Kartulina z Mika (2)

MIK, Rijeka i broj 25: Mikovska karavana na riječki Korzo stiže 17. lipnja

Slavica Mrkić Modrić

arhiva NL

arhiva NL

U godini u kojoj su i Rijeka i MIK slavljenici, jer oboje obilježavaju 25. obljetnicu »ponovnog starta«, mikovci će na Korzu rodnom gradu podastrijeti dvadeset novih kompozicija. Bit će to njihov 36. susret, a svima je znano da je Rijeka od svih gradova domaćina Festivala najviše puta ugostila karavanu MIK-a, kao i da je MIK najviše puta finalno pjevao baš Rijeci



Festival Melodije Istre i Kvarnera od 15. do 23. lipnja gostovat će u šest gradova diljem Istre i Kvarnera.


Jedan od nastupa upriličit će i na šetnici Europske prijestolnice kulture 2020, odnosno za one neupoznate, ukoliko ih uopće ima – Mikovci će u nedjelju, 17. lipnja, pjevati, plesati i svirati na riječkom Korzu. Bit će to 36. susret MIK-a i rodnog mu grada, i to u godini, u kojoj su i Rijeka i MIK slavljenici.


Oboje obilježavaju 25. obljetnicu »ponovnog starta«. Naime, MIK je nakon šest godina pauze, 1993. godine ponovo upalio motore i krenuo na put iz matične luke Rijeke, grada koji je iste godine u novom administrativnom ustroju RH postao jedinica lokalne samouprave.





Jedan od onih Mikovaca koji pamti i »stari« i »novi« MIK je Ivan Nino Načinović, pjevač, dirigent, kompozitor, vođa dvije klape i tri zbora. Ma, i još puno toga, ali ne stane u ovaj okvirić. Nino je 1985. godine na MIK-u pjevao duet s Angelom Tarticchiom, 1993. na prvom »obnovljenom MIK-u« s Jozefinom snimio sve back vokale u studiju, a na festivalu bio dio pratećih vokala. Dvije godine kasnije, 1995. s Džoom Maračićem Makijem otpjevao je »grobničku himnu«, odnosno kompoziciju »Tu je jubav moja«, ali i bio voditelj Ženske klape Luka koja je s Radojkom Šverko otpjevala svevremensku pjesmu »Va dihe mora«.


– Volim MIK, i radujem se ovogodišnjem na kojeg idem sa Ženskom klapom Hreljin i Klapom Tić iz Triblja. Što se tiče pjesme »Tu je jubav moja« koju svi već smatraju narodnom i zovu je »Kad ja obajden svoju Grobnišćinu«, ona na Festivalu nije bila dobro plasirana. Prodisala je punim plućima tek desetak godina kasnije – kazao je Nino i dodao da se svi sjećaju tog dueta iz 1995. jer je Džo bio odjeven kao kauboj, a Nino u odijelu.


– A da, sve zato što je Džo drito s aerodroma došao na binu – sa smijehom će Nino.



I dobila, i izgubila


U tih četvrt stoljeća čak osamnaest godina na čelu grada na Rječini nalazi se Vojko Obersnel. Zamolivši ga da rekapitulira proteklih četvrt stoljeća šjor Obersnel je rekao:


– Rijeka je u tom periodu puno dobila, ali i puno izgubila. Primjerice, do 1993. godine i nove administrativne podjele, ondašnja Općina Rijeka prostirala se na više od 500 kvadratnih kilometara, a nakon nje 44, no s vremenom Rijeka se prilagodila novom ustroju i nastavila svojim putem. Veseli me sve učinjeno, a učinili smo mnogo – podigli smo standard komunalne infrastrukture, izgradili sportske objekte koji su gradu nedostajali, oživjeli Stari grad i još mnogo toga oku vidljivog, i nevidljivog, no najviše me raduje izgradnja Kampusa, sveučilišnog »grada« jer na mladosti i znanju sve počiva.


Veliki poticaj u daljnjem razvoju Rijeci daje i titula Europske prijestolnice kulture 2020. Prvi čovjek Rijeke ističe da je ta titula i realizacija samog projekta za Rijeku i velika prilika, i veliki izazov. Pripreme za 2020. su zahuktale, a ono na što gradonačelnik skreće pažnju je razvoj kreativnih industrija.


– Rijeka već duže vrijeme ima Start-up inkubator koji izvrsno funkcionira i mnogim mladima je odskočna daska za pronalazak radnog mjesta i osnivanje vlastitih tvrtki. Tragom toga razvija se i dio RiHuba, sastavnice EPK-a projekta. Potencijal Rijeke na području kreativnih industrija – dizajna, arhitekture, filma, izdavaštva i sličnog – izuzetno je velik.


Govoreći o MIK-u, Obersnel je istaknuo veliku zaslugu Festivala u očuvanju kako jezične, tako i glazbene tradicije ovog kraja, te izrazio zadovoljstvo što će ovolipanjska mikovska večer zapravo staviti točku na »i« proslavi Svetog Vida, zaštitnika grada na Rječini.



Onaj kojem se nitko, ali baš nitko iz karavane MIK-a koji mora izaći na pozornicu ne želi zamjeriti je Robert Kozjak. Festivalski vizažist s punih 25 godina mikovskog staža. Robi priznaje da je njegovoj ekipi i njemu podosta stresno na finalnoj večeri jer sve mora biti brzo i izvrsno.


– Srećom Festival traje više dana, a priprema je pola obavljenog posla pa sve uvijek bude baš onako kako treba biti. Cilj nam je da interpreti izađu zadovoljni ispod našeg kista, da mi budemo zadovoljni s učinjenim, a u konačnici i da sve to skupa super izgleda na pozornici. Dragi su ti mikovci, nimalo zahtjevni i otvoreni za sve nove ideje. Ono što me veseli u izdanju MIK-a koje je pred nama su nova lica. Zašto? Svako novo lice nama je izazov, baš kao što mi je davne 1994. godine bio izazov pronaći puder koji najbolje paše tenu Marija Lipovšeka Battifiace – prisjeća se Robi.



Neodoljiva


Tako zbori prvi čovjek Rijeke, a Rijeka? E, ona po svom, kao i uvijek. Već odavno okarakterizirana kao drugačija, kao luka različitosti nastavlja svoj trend, svoj put, ne mareći što će drugi reći ili misliti. Koliko drži do svog mišljenja, drži i do svog izgleda, stoga nikakvo čudo što iz godine u godinu raste broj onih koji joj iz cijelog svijeta dolaze. Je li razlog tome riječka voda i ona priča tko je se jednom napije uvijek se Rijeci vraća ili su razlog brojne manifestacije kojima Rijeka ponajprije zabavlja sebe, a onda i svih oko sebe? Ima nešto i u legendi, ali još više u trudu i zalaganju svih onih koji organiziraju manifestacije kao što su Riječki karneval, Fiumanka, razna sportska, glazbena i ina zbivanja u koja se uključuje cijeli grad.


Jedno od takvih bile su i viteške igre nedavno upriličene na Trsatskoj gradini, čime je skrenuta pozornost na taj povijesni biser grada na Rječini. O oživljavanju Frankopanske utvrde, o Trsatskoj gradini koja je za prošli advent zasjala s tisućama svjetala, kao i ostalih dijelova grada, porazgovarali smo s Petrom Škarpom, direktorom TZ Grada Rijeke.


– Za sve one koji dođu u Rijeku Trsatska gradina i Trsatsko svetište nezaobilazni su dio rute razgleda grada. Trsat živi nekim svojim specifičnim životom koji s jedne strane nudi smiraj, a z druge zabavu. Nudi sve zanimljivije zabavne programe, među kojima ćemo spomenuti nedavno upriličene Viteške igre na Gradini, ali se i prisjetiti prošlog adventa kad je Gradina zabljesnula osvijetljena s tisućama lampica. Dolazi ljeto i još bogatiji sadržaji na spomenutim lokacijama, ali i ugodne večeri na nekoj od brojnih terasa trsatskih kafića i restorana. Sve u svemu, Trsat, baš kao i Stari grad, postali su mjesta koja nude puno toga, a samim time su i nezaobilazna kako za Riječane, tako i za one koji Rijeci dolaze u turistički posjet.


A da takvih ima, govore i brojke. Iste kažu da Rijeka bilježi sve bolje turističke rezultate, da je ostvarila 50 tisuća noćenja u prva tri mjeseca ove godine, što je u odnosu na lanjsku prebačaj od 28 posto, te da su najave turističkih dolazaka više nego optimistične.


Sve u svemu, čeka nas još jedno bogato kulturno riječko ljeto, u kojem su si MIK, Mikovci i svi skloni domaćem izričaju našli svoju noć – 17. lipnja, Korzo, pa nek bude i k letu!