Dvomjesečno ludovanje pospremljeno u povijest

Maske o klin: Recesija ipak nije krojila riječko karnevalsko ruho

Slavica Mrkić Modrić

Proučavanjem povorke dalo se zaključiti da je dosta maškaranih skupina recikliralo već  postojeći karnevalski fundus, ali tako da je ta reciklaža bazirana na svježoj ideji



RIJEKA  Paljenjem pusta,  odnosno pustice Svezade,  što ga je u moru ispred Gata  Karoline Riječke, u nedjelju  uvečer, nakon velike i prevelike povorke 28. međunarodnog Riječkog karnevala,  upriličila Karnevalska skupina »POM-F-RI«, još jedno  peto godišnje doba u Rijeci  spremljeno je u povijest.  


Karnevalske maske zamijenjene su onim uobičajenim – životnim, a borba za  golo preživljavanje iznova je  postala glavna preokupacija.  Iako doba karnevala mnogi  smatraju vremenom u kojem se i duša, i tijelo oslobađa negativne energije nataložene tijekom ostatka godine, i iako je ova pusna sezona bila jedna od najdužih,  tih dva mjeseca »čišćenja«  ipak nije bio dovoljan »filter«.



Previše se tuge, jada i  neizvjesnosti nataložilo pod  maskom da bi ih ta ista  maska mogla prekriti





Previše se tuge, jada i  neizvjesnosti nataložilo pod  maskom da bi ih ta ista  maska mogla prekriti. Izbijali su iz svakog koraka gotovo  osam sati duge riječke  maškarane parade u kojoj su  stupali rijetki koji su u potpunosti otvorili ispušne ventile i zabavljali se onako istinski i od srca.


Među otprilike devet tisuća maškara,  nažalost, bilo je više onih  koji su se iz petnih žila trudili prepustiti i opustiti, ali  im to baš i nije polazilo za  rukom, nego onih kojima je  to uspjelo. Ove potonje nije  bilo teško prepoznati, a ove  ostale još i lakše, jer ako laže  koza, ne laže rog ili onaj tko  iščitava karneval iz fotografija uhvati i zabilježi previše  ozbiljnih, zabrinutih i rezigniranih karnevalskih lica.  Izraza koje čovjek složi kad  misli da ga nitko ne gleda.  


Previše za jednu ovakvu paradu kakva je velika povorka  Riječkog karnevala. A sve je  to, i opet, samo preslika vremena u kojem živimo. Ni lijepog, ni sretnog, a ponajmanje perspektivnog.


Maratonski krug


Unatoč svemu, a ponajprije sveopćoj besparici, veseli činjenica da je riječkim  karnevalistima ta ista besparica ipak samo pomoćni  krojač kostima. Nikako glavni. Pomnijim proučavanjem  maski i alegorijskih kola što  su Rijekom prošle u nedjelju  u vremenu od 12 do 20 sati,  dalo se zaključiti kako je podosta maškaranih skupina  izvršilo reciklažu već postojećeg karnevalskog fundusa,  ali isto tako da je ta reciklaža  bazirana na svježoj ideji.  



Očekivali smo i dugotrajnu povorku, i opetovano govoriti kako »ča j previše, ni z  maslon ni dobro«, zbilja više  nema smisla, jer, očito ma  koliko se organizator trudio , ne ide pa ne ide



Drugim riječima – nema tih  novaca koji mogu kod bezidejnog čovjeka rezultirati  super idejom, niti te besparice koja maštovitom biću  može ukrasti maštu. A mašta je na Korzu radila  punom parom.


Baš kao i  prethodnih godina podijelila  je karnevaliste u nekoliko  kategorija; u one koji od  stvarnosti bježe u bajke, one  koji maskom kritički progovaraju o lokalnim problemima, one koji masku grade  na političkoj osnovi, one koji  se igrom slučaja i tako nemaštoviti prošvercaju u povorku te one koji svoj karnevalski izraz vuku iz tradicije.  


Šaroliko društvo, kakvo se  na karnevalu i očekuje!


Očekivali smo i dugotrajnu povorku, i opetovano govoriti kako »ča j previše, ni z  maslon ni dobro«, zbilja više  nema smisla, jer, očito ma  koliko se organizator trudio i  trudio svesti taj karnevalski mimohod na neko razumno  vrijeme, od primjerice četiri  sata maškaranog prošetavanja, to jednostavno ne ide,  pa ne ide. 


Tko je pojeo fažol?


Spomenut ćemo i ljutite  pozive što su ih našoj redakciji uputili gladni maškaroni.  Pritužba glasi – sve grupe  koje su na paštu i fažol došle  poslije 18 sati ostale su praznog pijata i trbuha.


Obećanu  porciju dobili nisu, a po nju  nisu mogli doći ranije jer su  bili u povorci. Kazavši kako  nije stvar u novcu, nego u  principu, spomenusmo  »slučaj pašte i fažola«, uz  molbu – druge godine neka  na kuhinji piše »pun pijat  svima, a ne samo nekima«. 


Čitavu riječku karnevalsku  priču ispričanu 2011. godine  ocijenit ćemo s visokom ocjenom, jer devet tjedana koliko je karneval trajao u riječkom prigradu i nekoliko  tjedana manje u gradu, dug  je period koji je trebalo sadržajno ispuniti. Organizatori  su dali sve od sebe da to  i učine. Riječkom prstenu  još slijedi paljenje onog ili  one koja je kriva i za paštu i  fažol, i za sve druge nedaće  koje su nas pratile, a nakon  Čiste srijede, maske o klin i  do druge godine kako tko  zna i umije.