Tvrdnja da riječki Odjel za kulturu sa svojih 28 zaposlenika ima previše ljudi često se čuje na riječkoj kulturnoj sceni. U svjetlu smanjivanja programskih sredstava u Javnim potrebama u kulturi zbog želje da se podmire dugovanja za kulturu iz tekuće godine nastala zbog toga što je kultura ipak zadnja rupa u proračunskoj svirali, mnogi postavljaju pitanje opravdanosti tolikog broja zaposlenih u Odjelu. Jasno je da je zaposlenje u gradskoj upravi solidno životno osiguranje, i od tamo se odlazi u slučaju da stvar preuzmu ili istražni organi ili biologija, ali i bez obzira na to istražili smo širi kontekst funkcioniranja riječkog Odjela u komparaciji s pulskim i zagrebačkim.

   Prva i temeljna razlika riječkoga u odnosu na pulski i zagrebački sadržana je već u imenu, iz čega proizlazi ustroj i sve vezano uz to. Riječki se zove odjel, što znači da je samostalan i da ima svog pročelnika. Zagrebački i pulski su sektor, odnosno odsjek, i u sastavu su širih upravnih jedinica. Zagrebački sektor kulture radi unutar Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, a pulski Odsjek za kulturu radi unutar Upravnog odjela za društvene djelatnosti, koji uključuje priličan broj sektora. Pojednostavljeno, to znači da zagrebačka i pulska kultura nemaju pročelnika isključivo zaduženog za kulturu, a budući da je pročelnik najbliži proračunu i općenito može najviše utjecati na gradsku politiku prema svom sektoru, logična je želja mnogih kulturnjaka za autonomnim odjelima za kulturu.

   Upravljanje objektima

  U zagrebačkom sektoru kulture zaposleno je 14 ljudi, saznajemo od pročelnika Ivice Lovrića. Ukupna izdvajanja iz Proračuna Grada Zagreba za Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport iznose oko dva milijuna kuna, od čega se za kulturu izdvaja nešto više od 460 milijuna kuna.

Nemoguće komparacije

Pročelnik riječkog Odjela za kulturu Ivan Šarar pojašnjava da ovaj odjel ima tri strukturne specifičnosti zbog kojih broj zaposlenih nije lako komparirati s drugim sličnim odjelima.

   – Prva specifičnost je Hrvatski kulturni dom na Sušaku, u kojem radi osam ljudi, druga je direkcija za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara, u kojoj je zaposleno petero ljudi, a treća je Art-kino Croatia, u kojem je zaposleno troje ljudi – kaže Šarar.

   Što se tiče HKD-a, Šarar kaže da je on ozbiljan javni servis koji opslužuje sve koji trebaju ozbiljnu pozornicu sa svom tehnikom i ljudstvom, a tu je i galerija Kortil i brojni radni prostori. Napominje i da je korištenje HKD-a za sve programe iz javnih potreba besplatno. No i unatoč tome, smatra da se funkcioniranje HKD-a može unaprijediti.

Promjene 1. siječnja

Slično na pitanje HKD-a gleda i Mišković, no on uspostavlja dva modela funkciniranja HKD-a kao podjednako hazardna. Model u kojem njime upravlja Odjel, kao sada, od njega čini mjesto dostupno svima, ali bez identiteta, dok model zasebne jedinice znači osmišljeniji identitet, ali i zatvoreniju formu.   

   Što se tiče direkcije za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara, ona je prema Šararu u drugim gradovima uglavnom u komunalnim odjelima ili odjelima za urbanizam, dok će se pitanje Art-kina Croatije i tako razriješiti formalno vrlo skoro, budući da od 1. siječnja 2014. postaje javna ustanova. Prema takvom gledanju na stvari, Odjel za kulturu s početnih 28 ljudi, minus petero iz direkcije, troje iz Art-kina i osmero iz HKD-a, broji 12 ljudi.

   Prvi siječnja ne nosi promjene samo Art-kinu; na taj će datum početi funkcionirati i samostalni Odjel za kulturu Grada Pule. Tako je predviđeno u Kulturnoj strategiji Grada Pule 2014. – 2020., usvojenoj u listopadu ove godine. Jedan od autora Strategije bio je upravo Davor Mišković, koji smatra da ne bi trebalo doći do povećanja broja djelatnika novog Odjela, no da će on sa svojim pročelnikom moći puno bolje komunicirati s Gradom te ostvarivati ciljeve iz Strategije.

   Slična inicijativa rađa se i u Zagrebu. Došla je iz Gradske skupštine, koja je oformila Savjet za kulturu. U njemu su stručnjaci iz glazbe, filma, dizajna, kazališta, koji su uputili inicijativu gradonačelniku Milanu Bandiću o potrebi za osnivanjem samostalnog ureda za kulturu. Smatraju da Zagreb kao grad kulture stagnira bez obzira na broj kulturnih događanja, jer ne postoji njihova koordinacija. Kako kažu u Savjetu, oni ne pretendiraju na dijeljenje sredstava, već na unapređivanje i izgradnju kulturne strategije grada. Hoće li to značiti i povećanje broja zaposlenih u novom Odjelu, još se ne zna.

Je li onda previše ljudi u riječkom Odjelu? Šarar kaže da uz navedene specifičnosti i analizirane usluge koje Odjel isporučuje, odnosno »odbijanje« ljudi i funkcija kojih nema u drugim odjelima, kulturna javnost olako licitira brojem zaposlenih.

   – Kada uvažite sve opisane osobitosti, lako možete doći do zaključka da je slika malo drugačija nego se čini na prvi pogled. Odjel za kulturu upravlja godišnje s 85 milijuna kuna, sustavom u kojem je zajedno sa ustanovama zaposleno gotovo 500 ljudi, kaže Šarar.

   No činjenica je ipak da zagrebački sektor kulture, koji barata s 380 milijuna kuna više, još uvijek ima samo dva zaposlenika više i od ovog, iskomuniciranog broja zaposlenih u riječkom odjelu. Davor Mišković, uvažavajući svu specifičnost riječkog Odjela za kulturu, ipak zaključuje da kao i u svakom sustavu, tako i u Odjelu za kulturu Grada Rijeke ima onih koji pošteno zarađuju svoj kruh, ali i onih koji ništa ne rade. Prostora za racionalizaciju ima, ali sustav javne službe u tome štiti i one koji rade dobro i one koji rade loše pa hvatanje s tim u koštac nije lagan posao. Iako zasigurno nužan u okolnostima krize i opravdanog postavljanja pitanja kulturne scene o racionalnosti sustava.