Odličnom učeniku Ekonomske škole i vrsnom informatičaru HZZO će osigurati 17.500 kuna za obična kolica, no kolica koja su mu potrebna stoje više od 50.000 kuna
RIJEKA Prije pet godina, koncem kolovoza kao i sada, Novi list je pisao o nepremostivom problemu riječke obitelji Vuković čije dvoje djece boluje od progresivne distrofije mišića. Roditelji Ira i Antonijo, tada su trebali pomoć za kupnju elektromotornih kolica za starijeg sina, uskoro 18-godišnjeg Ivana. Građani su tada pomogli uplatom svojih donacija i Ivan je, zahvaljujući pomoći malih ljudi, neophodna kolica uspio dobiti. Odlično su mu služila i uvelike olakšavala život, no Ivan ih je već prerastao, a k tome zbog napretka bolesti njegovi su problemi danas i drukčiji i veći nego kada je bio 13-godišnji dječak. Ukratko, i prema preporuci liječnika potrebna su mu nova, veća i za njega primjereno opremljena invalidska kolica. U premalim starim kolicima počela mu je stradati kralježnica što s vremenom može voditi u probleme s disanjem.
Plaća 5.000 kuna
Kao i prije pet godina, i sada će HZZO Ivanu osigurati sredstva za nova kolica, no samo 17.500 kuna koliko je dovoljno za obična kolica, koja u Rijeci mogu služiti uglavnom za po kući. Ivanovi su problemi takvi da su mu neophodna posebno prilagođena kolica s prilagođenim naslonom, podizačima i drugim mogućnostima. Takva kolica stoje oko 50 i više tisuća kuna i obitelji je potrebna pomoć za njihovu kupovinu.
– Mi nismo siromašni, nismo gladni, ali tolike novce ne možemo skupiti i kolica kakva su Ivanu neophodna ne možemo kupiti. Supruga je s djecom kod kuće jer drukčije ne možemo, jer im je potrebna, a ja radim za plaću od 5.000 kuna. Ivanu kičma sve više strada jer on jako puno boravi u kolicima. Kad je doma, preselimo ga iz kolica na stolac, ali kad je u školi on je osam sati stalno u kolicima. Bolest je takva kakva jest, mišići sve više slabe, kaže Ivanov i Filipov otac.
Ivan je odličan učenik Ekonomske škole Mije Mirkovića i već sada, prije zadnje godine srednjoškolskog obrazovanja, izvrstan je informatičar. Sam si je od svoga džeparca financirao niz naprednih informatičkih tečajeva, a želi i studirati informatiku. Njegov mlađi brat Filipće ove godine krenuti u osmi razred osnovne škole i kad mu bude potrebno, od Ivana će naslijediti njegova sadašnja, njemu već premala elektromotorna kolica. Kada smo obitelj Vuković posjetili prije pet godina Filip se još samostalno kretao, ali i kod njega je bolest napredovala pa je i on već u kolicima.
Novčane donacije za kolica Ivana Vukovića mogu se uplatiti na njegov kunski račun otvoren u Erste S. Bank Rijeka: 2402006 – 1031262160 s pozivom na broj 8701731076.
Uplate se mogu učiniti i na račun Udruge invalida distrofičara Primorsko-goranske županije, otvoren u Privrednoj banci Zagreb: 2340009-1110066097 s pozivom na broj 0212993360004 te s naznakom Donacija za Ivana i Filipa.
I kombi bi dobrodošao
Obitelji Vuković su kolica za Ivana sada najvažnije pitanje, no potrebno bi im bilo i posebno prilagođeno vozilo, makar polovno, u koje bi mogla stati i dvoja invalidska kolica. Samo jedna elektromotorna teže 120 kilograma, a da bi ih se ukrcalo u vozilo, ono bi moralo biti posebno prilagođeno i s rampom. Takvo vozilo Vukovićevima bi omogućilo da i izvan svoga stana mogu funkcionirati kao obitelj.
– Kolica za Ivana su nam sada prioritet, a kombi je u drugom planu. Za kombi sam pisao svima koje sam našao da se takvim vozilima bave, neki bi možda i snizili malo cijenu, a hoće li se netko odazvati – vidjet ćemo. Ako supruga zbog nečeg mora ostati doma ja ne mogu s njima dvojicom otići u grad. Mogu ih staviti u auto, ali ih ne mogu voziti obojicu. Jednostavno, ovako ne možemo funkcionirati, a da imamo elektromotorna kolica, Ivan bi se sam vozio. Kada bi imao takva kolica, ako ide sa školom na izlet on bi bio dosta samostalan, isto tako i u školi. I to su prednosti tih kolica, kaže Antonijo Vuković. Treba reći da u Rijeci postoji kombi koji prevozi osobe s invaliditetom, no za taj se prijevoz treba naručiti i čekati. Stoga bi odgovarajući kombi za dvoja invalidska kolica obitelji Vuković umnogome olakšao život.
Ivanova i Filipova majka Ira nije zaposlena zato jer njezini sinovi bez njezine pomoći ne bi mogli. Nažalost, hrvatski su zakoni takvi da nije dobila pravo na status majke njegovateljice koji bi obitelji donio ne velika, ali za njih značajna financijska sredstva.
– Dali su obrazloženje da ako dijete više od četiri sata boravi u nekoj ustanovi, to automatski znači da to pravo ne mogu ostvariti. Žalili smo se na to rješenje, ponovo skupljali sve dokumente i sve ponovo slali, ali su me ponovo odbili. Onda sam rekla da više neću pokušavati. No sada kad je nažalost i drugo dijete u kolicima, vjerojatno ću tu molbu obnoviti. Vidjet ćemo, a možda se i zakon promijeni, kaže Ira Vuković.
Molba dobrim ljudima
– Imam želju nastaviti školovanje ako mi to moje zdravstveno stanje dopusti, pa mi također zbog toga treba prilagođeno prijevozno sredstvo u koje stanu elektromotorna kolica. Volio bih također da mogu koji put zajedno s roditeljima i bratom otići u neki drugi grad, npr. posjetiti zoološki vrt u Zagrebu, muzej u Krapini, otići vidjeti Plitvička jezera ili slično. Nažalost, nemamo tu mogućnost zbog prijevoza. Prikupljajući ponude za takvo prilagođeno vozilo koje može voziti dvoja elektromotorna kolica s rampom za utovar (Opel Movano, Ford Transit, Renault Master, WV Transporter) vidio sam da koštaju oko 200.000 kuna ili 30.000 eura. Ako ste firma ili imate takav kombi koji ste nam voljni donirati slobodno nazovite mene, moje roditelje ili Udrugu invalida distrofičara Primorsko-goranske županije – tako je Ivan Vuković sročio svoju molbu koju upućuje svima koji bi njemu i njegovoj obitelji možda mogli i željeli pomoći..
