Ermina Duraj

Nasmijana veza s medijima: Voditeljica kabineta župana Komadine napisala knjigu o PR-u u lokalnoj samoupravi

Tihana Tomičić

Voditeljica Kabineta primorsko-goranskog župana Ermina Duraj / Foto Ivica TOMIĆ

Voditeljica Kabineta primorsko-goranskog župana Ermina Duraj / Foto Ivica TOMIĆ

Kad ste u drugom planu, a sve štima, onda je to – to, uspješno obavljen posao. PR je tu kako bi, među ostalim, informacija izašla pravovremeno i kako bi bila razumljiva svima. Uspješan komunikacijski stručnjak jako dobro poznaje funkcioniranje medija. Važno je da postoji uzajamno poštovanje



U pozadini svake manifestacije Primorsko-goranske županije svojim duhom, ali i funkcijom, stoji voditeljica Kabineta župana Ermina Duraj, bivša novinarka koja već skoro deset godina vodi odnose s javnošću Županije. Baš će sutra u Rijeci biti predstavljena njezina prva knjiga pod nazivom »Odnosi s medijima u lokalnoj i regionalnoj samoupravi u Hrvatskoj«, nakon što je prošloga mjeseca predstavljena u Zagrebu.


Ermina Duraj je, to svi novinari u Hrvatskoj znaju, uvijek dostupna i nasmijana prva karika u lancu između medija i javnosti s jedne, te uprave Primorsko-goranske županije s druge strane. Budući da je prije četiri godine završila poslijediplomski specijalistički studij Odnosa s javnošću na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, nakon već cijelog desetljeća »borbe« s medijima bilo je, kaže, potpuno logično da svoja znanja prenese u knjigu koja objašnjava odnose lokalne, odnosno regionalne vlasti i novinara, odnosno medija.


– Kad sam počela pisati, prva i osnovna misao bila mi je pomoći svim kolegama, komunikacijskim stručnjacima koji se nađu u prilici baviti se odnosima s javnošću u lokalnoj i regionalnoj samoupravi. Ovo je prva knjiga u Hrvatskoj koja progovara o ovoj temi i na to sam posebno ponosna i zahvalna svojim profesorima s poslijediplomskog studija za odnose s javnošću na FPZ-u koji su mi dali podršku i motivirali me da pišem o onome što radim. Božo Skoko, Damir Jugo, Igor Kanižaj, Krešo Macan… To su ljudi od kojih sam uvijek dobivala podršku i čiji me rad u struci, javno priznajem, dodatno motivirao. Ima puno kolega uz njih za koje smatram da su zapravo javnim radom najbolji promotori struke. Od profesora Ivana Tante, Ane Tkalac Verčić, Dejana Verčiča, Zorana Tomića, predsjednice HUOJ-a Aleksandre Kolarić i nemalog broja mojih dragih kolega aktivnih u Hrvatskoj udruzi za odnose s javnošću, kolega iz javnog sektora, korporativnog sektora i agencija… Svi smo na istom poslu, a nedostajala je publikacija koja bi obradila specifično odnose s javnošću u javnom sektoru. Dodatnu podršku dobila sam kroz rad u Hrvatskoj zajednici županija i u Hrvatskoj udruzi za odnose s javnošću, kao članica Upravnog odbora.


Drugi plan




Koliko su se vaša iskustva promijenila s godinama? U Županiju ste došli s iskustvom novinarke.


– Kad sam počela raditi ovaj posao, nailazila sam na predrasude ili pak situacije u kojima sam slušala o tome kako netko misli da bi trebalo raditi, što bi trebalo… O PR-u i novinarstvu općenito, ljudi često misle da sve znaju. Nitko se nije pitao može li jedna osoba realno stizati raditi sav posao koji je u odnosima s javnošću trebalo napraviti. A sami znate da lokalna i regionalna samouprava imaju niz resora – čak 11 u Primorsko-goranskoj županiji – od kojih svaki ima svoju priču i zahtijeva drugačiji pristup i drugačije komuniciranje s javnošću. Od obrazovanja, preko kulture, zdravstva, socijalne politike, mladih, graditeljstva, zaštite okoliša, turizma, do pomorskog dobra.


Ako dodamo i niz županijskih institucija, onda dobijete ogroman teren koji treba pokrivati. Uvijek je tu odlična podrška župana, zamjenika župana, predsjednika Županijske skupštine, pročelnika i kolega iz upravnih odjela, ali puno posla morate napraviti sami. PR je kao novinarstvo, dostupni ste 0-24. Primjerice, kada su krizne situacije, poput ledoloma u Gorskom kotaru ili poplava, na teren s vatrogascima i policijom prvi izlazimo župan, vozač Denis Turk i ja. Zahvaljujući razumijevanju župana Zlatka Komadine, zadnjih nekoliko godina napokon uz sebe imam jedan manji tim koji radi poslove odnosa s javnošću, protokola, organizacije manifestacija i online komunikacija.


Imate li osjećaj koliko je vaš rad vidljiv? Vi ste uvijek nekako u drugom planu?


– Kad ste u drugom planu, a sve štima, onda je to – to, uspješno obavljen posao. Puno se radi i sretna sam kada drugi primijete sve što je napravljeno i organizirano. Zahvalni smo svim kolegama iz drugih upravnih odjela na pomoći jer mi smo ti koji uvijek tražimo da nam se pošalje sve čim prije i čim brže, jer s druge strane znamo da moramo poštovati rokove kolega novinara ili zadataka koje imamo.


S kim ste sve surađivali na pisanju ove knjige? Ona ne obuhvaća samo praksu, nego i istraživački rad.


– Pripremajući knjigu, prvo što sam napravila jest povezivanje s kolegama PR-ovcima drugih hrvatskih županija i većih gradova. Svi smo i dan danas povezani i kontaktiramo gotovo svakodnevno zahvaljujući tajnici Hrvatske zajednice županija Meliti Pavlek koja je, kao bivša PR-ovka, znala prepoznati važnost našeg okupljanja i razmjenjivanja iskustva. Ovih dana osnivamo i posebnu radnu skupinu za odnose s javnošću pri Hrvatskoj zajednici županija, a početkom ove godine počeli smo održavati seminare s edukacijama o protokolu i odnosima s javnošću. Sad već svi znaju za naš projekt Mala škola protokola koji sam osmislila zajedno s kolegama Kristinom Mamić i Draženom Dretarom. Uglavnom, područje koje u lokalnoj i regionalnoj samoupravi pokrivaju komunikacijski stručnjaci je raznoliko i široko i zato, po mojem mišljenju, taj segment posla i mora imati posebno mjesto i poštovanje i sudjelovati u procesu donošenja odluka te kasnije njihovom komuniciranju s javnostima, direktno s građanima ili putem medija.


Obostrano razumijevanje


A s novinarima?


– Uvijek, naravno. Pripremajući knjigu razgovarala sam i izmijenila na desetke e-mailova s novinarima iz cijele Hrvatske kako bih dobila odgovor na to kako oni vide PR i što smatraju da bi PR trebao, a što ne bi trebao raditi u komunikaciji s medijima. Bilo je različitih odgovora, ali svi su složni u jednom – da jedni bez drugih ne možemo. PR je tu kako bi, među ostalim, informacija izašla pravovremeno i kako bi bila razumljiva svima. Uspješan komunikacijski stručnjak jako dobro poznaje funkcioniranje medija. Važno je da postoji uzajamno poštovanje i uzajamno poznavanje PR-ovaca i medija.


Kako to da ste nakon rada u medijima odlučili prijeći »s druge strane ogledala«?


– Svi me pitaju, s obzirom da sam došla iz novinarstva, mislim li da su novinari bolji PR-ovci od kolega koji su došli u PR iz drugih struka. Moj je odgovor – ne nužno, ali su u velikoj prednosti. Osobno mislim da se novinari mogu dobro snaći u svakom poslu u kojem je važna komunikacija. Dobro poznavanje medija – elektronskih i tiska – daje vjetar u leđa svakom komunikacijskom stručnjaku jer novinari to cijene. Mi znamo što novinaru treba i u kojem roku, a to je velika prednost za ovaj posao.


Sjećamo se vremena kada je župan Komadina bio jako zatvoren za javnost i novinare, nije tada još razumio koliko je važna brza reakcija prema javnosti. Danas je poznat baš po kratkim i često duhovitim izjavama.


– Rekla bih da su u komunikaciji s medijima uspješni svi koji ponekad poslušaju i poneki savjet. Ništa bez obostranog razumijevanja i poštovanja.