Tužno iskustvo Riječanke

Kobni zov kocke: Roditelji dug djece otplaćuju i 20 godina

Jelena Sedlak

U početku se to doimalo kao nešto prolazno. Onda su u kući počeli nestajati manji pa sve veći iznosi novca. Kad se zaposlio, najprije je iskoristio minus na kartici, nakon čega mu je banka dala kreditnu karticu i minus koji sebi sigurno ne bi dozvolili. Reagirali smo kad je shvatio da se ne može više sam nositi s ovisnošću o kocki, govori majka čiji je sin godinu i pol dana na terapiji



Počeo je odlaziti u kladionice s prijateljima prije svoje 18. godine, »samo gledati«, rekao je da nije kockao, ali ja mislim da jest – govori 45-godišnja Riječanka, majka troje djece čiji je najstariji sin na liječenju od ovisnosti o kocki u bivšem Dispanzeru za mentalno zdravlje Doma zdravlja Rijeka, današnjoj ordinaciji dr. Gordane Šikić, već duže od godinu i pol dana. Slučaj tog mladog čovjeka samo je jedan u nizu brzorastuće populacije ovisnika o kocki, zapravo društveno prihvatljivog ponašanja, dok vrag ne uzme šalu.


 A to nije teško u državi u kojoj su, prema podacima Fine, vlasnici kockarnica i kladionica u prošloj godini zaradili sedam puta više novca no u prethodnoj godini. Dobit kladioničara, odnosno poduzetnika u djelatnosti kockanja i klađenja, tako je u Hrvatskoj u samo godinu dana prema podacima Fine porasla s 43,7 milijuna kuna na 292,6 milijuna kuna. Takvih je poduzetnika osamdesetak u Hrvatskoj, istina neki su poslovali i s gubitkom, ali samo jedan od onih uspješnih, tvrtka Super Sport, ima više od tisuću zaposlenih i dobit veću od 230 milijuna kuna u samo toj jednoj godini. Takva zarada zapravo je legalna otimačina od onih koji žive u bijedi i sanjaju o obilju bez rada ili su zapravo dobrostojeći slobodni ljudi, ali ovisni o kocki.    Majka koja je, razumljivo, željela ostati anonimna, govori kako je prve znakove teške ovisnosti kod svog sina primijetila po promjeni u ponašanju, nervozi, povučenosti, dugim izlascima, a da nitko od ukućana nije znao gdje je niti što se s njim zapravo zbiva.

  – U početku se to činilo kao nešto prolazno, ali zatvaranje u sobu, loše raspoloženje i izbjegavanje razgovora poprimalo je sve veći zamah. Onda su iz kuće počeli nestajati manji iznosi novca, pa sve veći, da bi se najzad zaposlio. Tek tada je krenulo nagore, najprije je iskoristio svoj minus na kartici, nakon čega su mu u banci odmah gurnuli kreditnu karticu i odobrili minus koji sebi sigurno ne bi dozvolili. Srećom, reagirali smo u momentu kada je shvatio da se ne može više sam nositi sa svojom, tada već ovisnošću o kocki, govori žena, čiji je sin, sada 25-godišnjak, od tada godinu i pol dana na terapiji.


Opširnije u tiskanom izdanju