"Ubojstvo umjetnika" na riječkom Korzu

ednostavnom simbolikom Senka Baruška i Gordana Svetopetrić još su jednom skrenule pažnju na nezavidan status i marginalizaciju plesa i plesnih umjetnika u Hrvatskoj

RIJEKA U povodu Međunarodnog dana plesa, što se obilježava 29. travnja, Dani samostalnih plesnih autora i Plesni art laboratorij priredili su dva programa.

Na riječkom Korzu, ispred Radija Rijeke, samostalne plesne autorice Senka Baruška i Gordana Svetopetrić izvele su performans znakovita naslova »Ubojstvo umjetnika«.

Točno u podne one su odjevene u »radnu odjeću« stigle na Korzo s dva crna kubusa, iz kojih su počele vaditi razne predmete vezane uz život plesača i plesnu umjetnost. Izvođačice su u tišini na tlu poslagale fotografije s motivima plesača, programe plesnih predstava, novinske članke, CD-ove i DVD-ove, specijalnu obuću za ples, kazetofon iz kojega nije dopirala glazba, a ono što publika inače nema prilike vidjeti su tablete protiv bolova i mast za hlađenje mišića te druge stvari koje se znaju naći u torbi plesnih umjetnika.

Na predmete raspoređene po riječkoj šetnici Baruška i Svetopetrić stavile su kamene oblutke, po kojima su hodale, kao u nekoj vrsti pokore. Na crne kubuse zatim su montirale željezne konstrukcije, koje su poslužile kao raspela za umjetnike. Jednostavnom simbolikom Senka Baruška i Gordana Svetopetrić još su jednom skrenule pažnju na nezavidan status i marginalizaciju plesa i plesnih umjetnika u Hrvatskoj.

Drugi program pod nazivom »Ples iznutra« najavio je Žak Valenta. Riječ je o seriji vikend sessiona za profesionalne plesne umjetnike u HKD-u na Sušaku. Rad se bazira na metodi »Feldenkrais« sa svrhom profesionalnog usavršavanja etabliranih plesnih umjetnika.

Ove godine međunarodnu poruku za Dan plesa sročio je koreograf  Sidi Larbi Cherkaoui, koji poručuje: »Slavite beskonačnu koreografiju života«.

– Kroz vrijeme, kroz razdoblja, umjetnost je ono što uglavnom opstaje. Umjetnost je, čini se, sve što čovječanstvo ostavlja svojim nasljednicima – bilo da se radi o zgradama, knjigama, slikama ili glazbi. Ili pokretu i plesu. U tom smislu, ples shvaćam kao najaktualniju i najsuvremeniju povijesnu lekciju, budući da je u stalnoj vezi sa svojom najnedavnijom prošlosti i može se događati samo u sadašnjosti. Ples također, na određeni način, ne priznaje granice onako kako to čine druge umjetosti… Vjerujem da ples može biti jedan od najpoštenijih oblika izražavanja koji trebamo njegovati, jer dok ljudi plešu, bez obzira radi li se o baletu, o hip-hop borbama, eksperimentalnoj izvedbi suvremenog plesa, ili jednostavno o plesu u diskoteci, oni se prepuštaju i rijetko se pojavljuje laž i nošenje maski. Ljudi se stalno odražavaju jedni u drugima, ali kada plešu ono što možda odražavaju ponajviše jest trenutak poštenja – navodi se u poruci koju je s francuskoga prevela Katja Šimunić.

Autorica hrvatske poruke je Irena Milovan, bivša balerina i međunarodno priznata baletna pedagoginja. Njena poruka glasi: »Ples je život. Plešimo, plešimo, plešimo, za spas duše i tijela!«.

"Ubojstvo umjetnika" na riječkom Korzu

Lidlova super ponuda