Porođajne muke

Marišćina radi, radi – pa stane: Centar za gospodarenje otpadom u prvom mjesecu nije radio osam dana

Andrej Petrak

Foto Sergej Drechsler

Foto Sergej Drechsler

Ipak, u Ekoplusu su optimistični: tehničari su u utorak popravljali dizalicu i očekuje se da će Centar ponovo proraditi ovih dana, te da se »riječki otpad« neće opet morati odvoziti u Kutinu



Porođajne muke Centra za gospodarenje otpadom Marišćina, u kojem će se ubuduće obrađivati sav otpad u Primorsko-goranskoj županiji, nakon prvih mjesec dana rada i obrade smeća s područja Rijeke, njezinog prstena i Liburnije još nisu u potpunosti riješene. U tih 30 dana, centar nije radio njih osam. Problem se vuče od prošlog četvrtka, kada je s radom prestala dizalica koja u ulaznoj hali prebacuje miješani otpad, iskrcan iz smetlarskih kamiona.



Početnim problemima i mukama Centra za gospodarenje otpadom na Marišćini nisu iznenađeni u Kriznom eko stožeru Marišćina, udruzi iz koje godinama upozoravaju da je problem gospodarenja otpadom trebao biti riješen odvajanjem i kompostiranjem, bez potrebe za otvaranjem ovako velikih pogona.


– Ostvaruje se sve ono na što smo upozoravali, a to je da je riječ o preskupom i megalomanskom centru, koji neće riješiti problem kako spada. Pogon, vidimo, ne funkcionira, a Čistoća i dalje troši novac kako bi riječko smeće odlagala u Kutini. Koliko smo mogli saznati, čak ni ljudi koji rade na Marišćini ne znaju točno kako upravljati tim pogonom. Problem je i plasman goriva RDF-a, što se treba plaćati i koštat će značajne novce. Čeka se i s otvaranjem pristupne ceste. Za nas mještane najvažnije je da, ako pogon kad tad i profunkcionira, da se odande ne širi smrad, kao što je to još uvijek slučaj s obližnjom »nultom fazom« Marišćine. Ako s Marišćine i dalje bude smrdilo, sigurno ćemo se dići na noge, rekao je predsjednik Kriznog eko stožera Marišćina Josip Begonja.





Garantni rok teče


Kapacitet te ulazne jame tijekom šest dana je popunjen, pa je Komunalno društvo Čistoća ponovo nakratko bila prisiljena riječki otpad, nakon pretovara na obližnjoj lokaciji »nulte faze« Marišćine, šleperima slati za deponij u Kutini, na što se dnevno troši na desetke tisuća kuna. Ipak, u Ekoplusu su optimistični: tehničari su u utorak popravljali dizalicu i očekuje se da će Centar ponovo proraditi ovih dana. Iz impresivne gomile smeća u hali, s više mjesta, u maglici, izlazi nakupljeni metan. Slika na oko nije baš lijepa, ali u Ekoplusu uvjeravaju da je stanje redovno i da će taj otpad uskoro u obradu.


– Pogon je u važećem garantnom periodu i obveza je izvođača, grčkog Helectora, da se svi problemi saniraju, a suradnja s njima je na zavidnoj razini. Protekla su tri mjeseca od njih šest za koliko Helector ima obvezu riješiti uočene nedostatke. Uvjereni smo da će se ovi početni problemi razriješiti. Cilj nam je u sljedeća dva do tri mjeseca početi raditi u punom pogonu i opsegu, objašnjava direktor Ekoplusa Josip Dedić.


Na Marišćini je zasad zaposleno tridesetak radnika, a sljedećih dana ondje iz centra Rijeke seli i cijela uprava ovog poduzeća, u vlasništvu Županije, Grada Rijeke, Općine Viškovo i KD Čistoće. U MBO pogonu, za mehaničko-biološku obradu, još nije odrađen puni ciklus obrade otpada. Trenutno se dovršava biološki dio procesa, nakon mljevenja miješanog otpada, a očekuje se da će za pet do šest dana krenuti i mehanički dio, gdje će se određene sirovine izdvojiti, a ostatak otpada preraditi u gorivo iz otpada, u obliku svojevrsnih briketa, takozvani RDF. No, ugovor za plasman spomenutog RDF goriva već je potpisan. S Holcimom je dogovoreno zbrinjavanje 60 tisuća tona RDF-a.


Foto S. Drechsler


Foto S. Drechsler



Za dogovorenu tonažu Ekoplus plaća samo transport, ne i zbrinjavanje, ali direktor Josip Dedić priznaje da bi uvjeti ugovora mogli biti i bolji.


Pretovarne stanice


– Uvjeti ugovora stvaraju nam dodatne troškove. Za zbrinjavanje RDF-a u Koromačnom plaćat ćemo oko 30 eura po toni. No, otvaraju nam se nova tržišta i kupci pa ćemo vidjeti koliko će nas plasman RDF-a koštati u budućnosti. Nadamo se jeftinijoj pogodbi, rekao je Dedić.


Ukupni troškovi CGO Marišćina, kapacitiranog na obradu 100.000 tona godišnje, dodaje Dedić, i dalje su na razini od oko 60 do 70 eura po toni, što uključuje obradu otpada, transport RDF-a te prijevoz komunalnog otpada s pretovarnih stanica koje će biti izgrađene u Primorsko-goranskoj županiji. Od spomenutih pretovarnih stanica, prva je za rad spremna ona u Novom Vinodolskom, koja pokriva područje tog grada i susjedne Crikvenice.


– Očekujemo da ćemo za desetak dana biti spremni za prihvat otpada s crikveničkog i novovinodolskog područja, kaže direktor Ekoplusa.


Tada će u rad konačno krenuti i osam šlepera Ekoplusa, kupljenih europskim novcima, upravo za tu svrhu, i parkiranih već duže vremena na Marišćini. Naime, pojašnjavaju u ovoj tvrtki, zbog uvjeta dobivanja sredstava EU-a, moraju se namjenski koristiti samo za prijevoz otpada s pretovarnih stanica.


Privremena dozvola


U međuvremenu, u Ekoplusu se nadaju riješiti i pitanje dozvola za rad. Izdana je samo privremena dozvola, jer još uvijek nisu riješeni procesi izvlaštenja zemljišta, na kojem je centar izgrađen, od privatnih vlasnika. Premda se u početku govorilo da će ta privremena dozvola vrijediti samo do 8. ožujka, direktor Ekoplusa sad kaže da bi trebala vrijediti do sredine ožujka. Naime, računa se vrijeme otkad je dozvola zaprimljena. Trajno rješenje našlo bi se u izmjenama Zakona o gradnji, kojom bi ta privremena dozvola postala trajno važećom, sve dok se procesi izvlaštenja ne dovrše.


Foto S. Drechsler


Foto S. Drechsler



– Izmjene zakona prošle su Vladu i imamo informacije da bi trebale biti upućene Saboru u hitnu proceduru. Očekujemo da bi novi zakon mogao biti usvojen na vrijeme kako bi dobili dozvolu za daljnji rad. Svu potrebnu dokumentaciju već pripremamo, kako bi zakonske izmjene dočekali spremni, kaže Josip Dedić.


Najavljuje da bi uskoro pokušali održati sastanak s vlasnicima zemljišta kako bi pokušali dogovorno riješiti sporove, koji traju već više od desetljeća, a Ministarstvo pravosuđa već je tri puta odluku riječkog Ureda državne uprave vraćalo na početak, prihvaćajući argumente koje su u žalbama iznosili vlasnici.


– Pokušat ćemo još jednom testirati mogućnost dogovora s vlasnicima, s obzirom na to da i s naše i njihove strane postoji volja da se ovi procesi konačno okončaju. Većina njih je za mogućnost dogovora koji bi zadovoljio obje strane, a mi kao javno poduzeće moramo paziti na cijenu koja je realna za takvo zemljište, najavljuje direktor Ekoplusa.