Odlazak

Iza Emanuela Hoška ostala je iznimna znanstvena i pastoralna ostavština

Mirjana Grce

Foto Ivica Tomić

Foto Ivica Tomić

Emanuel Franjo Hoško napisao je velik broj znanstvenih radova i knjiga, popularnih članaka, pastoralnih priručnika i nekoliko knjižica pastoralne tematike



RIJEKA Jučer je u Rijeci preminuo prof. dr. fra Emanuel Franjo Hoško, svećenik i franjevac, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, više od tri desetljeća trsatski franjevac i omiljeni trsatski propovjednik, istaknuti crkveni povjesničar i umirovljeni sveučilišni profesor, prijatelj mnogih, dobitnik nagrade za životno djelo Grada Rijeke. Preminuo je u 79. godini života, 62. franjevaštva i 54. godini svećeništva.


Emanuel Franjo Hoško rođen je 25. ožujka 1940. u Pakračkom Antunovcu. Osnovnu školu završio je u rodnom Antunovcu, a zatim ga je životni put – želja da postane franjevac i svećenik odveo u Zagreb u sjemenište Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, gdje stiče srednjoškolsku naobrazbu i 1958. godine maturira u Franjevačkoj gimnaziji. U Franjevački red ušao je 1956. godine; 1957. položio je prve zavjete, a svečane redovničke zavjete 1962. godine. Redoviti teološko-filozofski studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je potom specijalizirao crkvenu povijest, magistrirao, te 1968. godine doktorirao, a 1976. habilitirao.


Pedagoški rad započeo je u Rijeci kao predavač opće i hrvatske crkvene povijesti na Franjevačkom filozofskom učilištu na Trsatu (1967.-1977.) i Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci, odnosno Teologiji u Rijeci (1967.-1977., 1987.-1991., 2000.-2010.). Predavao je i na institutima Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu: na Povijesnom, Katehetskom i Teološkom institutu za laike te na poslijediplomskom studiju istog fakulteta, a u mirovinu odlazi 2010. godine kao redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu.


Odgoj mladih




Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1965. u Zagrebu, te je obavljao niz pastoralnih dužnosti kao srednjoškolski i studentski vjeroučitelj u Rijeci (1967.–1977.), kapelan, gvardijan i župnik župe sv. Križa u Novom Zagrebu (1978.–1987.; 1997.–2000.), u svom pastoralnom radu osobito se bavio radom s obiteljima i odgojem mladih. Kao upravitelj svetišta Majke Božje Trsatske na Trsatu i gvardijan trsatskog samostana (1987.–1991.) predvodio je 1991. godine organizaciju i održavanje proslave 700. godišnjice Trsatskog svetišta. Nakon toga odlazi na službu generalnog definitora Franjevačkog reda (1991.–1997.), čime postaje član upravnog vijeća Reda u Rimu kao predstavnik zapadnoslavenskih i južnoslavenskih franjevaca.


Iako je o. Emanuel Franjo Hoško zapamćen po svojim historiografskim radovima cijeli svoj svećenički i redovnički život uspješno je povezivao znanstveni rad i pastoralno djelovanje. Veliki broj znanstvenih radova i knjiga, popularnih članaka, pastoralnih priručnika i nekoliko knjižica pastoralne tematike vezane uz obiteljski život kršćanskih vjernika, propovijedanje, susreti vjernika koji se dotiču vjerskih, kulturnih i društvenih tema u duhu Drugog vatikanskog sabora, osnovno su obilježje aktivnog djelovanja o. Emanuela u kulturnom i znanstvenom životu Crkve u Hrvata, gdje je uvijek gledao franjevačko poslanje kao ono koje je od svojih početaka bilo u službi poslanja Crkve.


Zastupajući ovu tezu na znanstvenoj razini i u praktičnom radu Hoško je na tradicijama hrvatskog franjevaštva pokazao smjer aktivnog života franjevca u poslanju Crkve, ostvarujući eklezialno obilježje Franjevačkog reda zacrtanog još od samog Franje Asiškog. Njegov iznimno velik historiografski rad obilježava oko 150 bibliografskih jedinica.


Povjesničar Trsata


Većina njegovih radova vezana je uz povijest franjevaca na hrvatskom prostoru, osobito slavonskih franjevaca u 17. i 18. stoljeću. Ostavio je veliki broj monografskih djela od kapitalne važnosti za hrvatsku nacionalnu povijest i povijest franjevaca na hrvatskom prostoru. Bio je glavni urednik i pokretačka snaga kapitalnog biografskog djela za cjelokupno hrvatsko franjevaštvo Hrvatski franjevački biografski leksikon, urednik mnogih zbornika radova, urednik Riječkog teološkog časopisa, organizator znanstvenih skupova, publicist i aktivni pastoralni djelatnik, koji je svoja iskustva pretakao i u priručna pastoralna djela.


Osim toga Hoško je crkveni povjesničar Trsata i zapadne Hrvatske. Nekim svojim radovima pokazao se i kao vrstan poznavatelj umjetnosti čime je pokazao njegovanje duha suradnje i interdisciplinarnosti. Osobito kao dugogodišnji predavač nacionalne povijesti hrvatskog srednjeg vijeka na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Rijeci i kao suradnik Odsjeka za kroatistiku istoga fakulteta, s kojima je surađivao na brojnim projektima i simpozijima interdisciplinarnog tipa.


Služenje Trsatskom svetištu


Posljednjih desetljeća djelovao je na Trsatu, gdje je uz znanstveni rad ostavio doprinos u pastoralu mladih, obitelji i intelektualaca, u dijalogu vjere i kulture. Ostavio je iza sebe izniman znanstveni i pastoralni trag, objavila je njegova Provincija u sažetoj biografiji fra Emanuela Hoška. Fra Emanuel Hoško bio je niz desetljeća sugovornik i suradnik u Novom listu, a od Uskrsa 2018. godine i kolumnist – nedjeljnom kolumnom »Na vrhu Trsatskih stuba«.


Služeći u Trsatskom svetištu učinio je mnogo za mnoge ljude, za Svetište koje mu je uvijek, kako je govorio, bilo inspiracija. Bio je vizionar i neumoran radnik, čovjek iskoraka i dijaloga, mislilac, širokih pogleda i velike erudicije. Bio je svećenik franjevac oblikovan Drugim vatikanskim koncilom i duh koncila uvijek ostao je njegov put življenja kršćanstva.