Dajte Noi pravo na ime!

Ima trinaest mjeseci, a nema ime, rodni list, domovnicu ni zdravstveno osiguranje

Slavica Kleva

Tijekom dugotrajne brakorazvodne parnice 24-godišnja M.S. je zatrudnjela s drugim muškarcem, ali zakon kao oca priznaje jedino njenog bivšeg supruga koji je negdje u BiH i, dok se ne javi, beba ne može službeno dobiti ime, a time niti bilo koji dokument



RIJEKA Dijete koje se rodilo 24. prosinca 2012. godine u Rijeci, ni danas, nešto više od godine dana kasnije, nema ime, nema domovnicu, nema zdravstveno osiguranje. 


Nema tog ureda na čija vrata nisu pokucale djetetova 24-godišnja majka M.S. i baka Ć.T., a zapeli su zapravo na vratima riječkog Centra za socijalnu skrb.  Unatoč činjenici da se pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, nakon što je pročitala vapaj majke u pismu, pozvala na Konvenciju o pravima djeteta, načelo upravnog postupka, načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa i načelo učinkovitosti i ekonomičnosti te da se koristi mogućnost zakona o općem  upravnom postupku i donese rješenje o određivanju osobnog imena djeteta najkasnije u roku od 60 dana, jer mu je ime zakonom zajamčeno od rođenja, to se nije dogodilo! 


Mališan se zove Noa,  tako ga zove majka, ali zapelo je na zakonskoj odredbi da se oba roditelja moraju sporazumjeti oko imena.




– Bila sam u braku s čovjekom koji je odmah pokazao svoje pravo lice. Zlostavljao me i tukao, a izvjesno vrijeme sam provela u sigurnoj kući. Srećom, bez djece, ali se brak rastavljao više od godinu dana. Bračna zajednica zapravo je prekinuta 26. listopada 2011. godine kada sam nakon batina otišla od njega. Bivši muž je zbog obiteljskog nasilja osuđen  na prekršajnom sudu s 29 dana zatvora uvjetno, dobio je godinu dana zabrane prilaska na 500 metara i tri mjeseca izgona, odnosno zabrane ulaska  u Hrvatsku. Riječ je o  državljaninu BiH  i doista ne znam gdje se nalazi, kaže M.S.


Noina majka zatrudnjela je s drugim muškarcem, dijete se u međuvremenu rodilo, a u maticu rođenih upisano je dijete pod prezimenom sad već bivšeg muža od kojeg se razvela, no, upisano je njegovo ime kao oca djeteta. Naime, još 300 dana nakon rastave, po zakonu, otac se vodi kao roditelj djeteta, a brak je pravomoćno razveden 25. rujna 2012. – Kad me je pravnik Danijel Veselić u Centru za socijalni rad, kome je slučaj pripao iz razloga što je zapelo na upisu imena i sporazumu oba roditelja, upitao za adresu bivšeg supruga, sve sam mu objasnila i odgovorila da ne znam adresu bivšeg muža, te da me ne zanima. Imao je podatke o mom boravku u sigurnoj kući, rješenju prekršajnog suda, rekla sam mu i da bivši muž nikako ne može biti otac mog djeteta, ali da ću očinstvo morati dokazivati u posebnom postupku, priča mlada majka. 

– Moramo saslušati oca jer postoji nesuglasje o imenu, a to se temelji na Zakonu o osobnom imenu, kaže pravnik Danijel Veselić.


Kad smo ga pitali ima li koji zakon »jači« kako bi se riješio problem, te  zna li da je dijete bez ikakavih prava, Veselić je odgovorio  da se mora pitati i druga strana. 


– Pokušavali smo doći do oca putem  Ministarstva, odnosno diplomatskim putem, no to se do sada nije dogodilo, tek sada možemo donijeti rješenje kroz upravni postupak da majka može dati ime djetetu, objasnio je pravnik.


Tek nakon što su se za priču zainteresirali novinari, ocu je poslano pismo običnom poštom, pa ako ga ne primi ili se pismo vrati neotvoreno, tada će to biti objavljeno javno, na oglasnoj ploči, a majka će konačno moći podnijeti zahtjev za određivanje imena djeteta. Kad to rješenje postane pravomoćno, Noa će dobiti i dokumente, odnosno bit će upisan u Maticu rođenih, dobit će rodni list, domovnicu i sve što ga pripada rođenjem.


Cijelu priču pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista, u četvrtak, 23. siječnja 2014.