Feljton

Petar Ćućo Grabovac: Rijeka (5): Crna kronika u objektivu vrsnog kroničara

Portal Novilist.hr

Za radove objavljene u crnoj kronici – poput jezivog svjedočanstva o zrakoplovnoj tragediji na Krku 1971. godine – Grabovcu su dodijeljena najveća priznanja



Priroda je fotoreporterskog posla da snima i lijepe, ali i ružne događaje. U vrtlozima tog profesionalnog prokletstva Grabovac je uvijek ostajao priseban pa su mu upravo za radove objavljene u crnoj kronici dodijeljena najveća priznanja. 


  Za fotoreportažu o padu zrakoplova na Krku Grabovac je kao prvi fotoreporter u Hrvatskoj 1972. dobio nagradu »Zlatno pero« Hrvatskog novinarskog društva. Bila je to jedna od najvećih zrakoplovnih nesreća svih vremena na našim prostorima kada je u avionu Tupoljev TU-134A poginulo 78 ljudi, većinom engleskih turista, među kojima se našao i genijalni hrvatski pjesnik Josip Pupačić s obitelji. 


  To što je za pad aviona na Krku čuo u nedjelju oko 20 sati Grabovca nije spriječilo da tog 23. svibnja 1971. požuri do trajektnog pristaništa Črišnjeva i prvim trajektom se prebaci na Krk do kojeg još nije vodio most. Na zgarište je stigao dok je još iz srušenog aviona kuljao dim, a prizore strave opisao je sutradan novinar Novog lista Igor Violić. Ali više od riječi govorile su Grabovčeve fotografije, jezivo svjedočanstvo tragedije na Krku koju je dan kasnije samo iz Velike Britanije došlo popratiti 26 reportera.  

Arhiva puna nesreća


Usprkos vrlo strogom osiguranju mjesta tragedije i striktnoj zabrani fotografiranja, jedine fotografije s mjesta nesreće imao je samo Grabovac koji je kao i mnogo puta dotad, hladne glave, drsko zaobišao osiguranje, ispucao film, sakrio ga, pa u fotoaparat ubacio drugi koji su mu policajci oduzeli. 




  Lukavstvo vrijedno godišnje novinarske nagrade i objave u brojnim svjetskim listovima. 


  Grabovčeva arhiva puna je fotografija raznih nesreća – zračnih, cestovnih, željezničkih i pomorskih. 


  U lipnju 1974. snimio je tako jednu od najtežih prometnih nesreća prošlog stoljeća u okolici Rijeke. Autobus »Bova« s 37 nizozemskih putnika, vozačem i vodičem survao se u provaliju na dionici ceste Bakar – Bakarac pa je sedam putnika poginulo okovano u gomili željeza, plastike, gume i drveta, a još ih je 27 ozlijeđeno. 


  U kolekciji fotografija za koje bi i sam autor bio sretniji da ih nije morao snimati ima i nekoliko brodskih havarija. Tako je jednog zimskog dana 1966. godine tadašnji ponos trgovačke flote, brod »Sevojno« izgrađen u 3. maju zamalo stradao u Bakarskom zaljevu. Snažna bura pokidala je konope i umalo nasukala brod koji je uz pomoć remorkera spašen tek kada je vjetar popustio. Još spektakularniji je prizor nasukavanja broda »Srbija«, kojem se zbog političke korektnosti tih godina nije davao preveliki publicitet.  

Fotografije za Paris Match


Grabovac je u pola stoljeća ispratio i nebrojene sprovode. Impresivan je bio sprovod istarske legende Mate Balote 1963. godine na kojem se okupilo nekoliko tisuća ljudi, a vjerojatno najposjećeniji posljednji ispraćaj bio je onaj prerano preminule riječke nogometne zvijezde Pere Radakovića kojeg je na vječni počinak 2. studenoga 1966. na groblju Trsat ispratilo 15.000 ljudi.  

  Osim pada zrakoplova na Krku još je jedna tragedija obilježila karijeru Petra Grabovca. Nakon što su motociklističke utrke za Svjetsko prvenstvo preseljene s Preluka na Grobnik, Grabovac je na novom automotodromu snimio pad Michela Rougeriea, francuskog asa i bivšeg viceprvaka svijeta. Na utrci motocikala do 350 kubika voženoj 31. svibnja 1981. Rougerie je poginuo, a tom prilikom je Grabovac snimio cijeli niz fotografija pa je pad gotovo filmski precizno dokumentiran. Fotografije je, za tada vrlo velik novac, otkupio ugledni francuski tjednik Paris Match. 


  Francuzi su Grabovcu nudili i angažman u Parizu, ali kao što je ranije znao odbiti ponude za preseljenje u Zagreb ili Beograd, odbio je i poziv u grad svjetla. Rijeka mu je od kraja četrdesetih kada se prvi puta okupao na Pećinama postala dom i najdraži motiv, što je gradu nesvakidašnji kompliment kada ga prima od vrsnog fotoreportera. 


  Kao mali znak pažnje, za sve što je napravio za grad, Rijeka mu se odužila 1990. godine dodijelivši mu Nagradu grada Rijeke za životno djelo. 


 SUTRA: Strast za sportom