Feljton

Petar Ćućo Grabovac: Rijeka (6): Strast za sportom

Portal Novilist.hr

Leteći rukometaš Bruno Sirotić na igralištu u Ciottinoj (ex Ulica Đure Đakovića)

Leteći rukometaš Bruno Sirotić na igralištu u Ciottinoj (ex Ulica Đure Đakovića)



Sport je jedan od najčešćih i najdražih motiva Petra Grabovca, koji je svjedočio najvećim uspjesima riječkih sportaša nakon Drugog svjetskog rata. Grabovčeva foto arhiva ujedno je i kronologija gradnje sportskih objekata u gradu jer početkom pedesetih Rijeka nije imala ni bazena, ni igrališta za rukomet, niti jedne sportske dvorane, a stadion na Kantridi imao je samo jednu tribinu, današnju »centralnu« i nije imao travnjak.


   Sve to nije spriječilo Riječane da u velikom broju, njih tada rekordnih 17.000, dođu na Kantridu 13. srpnja 1958. godine proslaviti odlučujuću pobjedu nad kruševačkim »Napretkom« od 6:2. Ulazak »Rijeke« u Prvu ligu navijači su proslavili ulaskom u teren da bi trenera i igrače na ramenima iznijeli s terena do svlačionice. Prizor je, već pogađate, snimio Petar Grabovac bez kojeg je malo koja utakmica na Kantridi mogla početi. 


   Njegove fotografije otkrivaju i misterij kako se na stadionu bez tribina okupilo 17.000 gledatelja. Jednostavno, natiskali su se na stajanju, a brojni su utakmicu gledali sa stijena i okolnih stabala kao ptice. 




   Grabovac je zabilježio i prvo »Rijekino« osvajanje Kupa Jugoslavije kada je u svibnju 1978. prvi puta u povijesti organiziran velebni doček igrača ispred Bonavije, a i nezaboravnu »Rijeku« Joška Skoblara koja je sredinom 80-ih u Kupu UEFA-e pobijedila na Kantridi slavni madridski »Real« (3:1). 


  Vaterpolisti svjetske klase

Peru Radakovića, prerano preminulog igrača Rijeke i strijelca pobjedničkog gola na utakmici SP-a u nogometu Jugoslavija – SR Njemačka (1:0) koji je reprezentaciju bivše države odveo u polufinale Svjetskog prvenstva u Čileu, mlađi naraštaji pamte po golemom grafitu na Kantridi. Stariji znaju da je grafit nastao na temelju odlične fotografije Petra Grabovca. 


   Pedesetih godina riječki plivači i vaterpolisti trenirali su na ušću Rječine, točnije na tadašnjem Gradskom kupalištu. Velemajstori riječkog vaterpola i tada su bili velemajstori svjetskog vaterpola – vratar Zdravko-Ćiro Kovačić i igrač Ivica-Jobo Curtini, srebrni s Olimpijade u Helsinkiju 1952. u to su vrijeme najbolji igrači svijeta mada su trenirali samo u moru, neovisno o jugu i buri. 


   Pa opet, te su vaterpolo utakmice odigravane u moru bile spektakularne, a pratilo ih je po nekoliko tisuća gledatelja. Kako je to izgledalo svjedoče opet Grabovčeve fotografije koje nas vode od Gradskog kupališta i plivališta na Delti, preko improviziranog igrališta na Grčevu gdje je publika susrete pratila iz brodica, do prvog zatvorenog 25-metarskog bazena na Školjiću gdje bi se na jedvite jade natiskalo tristotinjak gledatelja. 


   »Primorjaši« se naposlijetku sele na Kantridu gdje je 1972. izgrađen prvi otvoreni olimpijski bazen koji je najavio novu eru uspjeha plivača i vaterpolista.   

Ironija sudbine


Jedno od najvažnijih sportskih natjecanja u drugom dijelu 20. stoljeća bile su utrke motociklista. Vozilo se i na kružnoj stazi oko Trsata, ali događaj godine bila bi utrka za Svjetsko prvenstvo na čuvenoj stazi u Preluku gdje je redovno vozio i Giacomo Agostini, tada bez sumnje najslavniji svjetski motociklist. Najbolji vozači svijeta, buka motora, svjetski jet set, ljepotice i publika iz cijele Europe pohodili su Rijeku i kada su utrke zbog sigurnosnih razloga preseljene na Grobnik. 


   Jedna od najspektakularnijih fotografija Petra Grabovca nastala je na rukometnoj utakmici u današnjoj Ciottinoj ulici, a prikazuje Bruna Sirotića iz Umaga u besprijekornom letu trenutak prije no što će uputiti udarac na gol, i vjerojatno bolno prizemljiti na tlo. 


   Nema sporta čiji protagonisti nisu arhivirani u brojnim Grabovčevim negativima, ali za kraj podsjetimo i na jednu ironiju sudbine. 


   Sport i crna kronika, snimke srušenog Tupoljeva i palog motociklista na Grobniku proslavile su Grabovca, a ironija je sudbine da je i sam na zalazu karijere zbog (ne)sportskog događaja dospio na stranice crne kronike. Snimajući 1988. tko zna koji po redu jadranski derbi između »Rijeke« i »Hajduka« na prepunoj Kantridi našao se na tartan stazi između zaraćenih riječkih i splitskih navijača, pokušavajući napraviti što bolju fotografiju. Nažalost, u nabacivanju navijača bakljama jedan je neoprezni navijač ispalio signalnu raketu koja se odbila od atletske staze i pogodila Grabovca u bradu. Zahvaljući brzoj liječničkoj intervenciji spašen mu je život, ali su ostale neizbrisive posljedice. 


  SUTRA: Matična kuća Novi list