Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
19. listopada 2019.
Vremeplov

Kako su u Rijeci još '69. lovili torbare: 'Guraju im ruku u torbe i ne biraju sredstva'

Kako su u Rijeci još '69. lovili torbare: 'Guraju im ruku u torbe i ne biraju sredstva'
Kako su u Rijeci još '69. lovili torbare: 'Guraju im ruku u torbe i ne biraju sredstva'
Autor:
Objavljeno: 13. srpanj 2019. u 10:19 2019-07-13T10:19:33+02:00

Bezobrazni su i bezobzirni. Zaustavljaju turiste, vuku ih za rukave, guraju im robu u ruke i ne briraju sredstva da utrape ono što prodaju. Tržna inspekcija i organi javne sigurnosti poduzimaju sve da bi iskorijenili torbarenja, ali uspjeha za sada nema, pisao je naš novinar u reportaži objavljenoj 7. srpnja 1969.

Kolone automobila, prepuni trajekti Jadrolinije, više od 140 tisuća gostiju u ljetovalištima kvarnersko-istarske rivijere, od čega dvije trećine stranaca - slika je to s početka srpnja 1969. godine koju je zabilježio Novi list. MIK je te godine tadašnja JRT prenosila prvi put, i to samo prvi dio finalne večeri održane u riječkom Kazalištu »Ivan Zajc«.

Na njemu se kao debitant pojavio tada »prvi glas Pule« Mirko Cetinski, ali su pobjedu odnijeli Toni Kljaković i Tomislav Borić sa skladbom »Samanj« koju je skladao Nello Milotti iz Pule, a tekstove napisao mladi Ante Tonković. Na Ljetnoj pozornici u Opatiji održana je spektakularna predstava »Brasiliana« za koju je prodano 3.400 ulaznica, a Rijeka je tih dana dobila i TV studio.

Poduzetni torbari

Na Krku su početkom srpnja te 1969. imali problema s »nestašnim« vodoinstalaterom iz Austrije kojemu je u putovnicu utisnuta službeni pečat kojim mu se otkazuje gostoprimstvo i to zbog - vrijeđanja Tita i Jugoslavena, a na dan 7. srpnja Novi list je u rubrici »Reporteri u akciji« objavio priču novinara Ive Kirigina, koji se s inspektorima i policajcima ukrcao u »maricu« i đirao po Opatijskoj rivijeri u potrazi za »poduzetnim torbarima«. »O torbarima na Opatijskoj rivijeri već se godinama raspravlja. Pored svih do sada poduzetih mjera, broj torbara i dalje raste. Na potezu od Voloskog do Mošćeničke Drage ima ih na desetke svakoga dana. Većina dolazi iz Srbije i Makedonije, spava u Rijeci, a u jutarnjim satima s košarama, drvenim tanjurima, rodama i drugim drangulijama kreću put Voloskog, Opatije, Ičića, Ike, Lovrana, Medveje i Mošćeničke Drage. Ako posao ide dobro, »skoknu« ponovo do Rijeke po novi kontingent robe, a u protivnom ostaju na Rivijeri i po nekoliko dana, spavajući gdje stignu. Bezobrazni su i bezobzirni. Zaustavljaju turiste, vuku ih za rukave, guraju im robu u ruke i ne biraju sredstva da utrape ono što prodaju. Tržna inspekcija i organi javne sigurnosti poduzimaju sve da bi iskorijenili torbarenje, ali uspjeha za sada nema«, pisao je Kirigin te navodi da je jedan od problema inspektora i taj što nemaju kombi. Toga dana u akciji je zatečeno nekoliko »poduzetnika«: Jusuf Islami iz Prištine na kupalištu Peharovo u Lovranu koji se, kada je vidio inspektore, »počeo na brzinu svlačiti pokušavajući odglumiti običnog kupača«. Bezuspješno, naravno. Roba mu je zaplijenjena, kao i zarada nešto veća od 1000 tadašnjih novih dinara. Na izlasku iz Medveje sreli su starog znanca - Bektaša Islamovića koji je tržnog inspektora, bilježi novinar, dočekao riječima »Dobar dan gospodin inspektore! Kako vaš posao«. Čak je inspektoru ponudio i mito, ali umjesto »oprosta« dobio je - »uputnicu« sucu za prekršaju. U Mošćeničkoj Dragi inspektori su u »maricu« ukrcali roštilj nepoznatog proizvođača koji je »trgovac« ostavio u bijegu, u Ičićima su naišli na grupu derana-trgovaca a »djevojčice su pjevale i izazivale miliciju i inspektore«.

»Najteže je torbare hvatati u Opatiji. Bježe, bacaju torbe u grmlje. Znaju već i radno vrijeme inspekcija. Roba se oduzima, dolaze drugog dana sucu za prekršaje, ako im se isplati doći, plaćaju maksimalno 300 novih dinara kazne i - Jovo nanovo. Zakonski su propisi preblagi, a izgona više nema«, pisao je Kirigin 7. srpnja 1969. godine.

Ljudi od kruha i mlijeka

I početkom srpnja 1979. godine kolone automobila s turistima slijevale su se prema Kvarneru, trajekti su bili prepuni, u Rijeku je stigao prvi hidrogliser na redovnoj liniji Rijeka - Zadar (istina, sa svega dva putnika) Opatiju je posjetila kineska turistička delegacija, u »3. maju« dvomjesečnu specijalizaciju odradila je grupa od desetak brodograđevnih stručnjaka iz Demokratske Republike Koreje, a novinar Novog lista Vladimir Jugo posjetio je radnike PIK-a Rijeka i zabilježio u kakvim uvjetima i koliko rade da bi stanovnicima i turistima na Kvarneru svakodnevno osigurali dovoljne količine kruha i mlijeka. Reportaža »Ljudi od kruha i mlijeka« objavljena je u Novom listu 7. srpnja 1979. godine. »Svakodnevno - prerade 80 tona milijeka, ispeku 70 tona kruha i peciva, u sezoni i sto tona, ukupno oko 230 tona svih proizvoda koji se ne skladište već odmah idu među potrošače. Devedesetak vozila juri dananoćno, stiže na prve trajekte za otoke, hvata vrijeme i za njih ima razumijevanja na cesti. Teže im je doći nekada do riječke tržnice nego do Crikvenice. A svi bi htjeli da su u 6.30 sati na oko 700 do 850 dostavnih mjesta s toplim kruhom«, pisao je Jugo, navodeći kako u PIK-u radi 850 ljudi kroz cijelu godinu. »Ni u sezoni kad navale turisti i kada se kruha troši deset puta više u Crikvenici i Krku, pa i Rabu, njih nema više. Sunčaju se ljudi, svi mi, a za njih nema godišnjih odmora tada, upravo sada. Koriste ih onda kada se ustali broj stanovnika«, opisuje novinar Novog lista, navodeći da je plaća u PIK-u oko 6.300 dinara, u što ulazi i noćni rad i rad na praznik, a pogodni Pekarstvo i Mlijeko rade svakoga dana u godini. No, »na kruhu nema kruha«, navodi Jugo, pa tako i radnici u PIK-u nisu tada mogli očekivati veći standard. Zbog čega su mnogi koji su mogli »bježali« nakon godinu ili dvije rada.

Autobusi u sigurnim rukama

Početkom srpnja 1989. godine na kvarnersko-istarskoj rivijeri bilo je već oko 223 tisuće domaćih i stranih gostiju. Budući da je te godine »cvalo« more u Rijeci, objavljeno je u Riječkoj kronici gdje se ne bi trebalo kupati, a usuglašavao se i Društveni dogovor o odstranjivanju štetnih tvari iz mora. Te godine, građani su u redovima stajali ispred Elektroprimorja da bi platili račune za struju kako bi izbjegli zaračunavanje provizija banaka i pošte pri uplaćivanju iznosa s uplatnica, a 7. srpnja naša novinarka Slavica Mrkić zabilježila je i zanimljivu vijest o uspjehu mehaničara i vozača Autotroleja u Skoplju.

U vijesti pod naslovom »Autobusi u sigurnim rukama« navodi se da su Riječani na ovom natjecanju u ukupnom poretku osvojili peto mjesto, mehaničari Paulo Ratkajec i Mario Strepin zauzeli su drugo mjesto kao ekipa, dok je Paulo Ratkajec i kao pojedinac natjecanje završio kao drugi mehaničar Jugoslavije«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.