Rat poplavama

Kako zaustaviti riječke bujice nakon svake jače kiše?

Ljiljana Hlača

U okviru projekta »Inženjerska analiza oborinskih značajki grada Rijeke – pljusak za projektiranje« analizirat će se intenzitet i oblik riječkih padalina s osobitim naglaskom na one koje traju kratko, a izgledaju kao da je posljednji dan na Zemlji



RIJEKA Hoće li nakon projekta »Inženjerska analiza oborinskih značajki grada Rijeke – pljusak za projektiranje« koji će za Grad Rijeku provesti Građevinski fakultet u Rijeci – Zavod za hidrotehniku i geotehniku, poplave u Rijeci, osobito područja Mlake, Potoka, glavne tržnice, Fiumare i Zvonimirove ulice, nakon obilnih padalina napokon postati prošlost? Trebalo bi biti tako, samo je pitanje kada, jer je spomenuti projekt tek u povojima.


Naime, Odjel gradske uprave za urbanizam prihvatio je incijativu Građevinskog fakulteta da se u okviru spomenutog projekta analizira intenzitet i oblik riječkih padalina s osobitim naglaskom na one koje traju pet minuta a izgledaju kao da je posljednji dan na Zemlji. Analiza i obrada tih podataka čine prvu fazu ovog projekta, kojeg je Grad Rijeka odlučio podržati s 21.500 kuna.


Nešto se promijenilo – riječke kiše nisu kao što su nekad bile i nije dovoljno samo redovito čistiti šahte te sustav odvodnje. Ukazuju to i podaci Državnog hidrometeorološkog zavoda Hrvatske. Prema njima, najveća količina padalina od 1951. godine, od kada se obavljaju takva mjerenja, zabilježena je upravo u Rijeci i to prošlog vikenda (29. i 30. rujna) kada je palo 240 litara po metru četvornom. Nije ni čudo da su neki dijelovi grada »zaplivali«, a bilo je i vodopada niz stepenice. Slijede zatim količine od 220 litara po metru četvornom (izmjereno 13. rujna 2012.), 200 litara (10. listopada 1998.) te 153 litre (24. studenog 1987.). Najviše dnevne količine oborina u Rijeci zabilježene su zadnjeg desetljeća, a pojava intenzivijih oborina povezuje se s globalnim zatopljenjem, smatraju u DHMZ -u.




– Sustavi za odvodnju oborinskih voda do sada su se uglavnom planirali i projektirali na način da su se cijevnim ili kanalskim sustavima odvodnje evakuirale pale oborine, pri čemu je kriterij bila isključivo vrijednost maksimalnog protoka, a koji se određivao temeljem tzv. ITP ili HTP krivulja koje su za područje Rijeke definirane, stoji u dokumentaciji Odjela gradske uprave za urbanizam i ekologiju.


– No, s povećanjem udjela vodonepropusnih površina na urbanim područjima rastu i zahtjevi za novim suvremenijim pristupima k rješavanju problema oborinske odvodnje, a koji će se temeljiti na što većem stupnju zbrinjavanja (infiltracije, retencioniranja, privremenog zadržavanja) oborinskih voda i to što bliže mjestu njihova nastajanja. No, za projektiranje takvih rješenja važno je poznavati cjelokupni režim padanja oborina, osobito onih jačeg intenziteta, stoji u dokumentu.


Iz toga proizlazi da će se sustavi odvodnje u Rijeci temeljem ovog projekta u budućnosti zasigurno bazirati na izgradnji tzv. retencijskih prostora odnosno građevina koje će se graditi na određenim mjestima s pojačanom infiltracijom vode u tlo. Već je u startu odbačeno proširivanje postojećeg sustava odvodnje, jer bi to značilo i masovna kopanja po gradu. Izgradnja retencijskih građevina u budućnosti će biti obveza i svakog projektanta koji će sudjelovati u zgradnji oborinske odvodnje.