Slavlje u društvu premijera

Milanović na proslavi 90. rođendana bake Pepice: ‘Zoki je duša, Tito je bio najbolji, a Karamarko samo trača’

Tihana Tomičić

U doba našeg Tita nije bilo gladnih na ulici, nitko nije kopao po bajama. Svi smo radili, pa sjetite se, rekla je Josipa Pepica Turk



RIJEKA –  Evo ga, to je moj predsjednik, to je moj Zoki – kazala je baka Josipa-Pepica Turk i pala u zagrljaj predsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću, kad ju je u subotu popodne došao posjetiti na riječku Kantridu i uveličati proslavu njezina 90. rođendana.


A kako je sve počelo? Na pismo koje je Milanović kao šef stranke slao građanima početkom godine, Pepica Turk je i odgovorila: »Poštovani g. Milanoviću, vrlo sam iznenađena Vašim pismom koje me je jako razveselilo i obradovalo. Uvijek sam glasala za Vas, pa ću i opet glasati za Vas. Dolazi moj rođendan pa Vas lijepo pozivam da dođete 25. 07. Bit će sarme i kolača. Ako možete povećajte mi malo penziju, da bolje živim. Puno sreće u Vašem radu«. Tako šarmatnom pozivu premijer nije mogao odoljeti, i u subotu je Pepicu doista posjetio s punom košarom čokolatina, vina, cvijeća i osobnom čestitkom.


– Ja sam bila oduševljena, tako ugodno iznenađena. I znate, nisam imala nikakvu tremu, pa je on je tako jednostavan čovjek, duša od čovjeka, ne drži se napuhano, nego normalno kao svi mi, jeo je kolače, sarmu ipak nije htio, nazdravili smo s čašom vina i bila sam oduševljena. Odmah sam mu rekla da mi je sad skinuo godine, da sam mlada, da mi je produžio život, da se osjećam kao da mi je 30 godina, a ne 90. A kako je samo zgodan, to vam neću ni govoriti… – kaže baka Pepica, koja je inače sa svojim suprugom koji je bio vojno lice doselila u Rijeku 60-ih godina, Novaljka je, ranije je živjela u Slavoniji, pa niz godina u BiH gdje ih je vojska selila, da bi u penziju otišla kao čistačica u Domu zdravlja na Kantridi, a danas živi sa sinom Slobodanom zaposlenim u Elektroprimorju.




Pepica prati sve što se događa, iznimno je vitalna, a Milanovića nije propustila pitati hoće li porasti penzija, s obzirom da se od dvije tisuće kuna ne može baš dobro živjeti. »Sve je iskreno rekao, da su uvjeti teški, da državni nedostaje novca i da će mirovine teško rasti. Nije ništa muljao«, kaže Pepica. I opet će glasati za njega.


No, normalno, sve je nekad bilo bolje:


– U doba našeg Tita nije bilo gladnih na ulici, nitko nije kopao po bajama. Svi smo radili, pa sjetite se, Tvornica konopa, Tvornica papira, 3. maj, Lenac, rafinerija, e tamo su imali bogovske plaće, pa luka, 50 brodova je stajalo tu pred lukom. To je bio jedan komplet, svi smo bili skupa, a sad su to neke male državice, a sve sirotinja. Koja šteta… – govori Pepica.


HDZ i Tomislav Karamarko joj se baš ne sviđaju: »Auuuu, pa on samo trača druge. Vidite, Zoran ništa loše ne govori o njima, a oni stalno njega ogovaraju, tako neće pobijediti«, kaže analizirajući političku scenu.


– Ovo mi je produžilo život, jako sam sretna, zaključuje Pepica, dok njezin sin Slobodan već planira da će za stoti rođendan zvati predsjednika Republike, tko god tada to bio.