Šest glumica izgovaralo je potresne rečenice koje je žrtvama uputila okolina/Foto V. KARUZA
Performansom "Strašnije od šake" organizatorica Bojana Guberac je htjela prikazati koliko su žene žrtve nasilja izložene osudi nakon što to nasilje i prijave
RIJEKA Svijet danas obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Dan kada se nastoji podići svijest o činjenici da su žene izložene silovanju i različitim oblicima nasilja, a da je ono često zbog straha skriveno, neprijavljeno, a žrtve često izložene osudi. Točno u podne na riječkom je Korzu izveden performans “Strašnije od šake” kojega je organizirala novinarka Bojana Guberac.
Naziv performansa nije odabran slučajno. On je proizašao iz svjedočanstva jedne od žrtava nasilja koja je Bojani rekla kako “riječi nakon nasilja bole više od udaraca i ostavljaju traume koje se teško liječe”.
– Kada sam radila kao novinarka na jednom slučaju gdje je žena bila žrtva nasilja, puno sam istraživala o toj tematici i shvatila sam da žene kada prestanu biti žrtve nasilja, one postanu žrtve okoline i sustava koji bi ih trebao štititi. Njima je važno da se čuje njihov glas. Performans je u 12 jer više nije ni 5 do 12 kada se radi o nasilju – rekla je Bojana Guberac kojoj su se javile žrtve nasilja i ispričale joj svoja iskustva, na temelju čijih su glumice riječke Akademije izvele performans.
– Vi se uvijek pravite žrtvom. Ma, vi ste umjetnica, preosjetljivi ste. Nije važno kakav je otac, važno je da je otac. Da si koji put prešutjela, ne bi te udario. Sigurno si ga nečime isprovocirala. Sama si kriva, nisi bila dobra žena – samo su neke od potresnih rečenica koje su izgovarale glumice na Korzu, a koje su istinita svjedočanstva žena koje su se nakon prijave nasilja našle u novoj borbi s Centrom za socijalnu skrb, vlastitom obitelji i prijateljima, psiholozima i psihijatrima, sudstvom i policijom.
Jedna od glumica bila je Karla Glažar, socijalna pedagoginja u Udruzi Vida te vanjska suradnica pri Centru za socijalnu skrb.
– Svakodnevno se u svojem poslu susrećem sa ženama koje su u jako teškim situacijama, a nailaze na nerazumijevanje okoline. Centar je usmjeren prvenstveno na zaštitu djeteta pa se žene pri tome izostavlja na neki način. Radim u Centru i znam da bi se djelatnici htjeli posvetiti tim ženama, ali problem je što su oni “zatrpani” poslom i papirologijom. Opseg i način posla im ne dozvoljavaju da se posvete svim ženama i tu definitivno nešto “šteka” – rekla je Karla Glažar kojoj je u performansu pripala uloga žrtve, dok su Sendi Bakotić, Ana Marija Brđanović, Ivona Bulešić, Ana Maria Štefanac, Ena Jagec i Vanda Velagić iza njezinih leđa izgovarale rečenice okoline.
