistoće koji su trebali obraditi mnoge podatke koji se svakodnevno prikupljaju pri obavljanju te obimne djelatnosti, kaže nam Dobrović.

  Napominje da je Čistoća i prije studije godinama postepeno jačala odvojeno prikupljanje otpada. Tako je 2012. premašen udio od četiri posto odvojeno prikupljenog otpada. Dobrović, međutim, ocjenjuje da je to skromno, znatno manje od mogućeg. No, i ovakva statistika govori o tome da u Čistoći postoje težnje k ovom, ispravnom putu razvoja gospodarenja otpadom.

  – Ohrabruje, također, činjenica da su u Rijeci počeli nicati spremnici za odvojeno prikupljanje otpada, makar se to ničim ne dovodi u vezu sa samom studijom. Unatoč svemu, mišljenja sam da je dosljedno provođenje rješenja iz studije u interesu svih, pa čak i osnivača tvrtke za upravljanje centrom Marišćina. Građanima, odnosno obveznim korisnicima komunalne usluge će sasvim sigurno brzo postati jasno kako stoje stvari po pitanju gospodarenja otpadom ili smećem. Vjerujem stoga da će se iznenada pojaviti odlučnost za korjenite promjene zaostalog županijskog koncepta gospodarenja miješanim komunalnim otpadom – zaključuje Slaven Dobrović.