Smrad sa smetlišta

Muke stanovnika s Marišćinom ganule i Amerikance: ‘Alarmirat ćemo svijet o tome što vam rade’

Portal Novilist.hr

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Peče želudac, ne možeš udahnuti do kraja, guši... Jeziv je osjećaj to guešenje. Divlja tlak i srce, opisuje jedna mještanka efekte trovanja sumporovodikom s Marišćine



RIJEKA Muke stanovnika Marčelja sa smradom sumporovodika što se mjesecima nezadrživo širi sa županijskog Centra za gospodarenje otpadom Marišćina doprle su i do SAD-a. Kad su stanovnici održali svoj prosvjed na riječkom Karnevalu primijetila ih je sveučilišna profesorica i znanstvenica iz Chicaga Marie Scatena. 


Ganulo joj je kad su joj opisali kroz što svakodnevno prolaze. Podsjetimo, stanovnici Marčelja tom su prilikom prošetali Korzom i zatvorili Riječki karneval, izvjesivši nadgrobne spormenike s kojim ih svakodnevno truje, kako su istaknuli, “ovo zlo od najmodernijeg CZGO Marišćina”.


– Nije karneval samo zabava, ima on i onu svoju drugu stranu. Prati ga cijeli svijet, pa se mogu poslati i neke poruke… Kad smo digli svoje transparente po prolasku Halubajskih zvončara i prošetali uzdignute glave Korzom poslali smo poruku: “Marišćinom nas trujete i pravo na čisti zrak uskraćujete”. 




Primjetila nas je tada i znanstvenica, sveučilišna predavačica i konzultantica iz Chicaga, ostala je impresionirana našim nastupom, osjetila emociju trenuka koju smo dali i pitala nas je mailom što je bila naša poruka. Objaviti će našu priču, a dodatno i informirati druge novinare s ciljem da svijet obavijeste o našoj tragediji, objašnjava Davorka Simčić, jedna od onih koji su te karnevalske nedjelje na Korzu upozorili na neizdrživu situaciju kojom su izloženi.


Profesorica im je u mailu napisala da joj je jako žao što su izloženi nezdravom zdraku zbog opasnog smetlišta. 


– Nadam se da ćete uskoro dobiti neku pomoć. Proslijedit ću vam kopiju svog članka, čim ga pregledaju urednici, za najviše par tjedana. Također, sljedećeg tjedna razgovarat ću s novinarima i grupom ekoloških aktivista u Chicagu, kako bi vidjeli na koji način možemo pomoći da alarmiramo svijet o vašoj muci. Oni bi vam se mogli obratiti s dodatnim pitanjima. Očekujte moju sljedeću poruku, zajedno s mojim člankom o Riječkom karnevalu, napisala im je Marie Scatena.



Kako je stanovnicima Marčelja trenutno?


– Nama je izrazito loše, i sinoć smo imali velika satna prekoračenja sumporovodika. Sve vam govori svjedočenje jedne mještanke koja je po ne znam koji put probdjela noć van kuće zbog problema koje ima zbog ovog našeg zla. Nije ona jedina, jedna majka i kćer također su prijavili trovanje suporovodikom… Sve više ljudi ima potvrde liječnika, objašnjava Davorka Simčić.


Spomenuta mještanka opisuje kako je posljednja noćna smjena trovanja sumporovodikom krenula u 21 sat i to odmah 200 posto iznad dozvoljenog maksimuma.


– Čekam sat, dva, tri, možda će se smanjiti smrad. No, raste i dalje, a sve je gore i sve teže… Peče u nosu i grlu, peku i crvene se oči, jezik ‘pofuren’.


Peče želudac, ne možeš udahnuti do kraja, guši… Jeziv je osjećaj to guešenje. Divlja tlak i srce, opisala je mještanka.



Dodaje da od spavanja nije bilo ništa, već je da pobjegne od smrada sjela u auto i uputila se na noćnu vožnju.


– Nakon pet do šest kilometara opet mogu disati. Nema spavanja, jer kome možeš pokucati na vrata u ponoć i zamoliti da prespavaš?


Svaki sat očitavam vrijednosti sumporovodika s mjerne stanice. Mogu li se vratiti kući? A sumporovodik i dalje raste, ostvaren je novi crni rekord.


Kako li je teško onim najmanjima, alergičarima, bolesnima, starijima, koji ne mogu kao ja sjesti u auto i tražiti spas… Stavite se u njihovu kožu, dodaje mještanka.


Ministar Tomislav Ćorić zamolio je stanovnike da se strpe “još samo dva mjeseca”, ali, pita Davorka Simčić, je li svjestan koliku žrtvu traži od mještana?


– Potvrdio nam je jedini u Hrvatskoj imamo drugu kvalitetu zraka. Pokazao je suosjećanje i razumijevanje, kaže, i on je živio kraj Jakuševca, ali nikad nije bilo ovako. Htjeli bismo samo da se zna koliko sva ta obećanja znače za nas. “Još samo malo, još samo do kraja godine, pa još mjesec, dva…” Puno i previše se traži od nas.


Svijet će čuti, no što je najžalosnije, to neće doprijeti do naših lokalaca, “moćnika” koji su nam ovo zlo i donijeli. Nadam se da će se prepoznati, kaže Davorka Simčić.