Kako  službene zabrane često nisu dovoljne da virtualni svijet ograniče od prodiranja u onaj stvarni najbolje pokazuje primjer Južne Koreje. Naime, iako igra tamo, zbog popriličnih restrikcija u korištenju njihovi mapi,  još nije puštena u promet na nekim područjima uz granicu sa Sjevernom Korejom, poput gradića Sokchoa greškom ju je  moguće igrati. Tako u potrazi za Pokémonima puni autobusi Koreanaca iz njihovog glavnog grada Seula svakodnevno putuju za pogranični Sokcho, a stvari još bizarnijima čini činjenica kako se radi o granici dviju zemalja koje su još od 1950. tehnički u ratu.

Da je Pokémon manija stvarna jasno je svakome tko je u večernjim satima prošao pokraj nekog od aktivnih Pokéstop mjesta poput onog ispred riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca gdje se svake večeri u periodu između 22 i 03 sata okuplja i do sedamdesetak lovaca na ta virtualna stvorenja.

Naime, Pokestopovima se nazivaju lokacije na kojima sudionici igre, koji kroz ekran svog pametnog telefona Pokémone mogu vidjeti u stvarnom svijetu, pronalaze najveći broj divljih Pokémona, te Pokémon lopti i mamaca potrebnih za njihovo sakupljanje. To su obično javna mjesta, lokacije poput gradskih parkova i kulturnih spomenika preuzeta i prenamijenjena iz nešto starije igrice Ingress, također kreirane u Nianticu.

Francuz  u  Rijeci

Osim PokeStopova za igrače su bitne i lokacije tzv. Poké vježbališta na kojima se nakon što u igrici prijeđu petu razinu mogu boriti unutar crvenog, žutog ili plavog tima, a sve kako bi to pojedino vježbalište i osvojili.

– S igrom sam započeo prije samo tjedan dana. Krenuo sam iz ničega i u međuvremenu se, iako sam već navršio 50 godina, zarazio Pokémonima do te mjere da sam tražeći ih dosad prešao preko 100 kilometara, kazao nam je Dražen Senkić, jedan od sakupljača Pokémona kojeg smo unatoč lošem vremenu zatekli u parku ispred HNK.

Budući da se radi o globalnom fenomenu ne iznenađuje ni veliki broj turista koji gradom lutaju u potrazi za  Pokémonima.

Nicolas Fevillard na putovanje Europom krenuo je iz svoje rodne Francuske, a za kišnog je dana nedostatak turističke ponude u Rijeci odlučio zamijeniti lovom na  Pokémone.

– Prije dolaska ovdje posjetio sam München i Budimpeštu, ali prednost Rijeke u odnosu na njih dostupnost je besplatnog bežičnog interneta na više Pokéstop lokacija u gradu, kazao je Nicolas.

Amerikanci odmakli

–Budući da je u SAD-u aplikacija puštena u promet još početkom srpnja, desetak dana ranije nego u Europi, oni su do sada imali prilike sakupiti veću količinu snažnijih Pokémona. Nedavno se tako dogodilo da je grupica američkih turista kao iz šale osvojila sva vježbališta u Opatiji, a nitko od lokalaca nije ih uspio pobijediti. Na kraju su ih morali zamoliti da im vježbališta prepuste dobrovoljno jer drugačije ne bi mogli nastaviti s igrom, kazala je Martina Veršić, jedna od igračica potvrđujući kako i u svijetu Pokémona ima društvenih nejednakosti.

Osim velikih gradova čini se kako Pokémoni preferiraju memorijalna mjesta, crkve pa čak i groblja. Kontroverze je izazvalo njihovo pojavljivanje u Američkom memorijalnom muzeju holokausta u Washingtonu, a prema nekim informacijama Pokémon Go bilo je moguće zaigrati čak i na lokaciji na kojoj se je nekad nalazio koncentracijski logor Auschwitz. Niantic je kasnije uklonio Pokéstopove s mjesta koje je ocijenio osjetljivima, te omogućio vlasnicima da zatraže micanje Pokéstopova sa svog privatnog zemljišta.

Zbog velikog broja igrača, buke i korištenja javnog dobra protivno njegovoj namjeni od riječkih bi Pokémon lokacija kontroverznom mogli nazvati onu na gradskom groblju Kozala gdje se osim nekoliko Pokéstop mjesta nalazi i jedno vježbalište.

– Nedavno smo igrajući Pokémon Go u 2 u jutro stigli do gradskog groblja Kozala gdje ima dosta Pokémona. Budući da su vrata bila otključana ušli smo, te čak uspjeli osvojiti vježbalište. Ipak, unatoč tome što se je radilo o noći usred tjedna već je sat vremena nakon nas na groblje došao netko drugi i preoteo od nas vježbalište, kazala je Martina svjedočeći o učestalosti posjeta groblju Kozala u svako doba dana i noći.

Zamagljene granice stvarnosti

Aplikacija Pokemon Go otvorila je vrata te izazvala prelijevanje virtualnog u stvarni svijet zamaglivši pritom njihove granice. Iako je velik broj muzeja, crkava i vlasnika privatnih biznisa koji su preko noći postali Pokéstop mjestima na meti horde ljudi u potrazi za  virtualnim bićima zadovoljan iznenadnom posjećenošću, postavlja se pitanje što s onima koji nisu? Hoće li vlasništvo koje u stvarnom svijetu smatramo privatnim i u onom virtualnom moći ostati takvim? Potpuno je jasno kako nitko ne može staviti plakat u tuđe dvorište, ali do dileme dolazi ako je taj plakat vidljiv samo korisnicima određene aplikacije, a zapravo se kao hrpa podataka nalazi na nekom od internetskih servera. Iako je Niantic za sad privatnim posjedima omogućio isključivanje iz svoje igre, daljnjim razvojem aplikacija izmijenjene stvarnosti na takva će pitanja trebati dati konkretniji odgovor.

Zbog nejednakih šansi žalili su se i igrači iz ruralnih predjela tvrdeći kao je većina Pokémona, Pokéstop mjesta i vježbališta smještena u velikim gradovima. Niantic je reagirajući na to svojim korisnicima omogućio da Pokéstop mjesta zatraže sami, međutim ta je opcija nedugo zatim ipak ukinuta.

S donošenjem zakona koji reguliraju aplikacije izmijenjene stvarnosti prva je započela američka savezna država New York pred čijim su se Senatom našli prijedlozi zabrane registriranim seksualnim prijestupnicima da sudjeluju u igrama izmijenjene stvarnosti, te  zabrane postavljanja lokacija kao što su  Pokéstop mjesta u blizini njihovih kuća.

Korak dalje otišli su Iran koji je aplikaciju Pokémon Go i službeno zabranio, Kuwait koji ju je zabranio djelomično, Saudijska Arabija za koju je to oblik nedopuštenog kockanja, Izrael koji je njezino igranje iz razloga nacionalne sigurnosti zabranio u svojim vojnim bazama te Rusija koja je izrazila zabrinutosti i sumnje kako aplikaciju u prikupljanju podataka koriste američke obavještajne agencije.