RIJEKA  Tribina »Zašto se ne vraćamo?« održana je u »Molekuli« u organizaciji Drugog mora. Statistički podatak koji pokazuje da Rijeka godišnje gubi 1.000 stanovnika, bio je poticaj za pitanje zašto se Riječani koji su otišli iz grada u njega najčešće više ne vraćaju. Kako je pojasnio Davor Mišković, spomenutih 1.000 stanovnika godišnje odnosi se zajedno na negativan priraštaj i odlaske, a nastavi li Rijeka gubiti stanovništvo u tom ritmu uskoro bi se mogla svesti na veličinu grada kakav je bio prije pedesetak godina. 

   Među onima koji odlaze nalaze se i umjetnici, kulturnjaci, organizatori i teoretičari koji danas čine važan dio kulturnog sustava Hrvatske, pa i drugih država, ali ne žive i što je još važnije – ne rade u Rijeci. Neki od njih bili su gosti tribine, a u uvodu Davor Mišković ukazao je da razlozi migracija mogu biti različiti – od ekonomske dimenzije, odnosno mogućnosti zapošljavanja i ostvarenja životnih ambicija u drugim sredinama, do privatnih razloga. Ono što je zajedničko sudionicima tribine je to da je većina njih iz Rijeke otišla na studij u Zagreb ili Ljubljanu, te su nakon toga ondje ostali živjeti i djelovati. 

  Veze s Rijekom

Filmski redatelj Igor Bezinović, inače sociolog po struci, objasnio je da je otišao iz Rijeke zato što u tom gradu ne postoje studiji sociologije i filmske režije. Osim toga, i društvena mreža vezana uz film mnogo je bogatija u Zagrebu. Slična je i priča Marka Šantića, koji je zbog studija filmske režije otišao u Ljubljanu. U Sloveniji se profesionalno ostvario i poznati kazališni umjetnik Janez Janša (Emil Hrvatin), koji je kazao da nije vidio mogućnost da svoju profesiju realizira u Rijeci. 

   – Veza s Rijekom ipak se obnovila zahvaljujući suradnji s Drugim morem i našim zajedničkim projektima. Stvari se mogu dogoditi preko takvih interesnih povezivanja, dok u institucionalne puteve ne vjerujem. Pozvali su me u dva navrata iz HNK Ivana pl. Zajca, ali na kraju nije došlo do suradnje jer nije postojao kontekst za moj rad. Kada postanete međunarodno prisutni, onda zapravo više i nemate neku bazu i vezanost uz određeni identitet. Više niste negdje usidreni, ali možete pojačati frekvencije prema svome gradu – osvrnuo se Janša. 

   Filmska redateljica Morana Komljenović kazala je da pokušava održavati most između Rijeke i Zagreba. Teme njenih dokumentarnih filmova često su vezane uz Rijeku, ali su produkcijski uvjeti ipak bolji u Zagrebu. 

Riječke posebnosti

Riječanin Marin Blažević, koji danas radi na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, u Zagreb je otišao također zbog studiranja i tamo ostao, radeći najprije u zagrebačkom dopisništvu Novog lista. Slično kao i Janša, s Rijekom je iznova uspostavio kontakt zahvaljujući suradnji s Drugim morem. 

   – Što više radim u inozemstvu i što više širim međunarodnu mrežu, svojim izvornim okruženjem više doživljavam Rijeku, a ne Zagreb. Dok mi Rijeka postaje sve zanimljivija zbog prostora koji otvara nezavisna kultura, Zagreb mi je nekako postao usputna stanica. Sada bi mi bilo intrigantno nešto ostvariti u Rijeci. Osvrnemo li se na riječku situaciju, mislim da bismo trebali prepoznati ono što Rijeka ima, a ne ono što nema. Tako, na primjer, jedino još u riječkom Novom listu izlazi tjedni kulturni prilog, a za razliku od ostalih HNK-ova u HNK Ivana pl. Zajca povremeno se ipak dogode iskoraci u suvremenije kazališne estetike. Riječka posebnost je i filozofska škola Nenada Miščevića, a recimo Slaven Tolj postao je ravnatelj MMSU-a. Treba spomenuti i nezavisnu scenu i primjerice festival »Zoom« – istaknuo je Blažević. 

  Mogućnosti suradnje

Sanja Burlović u Zagreb je otišla zbog studija, gdje danas djeluje u udruzi Attack. Ona je kazala da je u Zagrebu nezavisna glazbena i klupska scena razvijenija nego u Rijeci, u kojoj postoji i problem publike koja dovoljno ne podržava scenu. Riječanka Vjera Matković djeluje u Hulahopu i izvršna je producentica Animafesta u Zagrebu, a s obzirom da je još od vremena studiranja u Zagrebu, izgubila je kontakt s riječkom kulturnom scenom, no razmišlja o mogućnostima suradnje. 

   Na riječkoj sceni nekad je djelovao Aleks Katunar, animator i 3D umjetnik, danas freelancer u Ljubljani. 

  U raspravu se uključio i Marin Lukanović, otvarajući kao potencijalno zanimljivu temu zašto su neki došli u Rijeku i ovdje odlučili ostati, a iz publike se čulo i interesantno zapažanje da bi jednu tribinu trebalo posvetiti onima koji nisu otišli iz Rijeke nego – ostali u njoj i zašto? Zaključak je tribine da su oni koji su otišli iz Rijeke, a danas su uspješni u svojim područjima djelovanja, veliki kapacitet našega grada koji bi na neki način trebalo iskoristiti. Važno je i prepoznati ono po čemu je Rijeka posebna, pa na neki način i ekscesna, i na tome raditi. Bitno je i ulaganje u ljude i njihove potencijale, a ne samo u zgrade – istaknuto je.