Učenik Centra za autizam Rijeka

Jan Šokčević – posve poseban samouki bubnjar

Sandy Uran

Jan ima savršen sluh i sam od sebe je počeo svirati bubnjeve, bez da mu je itko pokazao. Važno mi je da on bude sretan, i ako je sretan dok svira bubnjeve, u tome ću ga podržavati, ističe ponosna majka Maja

Svatko od nas posjeduje neki talent. No postoje i oni nešto posebniji koji svojim sposobnostima oduševljavaju sve oko sebe. Jedna od tih posebnih duša svakako je i četrnaestogodišnji Jan Šokčević, samouki bubnjar, kojeg smo uživo gledali  na nastupu u River Pubu na promociji kalendara »…I djeci s ljubavlju«. Priču o Janu ispričala nam je njegova majka Maja Šokčević.  

  – Prvi put je za bubnjeve sjeo davno. Mislim da je imao oko pet godina. U to vrijeme krenuo je na glazbenu terapiju kod Barbare Brezac Benigar, premda sam i ranije primijetila kako je opsjednut glazbom. Ona je nabavila te posebne bubnjeve. Sjeo je i to je bilo to. Od tada su mu bubnjevi velika ljubav. Premda je i prije udarao ritam po svemu: po vratima, stolu… Gdje god je stigao. Potječemo iz glazbene obitelji. Kod kuće imamo klavir, a ponudila sam mu da svira i sintisajzer, gitaru, ali nijedan instrument mu se nije dopao kao bubnjevi. Bubnjeve smo Centru za autizam Rijeka donirali uz pomoć prijatelja, kako bi osim Jana, i druga djeca imala priliku svirati, no već su dosta korišteni tako da bi sad trebalo nabaviti nove – veli Maja Šokčević.


 


 Smirujući učinak


Glazba ima poseban učinak na Jana i jako je utjecala da on što više razvije osobnost.


  – Kad je imao godinu dana, hipnotizirano je slušao Gibonnijev album »Mirakul« i zapravo sam tako i uočila da s njim nešto nije u redu. On je 54 minute, koliko taj album traje, fiksirano stajao ispred linije i slušao. Kad bi slušao glazbu, jednostavno bi se umirio. Pomoću glazbe mogli smo ga inhalirati, rezati mu noktiće, šišati ga, hraniti… Raditi sve što je bilo potrebno. Naime, kod takve djece te radnje nisu nimalo jednostavne kao kod drugih, a glazba bi ga umirila i meni olakšavala njegu oko njega. Sada, naravno, osim Gibonnija kojeg je intenzivno slušao pet godina, sluša svašta, i Queen, i Vaya Con Dios, različite glazbene žanrove, premda preferira domaće autore, Urbana, TBF i druge, zavisi od raspoloženja. Ima poteškoća kada govori, ali kada počne pjevati, sve ide glatko.  

  S obzirom na to da Jan ima savršen sluh, željeli smo doznati što bi ona kao majka poželjela za svoga sina.


  – Ima savršen sluh i sam od sebe je počeo svirati bubnjeve, bez da mu je itko pokazao. Posluša neku skladbu i može je bez problema skinuti, kako se to kaže u glazbenom žargonu. Inače voli ići i u kazalište, ali i na druga glazbena događanja. Naravno da bih voljela da se realizira kao bubnjar, premda nisam prekomjerno zahtjevna ili ambiciozna u tom pogledu. Važno mi je da on bude sretan, i ako sretan dok svira bubnjeve, u tome ću ga podržavati. Godinama tražim nekoga glazbenika, bubnjara, s kojim bi Jan mogao svirati, od kojeg bi nešto i naučio jer je samouk. Nažalost, do sada nisam pronašla nikoga tko bi želio raditi s njim – kaže Maja Šokčević.    

Točan i pedantan


Doznali smo i kako je Jan nedavno snimio i glazbeni materijal za manifestaciju »Autism Got Talent« u Londonu.


  – Olja Dešić ustupio je studio kako bi Jan mogao profesionalno snimiti materijal za talent show za osobe s autizmom koji se održava u Londonu. Snimio je skladbu »Immagine«. Olja je pritom rekao da Jan ima apsolutni sluh i da će mu izaći u susret i omogućiti da povremeno prisustvuje probama bendova, kako bi doživio uživo i taj aspekt svirke pa možda se, s obzirom na svoj talent, i priključi.


  A o tome kako Jan funkcionira tijekom svakodnevnih obaveza, mama Maja nam je ispričala kako je na početku bilo teško jer nije komunicirao, nije dao da ga se dira.


  – Sad se tome smijemo i šalimo se na račun toga. Sada je prava maza, što nije tipično za autističnu djecu, a prije nije dao da mu se priđe. Lijepo se socijalizirao. Ima dobar odnos sa starijim bratom Karlom i s njegovim prijateljima, a s njima ide i pogledati nogometne utakmice. Posebno bih zahvalila njegovoj učiteljici Sanji Barić koja Jana, kad god prilike dopuštaju, u svoje slobodno vrijeme vodi na nogometne utakmice na Kantridu, pa su tako prisustvovali i utakmici kada je Rijeka osvojila kup i Rabuzinovo sunce. Također su se i Sanja i Vojko Rožmanić, inače učitelj u Janovoj grupi, založili da se Jan prijavi na natječaj u London, organizirali studio, snimali spot koji će poslati i uistinu daju sve od sebe da on izađe iz okvira programa Centra za autizam koji, nažalost, Janu ne može pružiti ono što mu je potrebno kako bi još više napredovao – veli njegova majka.     Kaže da ponekad voli pjevati kad su u trgovini ili na nekom drugom javnom mjestu.     – No to ne prihvaćaju svi dobro, ali – tome je tako. Kako ga glazba smiruje, to nam je olakšalo život. Kad mi netko kaže »kako je tebi teško«, kažem da nije, jer meni s njim zaista nije teško. Čovjek se prilagodi situaciji, organizira si život u skladu s tim i onda sve nekako postane jednostavnije. Jan sam brine o sebi što se tiče higijene, pomaže mi kad mi nešto zatreba, zna si sam uzeti nešto za jelo i sam pospremi za sobom kad poruča. Ako mu nešto kapne, sam će to pobrisati, svoju odjeću sam slaže, voli biti točan i vrlo je pedantan. Mogu se s njim lijepo dogovoriti. Nastojala sam ga odgajati tako da bude neovisan o meni koliko god je to moguće. Niti u jednom trenutku nisam pala u očaj zbog njegovog stanja. Kad sam uočila da nešto nije u redu njim, kad mu je bilo oko godinu dana, odmah sam zatražila dijagnozu i da se sve prilagodi njegovu stanju. Nisam čekala da napuni četiri godine da mu se utvrdi dijagnoza, već sam je zatražila puno ranije, kako bi se s prilagođenim programom odmah krenulo. Mislim da je to ranije pokretanje rada na njemu i uvjetovalo to što je on sada takav, što je njegov razvoj u skladu s njegovim mogućnostima. Već prije treće godine života krenuo je u vrtić za autističnu djecu i na sve moguće terapije koje se kod nas nude, iako je to nažalost u usporedbi s onim što se pruža izvan Hrvatske vrlo malo. Bitno je da se rano započne proces rada s takvim djetetom, jer se čekajući ništa ne postiže. Danas sigurno ne bi bio ovakav da je proces rada kasnije započet.    

Obožavatelj Rijeke


Jan jako voli i nogomet.


  – Strastveni je navijač Rijeke, a voli i hokej. Ima majice koje mijenja ovisno o tome tko igra. Ima dres Rijeke, hrvatske reprezentacije i Medvešćaka, koje odijeva ovisno čija je utakmica u tijeku. Jan je dijete koje osvaja svojim glazbenim žarom, a nakon njegovih nastupa u River Pubu, te na Badnjak ispred Konta zajedno s polaznicima Studija Maraton, pa prošlogodišnjeg na Staru godinu u Kastvu kada se pridružio Lady Luni na humanitarnom nastupu za Centar za autizam te na Festivalu stvaralaštva djece s teškoćama u razvoju i u Centru za autizam u Zagrebu, mi se posebno radujemo njegovom sljedećem nastupu u gradu na Rječini, jer Rijeka ima jednog posebno talentiranog bubnjara, Jana – zaključuje ponosna majka.