RIJEKA Na platou podno DJ-eva balkona s mikrofonom u ruci izmjenjivali su se slavni gosti. Red pjesama i pozdrava. Imalo se što i slaviti. Nogometaši »Rijeke« prvi su put u povijesti osvojili naslov prvaka i za šampionsku feštu odabrali Phanas. Nije slučajno. U Phanasu su se slavili svi trijumfi novije povijesti riječkoga sporta. I baš nikad nije bilo iznimke. Nije ni sad. Uz jednu bitnu razliku. Jedno je mjesto u separeu preko puta ovaj put ostalo prazno. Frend nije došao. Umorio se. A sve bi dao da je te nedjelje mogao biti tamo. Ponestalo je snage… Nekoliko dana poslije bez pozdrava je otišao putem dobrih spominjanja.

Tomislava Puljića malo je tko oslovljavao imenom i prezimenom, samo rijetki su ga zvali Tomo ili Tomica, za sve nas on je bio i ostao Šuja ili Frend. Zašto Šuja? Zato što je kao dječarac, zabijajući golove na betonskom igralištu svoje osnovne škole na Kantridi, uzvikivao prezime nekad slavnoga centarfora »Vardara«, Dušana Šujice, pa je s vremenom i on postao Šujica. Sve dok nije odrastao pa je nadimak dobio uvećanicu. A Šujica postao Šuja. I ostao zauvijek.

Kultni separe 

Zašto Frend? Zato što je zarazio ljude unikatnim pozdravom »Ej, frendeee!«, uz neizostavne sudare šakama, onaj njegov poznati šeretski osmijeh i mangupski pogled ispod obrva.

U ugostiteljskim krugovima Šuja će ostati upamćen kao vlasnik kultnog riječkog okupljališta Phanasa, uz koji se godinama među našim sugrađanima vezala maksima da »nije bio vani onaj koji te večeri nije svratio do Phanasa«. Najprije u tandemu s Tonijem Martinezom, poslije u »osobnom aranžmanu«, ali uz svesrdnu podršku vjenčanoga kuma Marinka s kojim je svakodnevno dočekivao goste na »pijedestalu riječke svakodnevice« u tih nekoliko kvadrata uokolo separea do prolaza prema toaletu.

U tom čuvenom Šujinom separeu sjedili su hrvatski izbornici, šefovi Formule 1, treneri i prvotimci »Rijeke«, reprezentativci, slavni hrvatski olimpijci, ugledni odvjetnici, veliki glazbenici, glumci, novinari, menadžeri, imućni poduzetnici, ali i jednostavni ljudi »iz đira«, gradski mangupi i frajeri bez »počasnih titula« i akademskih statusa… I nitko od njih nikada nije mogao računati na povlašten položaj, u Šujinom su separeu svi bili ravnopravni i za sve su vrijedila ista, sasvim posebna pravila. Nestvarna onima koji nisu bili dio te priče.

U Šujinom su separeu za istim stolom sjedili policajci i lopovi, navijači »Rijeke« i »Hajduka«, SDP-ovci i HDZ-ovci, novinari i oni koje su »derali«, treneri i igrači istih momčadi, carinici i šverceri, liječnici i pacijenti… Tamo su se rađale neke vječne ljubavi, slavila rođenja sinova i kćeri, dogovarali milijunski poslovi i zvučni transferi, inaugurirali izbornici i treneri, »cimali« znani i neznani, slagale pobjedničke taktike i secirali taktički promašaji, slavile velike pobjede i oplakivali nesretni porazi. U Šujinom se separeu nikome nije podilazilo, ali ni prilazilo s figom u džepu, tamo se otvoreno hvalilo i kritiziralo, žučno raspravljalo i usuglašavalo konsenzusom… U svim sferama i područjima zainteresiranih strana. Šteta što smo daleko od Hollywooda, ćakula iz Šujina separea ne bi se postidjeli niti neki kultni milijunski televizijski show programi, jer.. Šuja je, vjerovali ili ne, znao biti u boljoj formi od Jaya Lena i Davida Lettermana…

Separe je još uvijek tamo. I neke fotografije za vječnu uspomenu. Ali…

Prazno mjesto 

Nikad više ništa neće biti isto bez Frenda. Sa Šujom je zauvijek otišao velik dio nezaboravnih dana. Dana koji su proživljeni u jednom dahu. Bez zadrške i ustezanja. Okvira i ograda. Slavit će se u našem i njegovom Phanasu nove pobjede Rijeke, dočekivati neki novi pobjednici, rađati neka nova prijateljstva, stasati neki novi riječki mangupi, ali… Jedno će mjesto u separeu zauvijek ostati prazno.

Uf, otišlo je malo predaleko. Ovo sad već zvuči patetično, a Šuja je bio sve, samo ne patetičan. I, budite sigurni, ako nas je jučer odnekud gledao na Kozali, vjerojatno se nije mogao načuditi tolikom »odazivu publike« pa je sasvim sigurno sebi u bradu u nevjerici rekao: »Ej, frende, ovo je pre-stra-šno…«.

Mirno spavaj, Frende…

Uspomene i tajne našeg separea čuvat ćemo zauvijek…