Od 1959. do danas

Kemičarka iz Strossmayerove: Teta Davorka zna tajnu lijepe kože

Biljana Savić

Nema slučajnih kupaca, dolaze samo oni koji dobro znaju što Re-Ex nudi – Davorka Antić / Foto r.brmalj

Nema slučajnih kupaca, dolaze samo oni koji dobro znaju što Re-Ex nudi – Davorka Antić / Foto r.brmalj

Parfumeriju i malu manufakturu dekorativne i preparativne kozmetike otvorio je 1959. Dragutin Exle. Koliko posla je onda bilo, radio je i gospodin Dragutin i nas četiri radnice, a ostala sam samo ja. Sve radim po originalnoj recepturi gospodina Exlea, kaže Davorka Antić 



RIJEKA » Kad uđete u prostor obrta Re-Ex, u riječkoj Strossmayerovoj ulici – odavno opustošjeloj i kao cijepljenoj od bilo kakvog obrta, proizvodnih i uslužnih djelatnosti – shvatite da se prave i dobre stvari mogu sakriti iza fasade bez ikakve pompozne reklame, ali i preživjeti sve sisteme i nedaće propadanja tržišta i gospodarstva.


Gotovo pa jedini preživjeli iz doba ex Jugoslavije – kad je Strossmayerova ulica bila napučena obrtnicima i obrtnička žila kucavica Sušaka – Re-Ex otvoren je 1959. godine. Otvorio ga je Dragutin Exle koji je imao parfumeriju i proizvodnju dekorativne i preparativne kozmetike u Slavonskom Brodu. 


  – Preselio je u Rijeku i ovdje otvorio dućan. Ajme, koliko posla je onda ovdje bilo, radio je i gospodin Dragutin i nas četiri radnice, a naposlijetku sam ostala samo ja, a vlasnica sam ove male manufakture i prodajnog prostora već 20 godina, kaže nam Davorka Antić. 


 Onaj losion i tonik




Davorka Antić vlasnica je manufakture Re–Ex od 2005. godine, a u njemu se zaposlila 1979. godine. 


  – Bile smo četiri radnice i bile su nam pune ruke posla, imali smo i takozvanu dopisnu kozmetiku. Kupcima smo poštom slali naše preparate diljem cijele Jugoslavije, čak i u Australiju i u Italiju, svaki dan smo slali po stotinu paketića na stotinu adresa, osim što smo imali pun dućan mušterija koje su kupovale kod nas naše preparate, a tada su to bili i parfemi i dekorativna i preparativna kozmetika. Raspadom Jugoslavije raspalo se i tržište i sada radim uglavnom u okvirima Hrvatske, pripovijeda nam Davorka, koju svi klijenti sada zovu kemičarka Davorka. 


  Razgovor nam prekida žena koja ulazi u trgovinu i pita »onaj losion i tonik«.   – Zadovoljni ste proizvodima, pita je naša novinarska ekipa. 

  – Ovdje kupujem već 20 godina, jer imam osjetljivu kožu i alergije. Gospođa Davorka me spasila. Sada preparate bez konzervansa rade i neke ljekarne, ali oni su skupi, molim se za zdravlje gospođe Davorke, kaže nam ova mlada dama. 


  Nakon nje ulazi jedan golobradi dečko, nježnog lica. Traži losion koji uvijek kupuje. Prije samo nekoliko mjeseci imao je, kaže, izrazito bubuljičasto lice, ali sve je prošlo zahvaljujući preparatima »tete Davorke«.   – Najviše mi dolaze mladi koji imaju problema s aknama. Čuju jedni od drugih za mene, reklama ide usmenom predajom, kaže nam Davorka. 

 Exleova receptura


Napominje da recepti nisu njeni. 


  – Sve radim po originalnoj recepturi pokojnog gospodina Exlea, samo poneke sirovine više nema na tržištu pa sam je zamijenila najadekvatnijom. Sve što mogu, uzimam prirodno, izravno od proizvođača, poput, recimo, voska kojeg kupujem od pčelara, zatim ga destiliram i pročistim kako bi bio sastavni dio neke kreme.


Sva ova kozmetika je bez umjetnih mirisa i boja, za alergičare napravim bez konzervansa, sve izrađujem ručno i ručno punim u ambalažu, pripovijeda nam Davorka o svojoj maloj manufakturi, u kojoj izrađuje preparate za masnu kožu i akne, suhu i osjetljivu kožu, kožu sklonu alergijama, kreme za nokte, protiv kurjih očiju, gljivica, protiv pjega od sunca te preparate za kosu, protiv peruti i ispadanja. 


 Duh prošlih vremena


U svojoj maloj radnji gotovo ništa nije mijenjala, pa unutra vlada »duh« nekih davnih vremena. 


  – Ova stolica na kojoj sjedim stara je više od stotinu godina, a na njoj je još sjedio vlasnik, ova ogledala stara su stotinu godina, ne želim ništa modernizirati, kaže nam Davorka napominjujući da je vlasnik umro 1990. godine, kad je obrt preuzela njegova supruga i u njoj su i dalje radile sve četiri djelatnice, da bi naposlijetku ostala samo Davorka, koja je prije 20 godina i kupila ovaj obrt. Unutra je i velika u pozlaćeni okvir uokvirena zlatna medalja koju je bivši vlasnik dobio za kvalitetu ove iste kozmetike na sajmu u Parizu 1932. godine. Sve miriše na prošlost, osim Strossmayerove ulice. 


  – Ovdje je bio obrtnik na obrtniku – zlatar, dvije cvjećarnice, urar, ključar, ljekarna, Brodokomerc, frizer, fotoradnja, a od velikih gospodarskih subjekata tu su zgrade imali Torpedo i Autopromet. Ma kako je ovo bila lijepa ulica, uvijek je bila gužva, kao na Korzu, prisjeća se Davorka. Sada nema slučajnih kupaca, dolaze samo oni koji dobro znaju što Re-Ex nudi, neki su isprobali na svojoj koži, a neki čuli od drugih…