Fresku protegnutu duž cijelog svoda i dijela zidova kapele, smještene u bočnoj sjevernoj lađi bazilike, radio je slikar Tommaso Fantoni (1822. – 1892.), furlanski slikar, rezbar i pozlatar, školovan u Veneciji. Njegova djela sačuvana su u Italiji, Austriji i Sloveniji
RIJEKA U drevnom, više od sedam stoljeća starom Svetištu Majke Božje Trsatske, u kojem se obnova i održavanje odvijaju u kontinuitetu, u posljednje je vrijeme nekoliko novosti s područja povijesti umjetnosti. Prije svega, pod nadzorom stručnjaka Konzervatorskog odjela u Rijeci boja se unutrašnjost trsatske bazilike i njezini su zidovi i svodovi u dobrom dijelu već u novom ruhu i potpuno drugačiji no što ih pamtimo, nego što su bili posljednjih 50 godina. Još je važnije da je nedavno – zahvaljujući sondiranju učinjenom zbog bojanja – otkrivena velika slika protegnuta duž cijelog svoda i dijela zidova kapele sv. Ante Padovanskog, smještene u bočnoj sjevernoj lađi bazilike.
Ikonografija franjevaca
– Na zidnim plohama i svodu kapele Sv. Antuna pronađen je složeni fresco secco oslik. Riječ je o prikazu Bogorodice s Djetetom i svecima, te anđelima. Naslikan je u 19. stoljeću, a sudeći po natpisu radio ga je slikar Tommaso Fantoni (Gemona del Friuli 1822. – Slovenske Konjice 1892.), furlanski slikar, rezbar i pozlatar, školovan u Veneciji. Njegova djela su sačuvana u Italiji, Austriji, a najviše u Sloveniji gdje je proveo veći dio života. Na otvaranju ovih oslika na Trsatu radile su restauratorice Iva Prpić i Dubravka Uvodić Vinković. Sljedeći korak je njihova restauracija, kaže o tome lijepom trsatskom iznenađenju povjesničarka umjetnosti Gordana Sobota Matejčić, pročelnica Konzervatorskog odjela u Rijeci.Isto tako, objašnjava da su na tom osliku prikazani motivi vezani uz ikonografiju sv. Antuna i općenito ikonografiju franjevaca i trsatskog svetišta.
Tijekom posljednje tri godine restauriraju se i vrijedne inkunabule koje se čuvaju u sefu Biblioteke Trsatskog svetišta. Taj zahtjevan rad izvodi Velimir Mikac, restaurator iz Zagreba, a posao financira Ministarstvo kulture RH iz Programa zaštite pokretnih kulturnih dobara. Do sada je za taj rad – a restaurirano je 10 djela – izdvojeno 123 tisuće kuna, što nije malo budući da je godišnji fond sredstava spomenutog Programa, za čitavu Primorsko-goransku županiju, 400 tisuća kuna.
Kapela sv. Ante Padovanskog, kako piše vodič »Marijin Trsat – Svetište Blažene Djevice Marije i franjevački samostan«, autora dr. Marijana Bradanovića i dr. fra Emanuela Hoška, »pridodana je poput apside pobočnom brodu 1691. godine«, a podignuta iz zaklade Franje Frankulina, podkapetana bakarske luke i grobničkog kaštela. »Postojeći mramorni oltar postavljen je 1761. godine«, a »oltarna pala pripisana je Christophoru Tasci…«. Isti vodič tumači i sljedeće: »Natpis na nadgrobnoj ploči svjedoči nam da su u kripti ove kapele stoljećima pokapani trsatski franjevci pa se ovdje nalaze posmrtni ostaci obnovitelja Trsatskog svetišta i proširitelja samostana fra Franje Glavinića i trsatskog slikara fra Serafina Schoena«.
Obiteljski posao
– Crkva je bila bojana 1964. godine kada je u njoj postavljen križni put, djelo Ivana Režeka. Odabrana je bijela boja, a to je bilo u vrijeme gvardijana Ivana Kovača koji je u tom projektu surađivao s povjesničarkom umjetnosti Radmilom Matejčić. Ovo je jako posjećena crkva, i sada ju je već trebalo ponovo bojati. Angažirali smo GENC – Obrt za građevinarstvo i restauraciju iz Bednje koji se tim poslom bavi već više generacija te obitelji, kaže trsatski gvardijan fra Antun Jesenović objašnjavajući da je način na koji se sada uređuju zidovi i stropovi bazilike zapravo preslik – kopija nađenog oslika najvjerojatnije iz 1873. godine, kako o tome govore i neki zapisi. Isto tako, crkva je bojana i u sklopu velike obnove svetišta, o njegovoj 700. obljetnici, u sklopu obnove koja je počela 1989. godine u vrijeme gvardijana dr. fra Emanuela Hoška. Veliki posao obnove svetišta i samostana nastavio je i kraju priveo gvardijan fra Serafin Sabol, a zaključno je bilo upravo bojanje crkve točno prije dva desetljeća, 1994. godine.
– Na red je došla zaštita pokretne baštine trsatskog samostana i svetišta – inkunabula, crkvenih klupa, slika, najvrednijih primjeraka liturgijskih predmeta. Ministarstvo kulture RH financiralo je s 90 tisuća kuna restauraciju klupa za vjernike u trsatskoj crkvi koje su sada smještene na koru. Riječ je o baroknim klupama iz 18. stoljeća, vrlo lijepim, izrađenim od orahovog drveta. Zbog materijala u kojem su izrađene vrlo su raskošne, no u izvedbi su jednostavne i elegantne, mirnih linija, po svemu sudeći nastale su pred kraj 18. stoljeća. Po najvišim standardima restauratorske prakse restaurirala ih je riječka restauratorica Svjetlana Dokić radeći taj zahtjevan posao dvije godine, kaže Matejčić Sobota.
Voditelj radova u trsatskoj bazilici Zlatko Genc iz Obrta Genc kaže da su s radovima počeli sredinom siječnja, da će taj zahtjevan posao trajati do Uskrsa do kada će biti zaključen najveći dio posla, ali i vrlo kratko nakon Uskrsa kada će biti završeni neki detalji. Sobota Matejčić za ovakvo bojanje sakralnog prostora kaže da ovaj kolorit i ovakve bordure te imitacije mramora i kamena, predstavljaju uobičajenu lepezu ukrasa 19. stoljeća. Poručuje da kad nema naznaka da je ispod sačuvan izvorni sloj, da je sa konzervatorskog stajališta sasvim prihvatljivo– kao u ovom slučaju – faksimilski obnoviti, prvi sljedeći najsačuvaniji sloj, a to je ovaj iz 19. stoljeća koji sada ponovo boji zidove i stropove crkve.
