Ugledni skladatelj

Milko Kelemen: Volio bih da mogu doći u Rijeku poslušati “InferNO”

Svjetlana Hribar

Zanima me, naravno, kakav dojam ostavljaju moje skladbe izvedene u nizu iste večeri i rado bih to osobno čuo, ali mi je nemoguće putovati. Izvedbu sam s punim povjerenjem prepustio Dunji Vejzović, poznavajući njen ukus i izvedbene sposobnosti – kaže Kelemen



RIJEKA » Dvostruka premijerna večer, sutra na sceni Opere HNK-a Ivana pl. Zajca, počet će izvedbom četiri skladbe jednog od najvažnijih suvremenih hrvatskih skladatelja – Milka Kelemena – koje je u svom izvođačkom konceptu povezala Dunja Vejzović i redatelj Christian Romanowski. Za ovakav slijed u kojem su tri skladbe pisane za glas a četvrta za instrumente, naša proslavljena primadona tražila je dozvolu od skladatelja. Jer, radi se o djelima nastalima u različitim razdobljima stvaralaštva Milka Kelemena, pa je trebalo imati jak razlog da ih se poveže u izvedbenu cjelinu, naslovljenu »InferNO«.


   Milko Kelemen, koji će 30. ožujka napuniti 91. godinu, živi u Stuttgartu jer je njegova skladateljska karijera već desetljećima vezana uz Njemačku gdje je avangardna glazba imala zainteresirane izvođače i publiku. Dugo godina poznaje i prati rad Dunje Vejzović koju je istraživalački duh i zanimanje za suvremeni glazbeno-scenski izraz i vezao uz njegove skladbe.



Skladbu »Marketenderin za mezzosopran solo« na stihove Heinricha Heinea, što ju je Kelemen posvetio upravo njoj, primadona Dunja Vejzović izvela je prošle godine u okviru proslave 90. rođendana Milka Kelemena. O spomenutoj pjesmi ona kaže: »Ovaj Kelemenov komad dogodio se u pravo vrijeme i na pravom mjestu te mi dao priliku da u deset minuta, koliko traje, budem ta žena usred ratišta, okružena ranjenim vojnicima. Da, barem tih deset minuta, kad već ne mogu ništa drugo, mogu biti u iluziji da nešto mogu dati nevinima. Pardon, ne NEŠTO, nego žena koja u toj situaciji daje SVE!«





   Jednu od pjesama koje će biti izvedene u sklopu riječkog »InferNO-a« – »Pjesmu živežarice/Das Lied der Marketenderin« skladanu na tekst Heinricha Heinea – Milko Kelemen je i posvetio Dunji Vejzović, a ona ju je izvela prošle godine u Zagrebu, u povodu njegova 90. rođendana. I skladba »Inferno di Dante« novijeg je datuma – praizvedena u Slatini (na Danima Milka Kelemena, 2007. godine), dok je skladba »Sedam pošasti/Die sieben Plagen« na tekst Fernanda Arrabala napisana 1975. godine, a Arija trostavačne skladbe za orkestar – davne 1948. godine.


Stravinski u Zagrebu


Razgovarali smo telefonom s Milkom Kelemenom, pitajući ga kako ga se kao skladatelja doima ovaj spoj njegovih kompozicija, originalno osmišljen za riječku premijeru, kao i možemo li ga očekivati na predstavi u petak:


   – Zanima me, naravno, kakav dojam ostavljaju te skladbe izvedene u nizu, iste večeri i rado bih došao u Rijeku da to i osobno čujem, ali mi je zaista nemoguće putovati. U ovim visokim godinama sustigle su me razne bolesti – imam pet bypassa i neuropatiju, pa teško hodam. Baš danas me zvala Dunja i njoj sam također rekao isto.


   Ali moram vam reći da me njen performans jako zanima i molim vas da mi pošaljete sve što bude objavljeno o toj izvedbi. S punim povjerenjem sam joj povjerio izvedbu skladbi koje su nastale nevezano uz temu koju je ona našla kao moto, a poznavajući njen ukus i izvedbene sposobnosti, ne sumnjam u ishod – rekao je Milko Kelemen, osnivač i prvih deset godina direktor zagrebačkog Muzičkog bijenala, na koji je – davne 1963. godine – doveo velikog Igora Stravinskog.



   » Aria (iz Preludio – Aria – Finale za gudače)   » Inferno di Dante (Danteov Pakao) za glas i udaraljke   » Das Lied der Marketenderin (Pjesma živežarnice) za glas solo, tekst: Heinrich Heine   » Die sieben Plagen (Sedam pošasti) za glas solo, tekst: Fernando Arrabal


   Taj događaj, koji je bio iznimno važan za Zagreb i njegovu avangardnu manifestaciju, možda je bio mentalna poveznica programa i ove premijerne večeri, koja – u drugom dijelu – donosi opernu izvedbu »Oedipusa Rexa« Igora Stravinskog. Zamolila sam Milka Kelemena da se prisjeti gdje je i kada upoznao Stravinskog i kako mu je uspjelo dovesti ga na Bijenale u Zagreb.


   – Prvi kontakti bili su u Parizu, gdje sam pedesetih godina studirao kod Oliviera Messiaena. Bio sam mlad skladatelj, a Stravinski je tada imao skoro sedamdeset. Ne znam o čemu smo pričali, ali sjećam se da smo se dobro razumjeli. Kad sam pokrenuo Bijenale 1961. godine, želio sam na tu za nas važnu manifestaciju dovesti najbolje i najzanimljivije ljude. Među inima, na drugi saziv Bijenala doveo sam Igora Stravinskog, što je bila velika stvar! Zagreb je u to vrijeme – što se suvremene glazbe tiče – bio provincija; Šulekova glazba je bila staromodna, a Stravinski je bio najznačajniji kompozitor svoga vremena.


Dva velika gostovanja


– Nije bilo lako dovesti Stravinskog u Zagreb. U to je vrijeme živio u Los Angelosu, a ja sam ga, boraveći na stipendiji u SAD-u posjetio, govoreći mu o Muzuičkom bijenalu i kakav bi značaj bio da nam bude gost. Dugo nismo znali hoće li pristati, ali kao što znate – došao je i dirigirao svoje skladbe s orkestrom Zagrebačke filharmonije. Koncert je bio u dvorani Istra, a iste je večeri na sceni HNK-a gostovala Opera iz Hamburga. Tako da sam ja, kao organizator i direktor Bijenala, najprije bio na koncertu Stravinskog, a onda trčao u operu, kako bih pozdravio dirigenta i hamburške glazbenike. Ta dva gostovanja do danas spadaju među najznačajnije događaje zagrebačkog Muzičkog bijenala – rekao nam je Milko Kelemen.


   Kao ilustraciju značaja koji je u to vrijeme imao Muzički bijenale navedimo da je njegov drugi saziv, o kojem smo razgovarali s Milkom Kelemenom, otvoren »Životom razvratnika« Igora Stravinskog u izvedbi ansambla zagrebačke Opere HNK-a pod dirigentskim vodstvom Mladena Bašića i u režiji Vlade Habuneka. Da je na koncertu koji je na programu imao djela Igora Stravinskog i kojim je on dirigirao, solist bio zagrebački pijanist Jurica Murai, a da je iste večeri opera iz Hamburga na sceni zagrebačkog HNK-a izvodila remek-djelo ekspresionističkoga glazbenog kazališta, operu »Wozzeck« Albana Berga.


   Naredne večeri njemački su glazbenici izveli operu »Potop« Igora Stravinskog (u kojoj je među inozemnim solistima nastupio i Vladimir Ruždjak), a treće je večeri zagrebačka publika slušala »Lulu« Albana Berga, također u izvedbi hamburške Opere. Bio je to samo dio osmodnevnog programa zagrebačkog Muzičkog bijenala, te davne 1963. godine.