Prazni hodnici upravne zgrade Elektromaterijala. Na prvom katu oskudno ukrašena božićna jelka. Malobrojni zaposlenici prolaze kraj nje uopće se ne obazirući. Nije im do Božića i slavlja. Potiho, ispod glasa, iskazuju razočaranje i strah od stečaja koji sami pokreću zbog neisplate plaća.

Tračak sreće i spoznaje da posao nije sve na svijetu u zgradu Elektromaterijala sa širokim je osmijehom unio referent Danijel Mraović. I njega uskoro vjerojatno očekuje otkaz i zavod. No, baš ga briga, on će barem za koji dan zaboraviti mučnu stvarnost. To jutro, naime, dobio je trojke! I to tri curice! Prve ovogodišnje trojke u Rijeci. Kakav apsurd života – referent dobiva otkaz i troje djece!

Izostale kazne

Florijan Dadić, s 25 godina radnog staža u Elektromaterijalu i 47 godina života, ako dobije otkaz ne zna gdje bi se mogao zaposliti.

– Nemam nikakvu ideju o budućem zapošljavanju. Tu sam radio kao kurir i domar koji je vodio brigu o upravnoj zgradi. Dobar sam majstor, pa se nadam da ću takav nekome trebati – kaže Florijan Dadić, inače sudionik i invalid Domovinskog rata.

Podsjeća da je ne tako davno bila stvar prestiža raditi u Elektromaterijalu s plaćama koje su se mjerile u rangu s najvišima u Rijeci. No, ta su zlatna vremena, dok već četiri mjeseca nema plaću, inače s prijevozom i marendom od tek 2.700 kuna, davno iza Elektromaterijala.

Vjera u posao

Cijeli radni vijek, od svoje 19, Đeni Jarić, inače član Radničkog vijeća, radi u Elektromaterijalu, u odjelu saldo-konti, u kojem je nakupila 32 godine staža.

– Nema sumnje da nam slijedi stečaj koji smo sami i zatražili. Svi smo za stečaj, jer je to jedini način da ostvarimo svoja prava, poput naplate plaća. Nadamo se stečaju s preustrojem kako bi bar neki zadržali posao. Nadala sam se mirovini u Elektromaterijalu, pa ni sada, kad je očito da smo gotovi, ne mogu vjerovati da je ovo kraj. Mi smo bili odlična firma, pokojni Greblo nas je stvorio, ustrojio, pozicionirao, svaka tri mjeseca isplaćivani su nam viškovi – kaže Jarić, razočarana ponašanjem vlasnika koji su iznevjerili zaposlenike.

– Vlasnici su se morali dogovoriti. No, kako nisu, mi ćemo na zavod. To je njihova odgovornost – kaže Jarić.

Pedesetogodišnji Tomislav Jović u Elektromaterijalu ima 31 godinu neprekidnog staža. Kao telefonista dio je vremena proveo u skladištu Martinkovac, a dio u upravnoj zgradi na Potoku. Jović, bez obje šake, 90-postotni je invalid. Upravo zato kaže kako su mu šanse da pronađe novi posao, kad se u Elektromaterijalu pokrene stečaj, minimalne.

Popis imovine

Jedan od apsurda stečaja Elektromaterijala i neizvjesne budućnosti njegovih radnika, krije se u činjenici da ukupna imovina firme iznosi 223 milijuna kuna, a ukupne obveze 193 milijuna kuna. Imovina je, dakle, 30 milijuna kuna veća od obveza. No, Elektromaterijal, unatoč tome, ipak odlazi u stečaj. Za razliku od njega, HG spot, primjerice, ima ukupnu imovinu samo 109 milijuna kuna, dok mu ukupne obveze iznose točno dvostruko više – 217 milijuna kuna.

Iako je imovinu Elektromaterijala, koja će otvaranjem stečaja postati stečajna masa, zbog teške gospodarske situacije, pada cijena i opće nezainteresiranosti za nekretnine trenutno teško realno procijeniti, odnosno može se procijeniti, ali u umanjenoj vrijednosti, prema službenom popisu ona je prilično vrijedna.

U popisu imovine nalaze se: upravna zgrada s velikim pripadajućim parkiralištem na atraktivnoj lokaciji na Potoku, poslovna zona Martinkovac koja se sastoji od velikog prodajnog prostora i skladišta, zemljište predviđeno za gradnju stanova na nekretninama, veliki poslovni prostori u Robnoj kući Ri i Robnoj kući Krk, prodajni centar Zadar, prodajni centar i skladište u Stupniku u Zagrebu i u Slatini te poslovni prostor u Remetincu.