Odlazak kolege i prijatelja

Komemoracija za Vinka Peršića: Nije bilo te sile koja bi njega zaustavila

Ivana Kocijan

Foto Sergej Drechsler

Foto Sergej Drechsler

Ako bi osjetio pozitivnu energiju s druge strane, nema te sile koja bi ga zaustavila. On je išao čistog, otvorenog srca u svaki posao i to je poruka koja bi danas trebala ostati novinarima koji ostaju iza njega, rekao je Edi Prodan



RIJEKA U Redakciji Novog lista održana je komemoracija za našeg prijatelja i kolegu Vinka Peršića koji nas je napustio nakon teške bolesti. Vinko je bio jedinstven i nezamjenjiv, slažu se svi koji su ga poznavali. Slavica Bakić, v.d. glavne urednice Novog lista, Vinka je znala 13 godina.


– Kako je na Facebooku napisala kolegica Biljana Savić, svi mi posljednja se dva dana natječemo tko će o Vinku napisati bolji post, koga je Vinko više volio i tko je više volio njega. Vinka poznajem otkako sam došla u Novi list i, iskreno, ne sjećam se kada sam ga točno i kako upoznala, ali čini mi se da sam ga znala oduvijek. U ovom trenutku ne želim se nadmetati s vama koji ste Vinka poznavali više od mene, koji pamtite bezbrojne anegdote što se u Novom listu prepričavaju ne samo ovih dana kada se svi suočavamo s gotovo nezamislivom spoznajom da se zauvijek moramo oprostiti od »vječnog dječaka sa šiltericom«.


Nema te sile koja bi ga zaustavila


Točno je ono što je zapisala na Fejsu još jedna naša kolegica, Iva Vlašimsky: Vinko je otkrivao živote slavnih osoba, a o njemu se tako malo znalo. Tako je i otišao: nije dopustio da saznamo da i on može biti drugačije nego dobro raspoložen, nasmijan i pun života. Jedna od posljednjih poruka koje mi je poslao bila je da ga ne zaboravim staviti na listu suradnika Novog lista u ovoj godini. Dragi Vinko, ti ćeš uvijek biti na mojoj listi. Jer sve je manje ljudi koji s toliko ljubavi i strasti rade novinarski posao. Za tvoje ekskluzive, ma s kojeg svijeta dolazile, u tvojem Novom listu uvijek će biti rezervirano onoliko stranica koliko ti treba, rekla je Bakić.




Vinkov kolega i novolistovski »otac« Edi Prodan rekao je kako je on bio osoba koja intervjue nije radila na klasičan način.



– Svi bismo mi sebi postavljali ograde: to je za mene preveliko, preteško, neće mi se javiti, a on nije imao ograde, nego je išao direktno. Ako bi osjetio pozitivnu energiju s druge strane, nema te sile koja bi ga zaustavila. On je išao čistog, otvorenog srca u svaki posao i to je poruka koja bi danas trebala ostati novinarima koji ostaju iza njega. On sebi nije dozvolio da radi iz ureda, on je živio na ulici, nosio je bit novinarstva i s druge strane bio najmoderniji novinar kojeg sam upoznao. Nikad nije želio da se zna koliko je imao godina, to je i nebitno, ali je nevjerojatno da je osoba u njegovim godinama radila i živjela onako kako nitko osim njega nije.


Foto Sergej Drechsler


Foto Sergej Drechsler



Radio je za male honorare, ali nije mu bilo bitno što mora raditi na tri adrese da bi stekao jednu plaću jer je njemu bilo najvažnije da isporuči »robu« do što većeg broja čitatelja, gledatelja, slušatelja, a to je najvažnije u svakom novinarskom poslanju. Njegova poruka je bila – novinarstvo iznad svega, živio je za tu priču. On je radio u svim riječkim medijima i s guštom je prodao tekst i Kanalu Ri, i Novom listu i La voceu i radijskim stanicama. Jedan je od rijetkih novinara koji je nenadomjestiv. Unutar grada Rijeke moramo se više medijski povezati. Volio bih da nastane Multimedijalni centar Vinko Peršić, da se povežemo, nastavimo Vinkov trag. Ako držimo do Vinka kao što volimo sada govoriti, bilo bi dobro da nastavimo u njegovom ritmu i povezivanju, rekao je Prodan.


Uvijek progovarao jezikom ljubavi


Slavica Mrkić Modrić, Vinkova novolistovska »majka« Mrva, istaknula je da je Vinko uvijek progovarao jezikom ljubavi, nego samo prema sugovornicima, nego i prema kolegama. Bio je i izuzetan prijatelj i znao i slušati: bio je jedan od najboljih slušatelja u teškim trenucima.



– Vinko je bio prepoznatljiv u svim medijima, a znali su ga i svi željezničari u ovom dijelu svijeta jer je na mnoge zadatke putovao vlakom, dodala je Mrva i prisjetila se kako je Vinko prvi intervjuirao Radu Šerbedžiju nakon njegovog povratka u Hrvatsku. Poznati glumac tada ga je u pulskom Uljaniku dočekao riječima: Di si Vinko, kućo stara?!


Vinkov kolega i prijatelj Ivan Milatić prisjetio se kako je on svojom upornošću srušio državni aparat i pobijedio sustav, odnosno došao do toga da ministar rada šalje dopis s njegovim imenom da mu se omogući da se vrati u sustav rada na način na koji je on htio.


Imao nevjerojatan instinkt


Vinka se prisjetio i glavni urednik Radio Korza Pjer Orlić koji je s njim radio u više redakcija, te pročelnik Odjela za kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar koji je s Vinkom sredinom 1990-ih radio na Svid Radiju.


– Vinko je bio fenomen, Vinko nije bio čovjek koji je radio u medijima, Vinko je sam bio medij pa je kao medij bio partner drugim medijima. On je imao nevjerojatan instinkt. Ne znam ni jednog čovjeka kojeg su ljudi toliko voljeli i koji im je toliko išao na živce paralelno. On je bio izuzetno naporan, ali što sam stariji, vidim da su naporni ljudi najbolji bez obzira čime se bave. Baš sam ga volio.



On je bio prvi riječki influencer; imao je svoj telop na Kanalu Ri, imao je svoj web, trgovao je s medijima na neke čudne, genijalne načine. Toga nema u knjigama, Vinko Peršić je »one and only«, on nije radio razliku između života, posla i ostalog, on je stalno bio sve to što jest. On je sam po sebi bio Multimedijalni centar Vinko Peršić, rekao je Šarar.


Ermina Duraj, voditeljica Kabineta župana – Službe za odnose s javnošću i protokol PGŽ-a, Vinka je upoznala dok su radili na Kanalu Ri.


– Vinka znam više od 20 godina. Svi smo ga voljeli, uvijek je znao doći neplanski, kad smo već isplanirali emisiju i reći: Gle, Ermina, moram doći u emisiju, imam ekskluzivu! S obzirom na to da smo ga svi znali, znali smo da će i ako nema ekskluzivu, napraviti neki show. I kad nije bio plan, planirali smo ga u emisiji jer smo već tada shvatili da je Vinko naša ekskluziva, rekla je Duraj.


Pazi, dolazi Vinko


I kolumnistica i spisateljica Ivana Grabar koja je prvi intervju dala upravo njemju, Vinka je znala s Kanala Ri.



– Tko ga ne bi zapamtio, tog smiješnog čovječuljka, s prslukom i kapicom. Zvali smo ga PDV – Pazi, dolazi Vinko, prisjetila se Grabar.


Filmski stručnjak, nekadašnji direktor »Rijekakina« Miroslav Tatić ispričao je anegdotu s jednog od Venecijanskih festivala gdje su Vinka svi poznavali. Iako nisu uspjeli ući na presicu Denzela Washintgona, snalažljivi Vinko uspio ih je obojicu »ugurati« među odabrane novinare i sve snimiti skupom videokamerom koju je dobio na poklon od Festivala u San Remu. Vinko koji je tijekom filmskog festivala u Veneciji uvijek spavao kod koludrica na Lidu, uvijek je bio ispred svojeg vremena pa je tako bio prvi koji je na svojoj stranici uživo prenosio dodjelu Oscara.