Ravnateljica Gimnazije

Jane Slaunich: Moramo mijenjati nepoduzetnički mentalitet hrvatskog školstva

Ingrid Šestan Kučić

Ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije Jane Sclaunich / Foto Sergej DRECHSLER

Ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije Jane Sclaunich / Foto Sergej DRECHSLER

Nemotiviranost nastavnika proizlazi iz nepoticanja izvrsnosti. Sustav je trom i izjednačava sve nastavnike, bez obzira na njihove rezultate. Veseli je da će postojati mehanizmi koji će nastavnike nagraditi jer naši su nastavnici nakon svog radnog vremena odslušali 180 sati edukacije iz digitalnog usavršavanja, a to je iziskivalo puno njihovog slobodnog vremena



Apsolutno se slažem da postoji sustav »uravnilovke«, jer unutar školskog sustava generalno postoji mentalitet nepoduzetništva, a dokaz tome je što EU projekti još uvijek nisu nešto što se svakodnevno događa, nešto što je uobičajeno u školi – kaže ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije Jane Sclaunich. Riječ je o ravnateljici koja jako dobro zna što govori, jer upravo je Riječka gimnazija jedina primorsko-goranska srednjoškolska ustanova koja je uspjela povući sredstva iz EU fondova.


Za tu školu vijest da će Ministarstvo znanosti i obrazovanja izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju predložiti da se učitelji i nastavnici koji povlače sredstva iz europskih fondova nagrađuju povećanjem plaće ili smanjenjem norme stiže prekasno, jer Riječka je gimnazija to već odradila, i to bez podrške takvog oblika pa je sve, kaže ravnateljica, ovisilo o entuzijazmu, a riječ je o poslu koji nije bio nimalo lak. No, zahvaljujući tom entuzijazmu i same ravnateljice, i nastavnika koje je uspjela motivirati na dodatni neplaćeni posao, Prva riječka hrvatska gimnazija iz Europskog socijalnog fonda povukla je na temelju projekta STEM Interaktiv 800 tisuća kuna, a nakon godinu dana provedbe projekt je rezultirao izradom pet novih kurikula pa riječki gimnazijalci u svojoj satnici imaju fakultativnu nastavu informatike, fizike, biologije, kemije i matematike.


STEM Interaktiv učenicima gimnazije omogućio je stjecanje dodatnih kompetencija u području prirodnih predmeta utemeljenih na istraživačkim načelima i metodologiji rada temeljenoj na aktivnom korištenju ICT tehnologije i izrađenim digitalnim sadržajima, a kroz nove sadržaje pružena im je mogućnost stjecanja znanja iz forenzike, kemije prehrane, financijske matematike te mnogim drugim područjima koja nastavni plan i program ne prepoznaje.


Golem posao




STEM Interaktiv rezultirao je i jačanjem nastavničkih kompetencija za izradu novih kurikula i provedbu novih nastavnih sadržaja te primjenu suvremenih metoda poučavanja i novih tehnologija, a iza svega toga stajao je velik trud deset nastavnika STEM područja koji su u projekt bili uključeni kao nositelji, ali i ostatka kolektiva koji je sudjelovao u izradi projekta i njegovoj provedbi.



Iako je STEM Interaktiv okončan, Riječka gimnazija još uvijek nastavlja rad u istom smjeru, jer zahvaljujući znanju koje su nastavnici stekli kroz projekt stvaraju se novi kurikuli.


– Ove godine kao novi kurikul razvili smo robotiku. Samo znanje nastavnika u STEM području doseglo je respektabilnu razinu. Nastavnici se sada upuštaju u inovacije, dok su prije od toga zazirali, jer su smatrali da te vještine ne posjeduju, ističe Sclaunich.



– Izrada EU projekata je golem posao koji nikako nije plaćen. Isključivo ovisi o entuzijazmu. To je samo jedan od problema i to ne samo EU projekata, već i onih manjih. Naime, ne postoji sustav koji bi školu vodio i olakšao joj taj put. Nedostaje institucionalna podrška pa je u tom smislu jako teško. Dakle, imate problem logistike, a kada izađe natječaj, onda je prekasno, jer od vas se očekuje niz organizacijskih odluka. U tom pogledu zamjeram Agenciji za odgoj i obrazovanje koja se po pitanju usavršavanja nastavnika fokusira samo na predmetne kurikule. Nastavnik 21. stoljeća mora imati i druge kompetencije, kao što je pisanje projekata, upozorava Sclaunich.


Jedno takvo usavršavanje, ukoliko škola želi imati licenciranog voditelja pisanja projekta, košta 30 tisuća kuna. Za jednu školu to su velika sredstva pa se, dodaje ravnateljica, škola mora okrenuti angažiranju vanjskog suradnika, ali i za to nedostaju sredstva.


– Uz nedostatak logistike nedostatak sredstava drugi je problem s kojim se škola susreće. Stoga smatram da bi Ministarstvo uz nagrađivanje nastavnika trebalo razmisliti i o drugim aspektima. Naime, kod pripreme i prijave projekta potrebna je sustavna podrška jedinica lokalne uprave, odnosno osnivača što je u našem slučaju bila Primorsko-goranska županija. Naš projekt Županija je pratila s 15 posto sredstava. Financije su veliki problem, jer projekt funkcionira tako da tek kada napravite trošak imate pravo na refundaciju, a ta refundacija može trajati mjesecima. Zahvaljući razumijevanju osnivača, prvenstveno župana, mi smo ušli u nedozvoljeni minus i godinu dana bili smo više od 150 tisuća kuna u minusu. To je jedan od najvećih problema što se tiče same prijave projekta. Stoga uz financijsku podršku nastavnika treba riješiti i financijsku podršku osnivačima škola, napominje ravnateljica.


Škola u bankrotu


Dodajući kako sve to nije bilo lako, jer činjenica da škola može završiti u bankrotu dodatno potiče stres, Sclaunich kao treći problem navodi nemotiviranost nastavnika, jer projekt za nastavnika ne donosi nikakve benefite.



Izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju predložit će se da se učitelji i nastavnici koji povlače sredstva iz europskih fondova nagrađuju povećanjem plaće ili smanjenjem norme. Povećanje će ovisiti o tome koji dio radnog vremena se angažira na projektu, a neslužbeno ono bi moglo iznositi 30 posto. Opcija da se učitelji nagrade smanjenjem norme u sadašnjoj situaciji, upozorava Sclaunich, nije lako izvediva.


– U praksi to trenutno nije dobro razrađeno, jer ukoliko se nastavniku smanji norma, to znači da treba angažirati novog nastavnika, a to se kratkoročno teško može realizirati i zbog problema zapošljavanja u školskom sustavu – kaže ravnateljica.



– U Hrvatskoj nastavnici još uvijek ne shvaćaju da se ne mora sve platiti novcem, nego da nagrada može biti i usavršavanje. Međutim, kod nas nema te kulture usavršavanja. Ispočetka sam se suočavala i sa strahom nastavnika da nisu dovoljno uvjereni u svoje kvalitete, a tek su na kraju projekta shvatili da su dobili golemo iskustvo te su u anketi koju smo proveli izrazili veliko zadovoljstvo zbog sudjelovanja u projektu. No u početku je vladala velika sumnja, možda čak i otpor. Ta nemotiviranost nastavnika proizlazi iz nepoticanja izvrsnosti. Sustav je trom i izjednačava sve nastavnike bez obzira na njihove rezultate. Imate nastavnike koji su spremni na više, ali istovremeno nemate sustav nagrađivanja. S druge strane, imate nastavnike koji imaju filozofiju da ne mogu biti tako malo plaćen, koliko malo mogu raditi. Za takve nastavnike isto ne postoje mehanizmi. Stoga je definitivno da sustav izvrsnosti treba uvesti i to ne samo za nastavnike, nego i za škole, jer kada bi postojalo vanjsko vrednovanje škola, onda bi se poboljšao i standard kvalitete – pojašnjava Sclaunich.


U tom kontekstu potrebna je i veća autonomija sustava škola jer bi to dovelo do veće odgovornosti svih dionika sustava.


– U školama nimalo nije popularno kada se postavlja ljestvica zahtjeva za većom kvalitetom jer time se stalno nešto talasa, a ljudi baš ne vole talasanje. Međutim, ima jako puno prostora za poboljšanje i samo moramobiti dovoljno hrabri i mijenjati mentalitet nepoduzetništva – napominje ravnateljica.


Probili led


Prva riječka hrvatska gimnazija bila je dovoljno hrabra da probije led i upusti se u prijavu projekta, a sama priprema je trajala pet mjeseci, dok je rok za realizaciju bio godinu dana. Taj je rok, kaže ravnateljica, bio prilično kratak jer u tom je periodu trebalo odraditi niz aktivnosti od usavršavanja nastavnika u digitalnom poučavanju do upoznavanja s finskim iskustvima te u konačnici i do izrade novih kurikula.


– Ukoliko sve ne završite u zadanom roku, u opasnosti ste da će projekt propasti, a tada sve troškove snosi škola. Riječ je o troškovima koji su jednaki godini i pol školskog proračuna i to si ne možete dopustiti. Tijekom provedbe projekta pokazalo se i da smo administrativno i birokratski potkapacitirani. Mogu to ilustrirati i podatkom da naša gimnazija ima 550 učenika i prema pedagoškom državnom standardu trebali bismo imati četiri stručna suradnika, a imamo samo dva. Kada gledate samo s te pozicije, znači da velik dio poslova obavlja sam ravnatelj. Ravnatelj je Katica za sve. Ukoliko hoće, ukoliko neće može kao i za svaki drugi posao reći da ne želi ulaziti u to. Naše je iskustvo pokazalo da školama treba olakšati puno toga. Potrebno je osposobiti i nastavnike i ravnatelje, uspostaviti logistiku, omogućiti osnivačima da nas financijski mogu pratiti. Ljudi vrlo često odustanu od prijave projekta kada vide koliko tu ima posla. Ono što me veseli je da će postojati mehanizmi koji će nastavnike nagraditi jer naši su nastavnici nakon svog radnog vremena odslušali 180 sati edukacije iz digitalnog usavršavanja, a to je iziskivalo puno njihovog slobodnog vremena. Riječ je tek o dijelu truda koji su uložili – zaključuje Sclaunich.