Škurinjska škola broji 243 učenika, a dvadesetak posto učenika su pripadnici romske nacionalne manjine. Navodeći kako se radi o značajnom dijelu dječje populacije, ravnatelj Orlando Baličević ističe da je škola već prije petnaestak godina uvidjela da će puno bolje funkcionirati omogući li pripadnicima romske manjine lakšu integraciju.

– Sva djeca romske nacionalnosti su integrirana u redovne razredne odjele s ostalom djecom, a kako bi im ta integracija bila olakšana prije petnaestak godina, uveli smo dopunsko učenje i savladavanje hrvatskog jezika, dok smo 2006. godine jedini u ovom dijelu Hrvatske osigurali romsku pomagačicu koja se pokazala kao pun pogodak rada s djecom, roditeljima i u uspostavi suradnje roditelja sa školom.

Sve do prošle godine rad pomagačice financiralo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, a onda je ona otišla i zaposlili smo novu pomagačicu. Međutim, tada je Ministarstvo odbilo financiranje njenog rada i uputilo nas na jedinicu lokalne samouprave. Zahvaljujući financiranju Grada Rijeke, omogućen je nastavak rada pomagača – pojašnjava Baličević.

Dodajući kako škola ima razvijenu i dugogodišnju suradnju s Udrugom za beskućnike i socijalno ugrožene osobe Oaza s kojom se provode različiti programi, Baličević ističe da se romski učenici uključuju u rad cijelog niza školskih aktivnosti te da je škurinjska škola svoj rad već dva puta predstavljala u Europskom domu kao primjer dobre prakse.

– Počela sam raditi prošle školske godine u veljači i jako sam zadovoljna s poslom. Ne bih ga mijenjala. U poslu trgovca se nisam našla, ali ovo je ono što mi se sviđa. Radim s djecom različitog uzrasta, no najviše moju pomoć trebaju mlađi učenici koji često imaju problema s razumijevanjem hrvatskog jezika. Pomažem im oko pisanja zadaće, čitanja, izražavanja i govora. Boravim u njihovim razredima s učiteljima i ne pravim razliku između djece.

Kada nekome treba pomoć za bilo što, uvijek sam spremna pomoći. Meni su sva djeca jednaka i u razredu svima pomažem. Nakon nastave također nastavim raditi s djecom. Pišemo zadaću i čitamo. Najviše je posla s prvašićima, jer neka djeca kada krenu u školu osjećaju strah i boje se da nešto krivo ne kažu, ali s vremenom se opuste i jako brzo uče jezik – priča Medina.

Pored rada na nastavi njen je posao i uspostavljanje komunikacije s roditeljima učenika pripadnika romske populacije, a Medina upravo taj segment rada smatra jednim od najvažnijih, jer kako ističe, suradnja s roditeljima je jako bitna.

– Ako dođe do nekog problema, odem u obitelj učenika i riješim to. Objasnim o čemu se radi i zatražim da se i roditelji uključe u rješavanje problema. Do sada sam u tome bila dosta uspješna. Oni rade na problemu kod kuće, a ja u školi. To nastavnicima i samoj školi puno znači, jer ima slučajeva da roditelji ne znaju hrvatski jezik pa je u samom startu komunikacija između škole i roditelja otežana – kaže Medina.

Za sebe kaže da je jako tvrdoglava i uporna, a baš za te svoje dvije karakteriste smatra da su je dovele do posla kojim se bavi.

– Dok sam se školovala, bilo je dosta slučajeva romskih učenika koji su odustajali od obrazovanja, ali ja sam imala svoj cilj i nisam se obazirala na to. Upisala sam srednju školu i stekla srednjoškolsko obrazovanje. Većina mojih prijatelja i poznanika čudi se kako sam preko noći postala učiteljica, jer učenici me zovu učiteljicom. Moja obitelj je jako ponosna, jer nitko nije očekivao da ću dobiti ovakvo radno mjesto. Kada sam se zaposlila prvi put, nitko se nije iznenadio, jer oduvijek sam govorila da ću raditi i tražila sam radno mjesto, ali ovo je svih iznenadilo – ističe Medina.

Posao u škurinjskoj školi, dodaje, nije joj prvo iskustvo rada s djecom, jer već je radila u vrtiću gdje je također pomagala u integraciji djece romske populacije. Zaključujući kako bi sadašnji posao željela još dugo raditi, Medina kaže da svaki dan nauči nešto novo.