RIJEKA » Konzervatorski odjel u Rijeci u postupku izdavanja lokacijske dozvole nije dao suglasnost projektu arhitekta Igora Franića za uređenje Trga pul Vele crikve već je dostavio niz primjedbi, potkrijepljenih pratećim mišljenjima nezavisnih stručnjaka, kojima se cijela priča više od dvije godine nakon zaključenja natječaja praktički vraća u prednatječajnu fazu, jer postavljeni uvjeti ne podržavaju rješenje Igora Franića kakvo je odabrano na natječaju.

   Odmah po zaključenju natječaja raspisanog u rujnu 2011., a završenog u veljači 2012. godine, ozbiljne primjedbe na Franićevo rješenje iskazala je povjesničarka umjetnosti dr. Marina Vicelja Matijašić, kao stručna savjetnica žirija, a sada su njezinom pridružena i mišljenja arheologinje dr. Morane Čaušević Bully, te arheologa Josipa Višnjića, koji je vodio istrživanja na Trgu Pul vele Crikve, a bio je i član ocjenjivačkog suda.

Tehnološki problemi

Uz konstataciju da je dostavljeni idejni projekt u suprotnosti s posebnim uvjetima konzervacije, restauracije i prezentacije arheološkog nalazišta iz studenog 2010. godine, kojima je uvjetovana parcijalna prezentacija arheoloških slojeva, konzervatori od Franića traže da korigira projekt i prilagodi ga tadašnjim uvjetima. Umjesto parcijalne, Franić je predvidio prezentaciju u cijelosti dostupnog prostora ranokršćanske bazilike, s reprezentativnim, višebojnim podnim mozaicima iz 5. stoljeća. No, kako ističu konzervatori, to uzrokuje čitav niz tehnoloških problema, a predložena rješenja za posljedicu bi imala destrukciju arheoloških slojeva i s aspekta zaštite kulturnih dobara nisu prihvatljiva.

   Konzervatori se protive zamisli da se mozaici podižu s originalne podloge i postavljaju na novu, kako je predviđeno projektom, već zahtijevaju da se sačuvaju svi pripadajući slojevi njihovih originalnih podloga. Ne slažu se s predloženim načinom statičke konsolidacije Kosog tornja mlaznim injektiranjem mikropilotima, zbog čega bi trebalo ukloniti ispunu tornja u njegovom donjem dijelu, ostatke kapele sv. Antona i mozaike oko zvonika. Način na koji bi bila temeljena hodna ploha trga, također nije prihvatljiv jer armiranobetonski piloti na kojima bi počivala nova konstrukcija destruiraju arheološke slojeve ispod bazilike, a problematičan je i prezentacijski bazen s novom betonskom podnicom čime bi mozaici bili odvojeni od sadašnje podloge.

Oblikovanje partera

»Statičku konsolidaciju zvonika na trgu treba izvesti metodom koja će u najvećoj mogućoj mjeri sačuvati sve postojeće slojeve arheoloških nalaza, podnih mozaika i njihovih originalnih podloga, a ne metodom koja uključuje njihovo podizanje i postavljanje na novu podlogu kako je predviđeno u idejnom projektu«, napominje se u konzervatorskim uvjetima.

   Također, »restauraciju i prezentaciju pojedinih površina arheoloških nalaza na trgu treba izvesti na način da se svi postojeći kulturno povijesni slojevi u što većoj mjeri konsolidiraju, očiste i eventualno djelomično reintegriraju in situ, zajedno sa svim pripadajućim slojevima originalnih podloga, a ne na način da se njihovi pojedini slojevi podižu i postavljaju na sasvim novu podlogu.«.

   Od projektanta se traži da idejnim projektom pomnije razradi i tehnička rješenja koja će prezentirane dijelove arheoloških nalaza osigurati od štetnih utjecaja zbog promijenjenih mikroklimatskih uvjeta, a nizu primjedbi zaključno su pridružene i opaske na temu oblikovanja partera trga. Arhitekt je hodnu plohu oblikovao sistemom izmjene traka od drva, stakla, kamena i aluminija, ali konzervatori smatraju da je takvo rješenje »svojom vizualnom nametljivošću u suprotnosti sa zadatkom prezentacije mozaika«.

   »Uvođenje četiri različita materijala za popločenje trga (drvo, staklo, kamen, aluminij) neprimjereno je ambijentu te je u suprotnosti s načelima za uređenje prostora riječkog Starog grada«. Od Franića se očekuje da ga preispita »pojednostavljenjem matrice popločenja i korištenih materijala«, nakon što ispuni sve ostale zahtjeve.

   Ukratko, dojam je da Franićev projekt ne udovoljava konzervatorskim očekivanjima ni u jednom segmentu, a s obzirom na postavljene zahtjeve i ograničenja vrlo je teško zamisliti kako se neki zahvati uopće mogu tehnički izvesti.

———————————————————————————————-

Silenzio stampa

Sigurnost spomenika važnija od bilo kakve prezentacije

   Po mišljenju arheologa Josipa Višnjića, prije bilo kakve detaljnje razrade projekta Igora Franića trebalo je okupiti veći tim iskusnih stručnjaka kako bi se osigurala maksimalna zaštita arheoloških nalaza predviđenih za njihovu prezentaciju. U tom timu trebali bi biti stručnjak za mikroklimu, kemičar, konzervator-restaurator za mozaike, arheolog, arhitekt i građevinar s iskustvom na sličnim projektima. Oni bi trebali procijeniti izvedivost radova predviđenih projektom i elaboratom zadati nedvosmislene smjernice za prezentaciju nalaza, a u slučaju odluke koja bi išla u smjeru prezentacije mozaika pod staklenim plohama svakako bi najprije bilo poželjno napraviti probno prezentacijsko okno manjih dimenzija, uz najmanje jednogodišnji monitoring.

   Franićev projekt predviđa prekrivanje cjelokupne površine istraženog dijela ranokršćanske bazilike i dijela termi staklenim plohama koje bi omogućile direktan vizualni kontakt s arheološkim nalazom. U sklopu provedbe projekta predviđeno je strapiranje mozaika, njihova restauracija, postavljanje na novu podlogu, te vraćanje na originalnu poziciju. Prilikom vraćanja predviđena je izrada konstrukcija kojima bi mozaik bio osiguran od štetnih utjecaja podzemnih voda i mikroklimatskih promjena, jednako kao i ostaci kasnoantičkih termi.

   Višnjić smatra da je takav pristup rješenju problema s tehničkog aspekta jedini moguć, s obzirom da bi ostavljanje ostakljenih mozaika i ostalih nalaza u izravnom kontaktu s iznimno vlažnom okolinom uzrokovalo rapidno propadanje vrijednih arheoloških nalaza. Međutim, on otvara i niz problema, jer iziskuje agresivna rješenja spram kulturnog dobra.

   Predviđena površina prezentacije mozaika iznosi 295 četvornih metara što podrazumijeva izmještanje iznimno velike površine mozaika izvan originalnog konteksta. Sljedeći je problem potreba uklanjanja temeljnih ostataka kapele sv. Antona Opata koja je građena nad mozaičnim podnicama, kao i dijela srednjovjekovnih grobnica. Gradnja betonskih konstrukcija te postavljanje nosivih stupova nove hodne plohe neminovno dovodi do oštećivanja dijela nalaza koji se nalaze ispod ili oko ostataka ranokršćanske bazilike koja se smjestila iznad, odnosno unutar arhitekture termi.

   Višnjić smatra da bi Rijeka prezentacijom mozaika mnogo dobila, ali i da bi bilo krajnje neodgovorno otvarati ih pogledu javnosti bez stopostotnih jamstava da se sigurnost i opstojnost nalaza neće ugroziti. Jamstva treba dati multidisciplinarna skupina stručnjaka, jer je sigurnost spomenika važnija od bilo kakve ambicije za njihovom prezentacijom.

Ugrožen i Kosi toranj?

   Dr. Marina Vicelja Matijašić apsolutno se protivi otvaranju mozaika dok netko kompetentan i s visokim referencama ne potvrdi da je uspostavljen kvalitetan sustav zaštite spomenika, a kako kod nas nema puno stručnjaka s iskustvom u sličnim zahvatima, poželjno bi bilo uključiti inozemne eksperte. Predviđeno rješenje partera s četiri vrste pokrivala različitih tekstura, vijeka trajanja i načina održavanja ona smatra vizualno preagresivnim, neprimjerenim ambijentu Starog grada i potpuno neprikladnim za prezentaciju arheoloških nalaza. Predviđen način prekrivanja velike arheološke površine neće omogućiti jasan doživljaj arheološke zone i dobar vizualni kontakt s arheološkim nalazima, ali bi, smatra, vrlo brzo mogao dovesti do vlaženja podprostora, orošavanja stakala, stvaranja algi i dugih mikroorganizama koji su izravna prijetnja mozaicima čija vrijednost nadilazi lokalne i nacionalne okvire.

   Na njihovu vrijednost upozorava i dr. Morana Čaušević Bully koja između ostalog podsjeća da je mjesto gdje se nalazila ranokršćanska crkva i ranije rimske terme podložno velikim oscilacijama podloge, koja ovisi o podzemnim vodama i dizanju razine mora koje prodire do samog lokaliteta. Prije realizacije bilo kakvog projekta prezentacije bilo bi, kako ističe, nužno izraditi studiju izvodljivosti projekta, prilikom čega bi svakako trebalo obratiti pažnju na vrlo visoku nestabilnost podloge, te statiku Kosog tornja koji bi otklanjanjem naboja današnje hodne podloge mogao biti izravno ugrožen.

   Lijepa gesta prema Gradu?!

   Na čelu Konzervatorskog odjela u vrijeme kad je proveden natječaj bio je Željko Bistrović koji je i sudjelovao u njegovoj provedbi kao stručni savjetnik, zajedno s arheologom Ninom Novakom. Predstavnici Konzervatorskog odjela tada nisu davali izdvojena mišljenja kojima bi se ogradili od odluke žirija koji je jednoglasno odabrao Franićev rad, iako su određene prigovore iznosili u javnosti.

   Iz tog vremena datira Bistrovićeva izjava kako je dopuštenje da se mozaici otvore i prezentiraju javnosti samo lijepa gesta kojom su konzervatori udovoljili zahtjevima Grada i očekivanju građana, iako su mozaici najsigurniji dok su zatrpani. Hoće li takvi ostati zauvijek pitanje je koje se realno nameće i danas.

   Naime, u protekle dvije godine nije učinjeno baš ništa da se razriješe nedoumice, unatoč najavama da će biti uspostavljena čvrsta suradnja i koordinacija svih nadženih službi i stručnjaka kako bi se razriješila sporna pitanja. Rezultat vidimo. Današnje primjedbe istovjetne su onima otprije dvije godine, ali se odgovorima nismo približili niti za milimetar. Briga za spomenike i bojazan da se ne ugroze posve su opravdani, ali je način na koji nadležne službe vode projekte i već ustaljen obrazac suradnje bez rezultata koji bi opravdali smisao i troškove natječaja upravo iritantan.